Nemamo novca niti za autobus do kuće, da vidimo obitelji. Od studenoga primamo minimalac, što nije dovoljno za normalan život, a kamo li još kad nam ni tu bijedu ne isplate. Živimo u barakama na Grobniku, daju nam tri slabašna obroka dnevno, i to je sve, kažu radnici
RIJEKA » Radnici Hidroelektre, koji grade cestu prema Marišćini, kreću u štrajk ako im do petka ne bude isplaćena plaća za ožujak. Debelo zakašnjela izgradnja prometnice prema budućem Centru za gospodarenje otpadom time bi, svega pola godine nakon što je započeta, mogla biti dodatno odgođena, i to na neodređeno vrijeme.
Hidroelektra je posao izgradnje ceste prema Marišćini dobila polovicom prošle godine, na natječaju na kojemu je za izgradnju deset kilometera ceste ponudila cijenu ispod 95 milijuna kuna, dok je procijenjena vrijednost radova bila oko 120 milijuna. Na odluku o izboru žalili su se konkurentski ponuđači, no žalba je odbijena i potkraj prošle godine Hidroelektra je uvedena na tri od četiri poddionice, dok su na četvrtu radnici ušli tek prošli tjedan. Od početka izvođenja radova problematična je njihova dinamika, zbog financijske slabosti Hidroelektre, no situacija bi se, stupanjem radnika u štrajk, mogla dramatično pogoršati. S druge strane, u građevinarskim krugovima kola informacija da bi Hidroelektra uskoro mogla dobiti strateškog partnera iz inozemstva, što bi bitno popravilo financijsko stanje u toj tvrtki.
Na gradilištu su nam radnici potvrdili da su zadnju plaću, i to minimalac, primili za veljaču ove godine te da će, ako do petka ne dobiju plaću za ožujak, obustaviti sve radove.
– Ne može se više ovako. Nemamo novca niti za autobus do kuće, da vidimo svoje obitelji. Praktički nitko od nas nije iz Rijeke, a ima ljudi koji dolaze iz mjesta koja su udaljena po tristo kilometara i više pa računajte koliko košta samo put. Od studenoga prošle godine primamo minimalac, što čak ni kad je isplaćen na vrijeme nije dovoljno za normalan život, a kamo li još kad nam ni tu bijedu ne isplate, kazali su nam radnici na gradilištu, koji su željeli ostati anonimni, u strahu od odmazde poslodavca.
Štrajk je, kažu, vrlo izgledna opcija, budući da iz uprave tvrtke nisu dobili nikakve informacije o tome hoće li i kada plaća biti isplaćena.
– Jednostavno više nemamo uvjeta za normalno obavljanje posla. Živimo u barakama na Grobniku, daju nam tri slabašna, dijetalna obroka dnevno, i to je sve. Novca nemamo ni za osnovne životne potrebe, a nekad normalne stvari poput izlazaka postale su nam nedostižan luksuz. Mi ovdje životarimo, a iz uprave isplatu plaća nitko ni ne spominje, ogorčeni su graditelji.
Dampinške cijene
Baš kao ni radnici, od uprave Hidroelektre nismo uspjeli dobiti nikakvu informaciju o plaćama. Pokušali smo kod generalnog direktora Rade Pilipovića i njegova zamjenika Petra Marića, no obojica su bili zauzeti, a naknadno nam se javio direktor sektora za ljudske resurse i opće poslove Milivoj Binički, koji nije znao reći kada će biti isplaćena plaća.
– Ovih dana obilazimo sva naša gradilišta i razgovaramo s ljudima. Poduzimamo sve što je u našoj moći kako bi plaća za ožujak bila isplaćena u što kraćem roku, kazao je Binički, koji će se s radnicima na gradilištu ceste prema Marišćini sastati tijekom današnjeg dana.
Istodobno, danas će se u sjedištu Hrvatskih cesta održati sastanak na kojemu će se odlučivati o daljnjim odnosima s Hidroelektrom. Direktor HC-a Serđo Kos potvrdio nam je da će se sastati s nadzornim inženjerima i drugima uključenima u projekt, nakon što se je već u više navrata sastajao i s upravom Hidroelektre.
– Znamo za najavu štrajka, a problema s Hidroelektrom imamo ne samo na ovom nego i na drugim gradilištima u Hrvatskoj. Na žalost, na situaciju unutar njihove tvrtke malo možemo utjecati. Pravi je problem u dampinškim cijenama koje su oni ponudili na natječajima, a mi smo ih morali prihvatiti. Kao direktor Hrvatskih cesta tvrdim da su na određenim natječajima njihove ponude bile čisti damping, odnosno ispod realnih, što sada stvara probleme i njima i nama kao investitoru. Definitivno je potrebno mijenjati Zakon o javnoj nabavi i omogućiti da se takve ponude ubuduće odbace kao nerealne, kazao je Kos.
Politička (ne)odgovornost
Na pitanje hoće li raskinuti ugovor za gradnju ceste prema Marišćini te eventualno i druge ugovore s Hidroelektrom, odgovara kako će o tome odlučiti nakon današnjeg sastanka, nakon što dobije podrobne informacije o stanju na terenu.
– Teško je donositi takve odluke, jer time se ugrožava opstanak izvođača, rekao je Kos.
Zanimalo nas je smatra li, bez obzira na to, da je u redu da poslove koji se financiraju javnim novcem obavljaju tvrtke koje ne plaćaju radnike, Kos je odgovorio kako bi raskid ugovora ugrozio radna mjesta istih tih radnika, ali i potvrdio da raskid ugovora ostaje jedna od opcija.
U tom slučaju, izgradnja ceste bila bi prekinuta najmanje na nekoliko mjeseci, koliko je potrebno za raspisivanje novog natječaja, postupak ocjene ponuda i rokove za žalbe. U slučaju žalbi, kao kod prvog natječaja, kada se GP Krk žalio na odabir Hidroelektre, cijeli postupak može potrajati i pola godine, čak i dulje. Kako je već i sadašnji rok za završetak izgradnje ceste u lipnju 2015. godine, dakle godinu dana poslije CZGO Marišćina, čiji je cesta u stvari sastavni dio, lako je zaključiti da će se u tom slučaju kamioni s otpadom iz cijele županije još dvije godine voziti ionako preopterećenim lokalnim cestama u Viškovu.
Kao i obično, pitanje barem političke odgovornosti nitko ne povlači, od Hrvatskih cesta kojima je projekt, doduše, »uvaljen« za kratkog ministrovanja Zlatka Komadine u sektoru prometa, što ne znači da ga ne treba na vrijeme i kako treba realizirati, pa do županije i Općine Viškovo koje su cestu već odavno trebale i mogle izgraditi. Njihovo odugovlačenje i traljava priprema, zajedno s Komadininom odlukom da cestu prebaci pod ingerenciju HC-a, sada se pokazuju potpunim fijaskom.
