Nikad se ne bavim samo jednom stvari, ja sam vam pravi multitasker – Giuliana Komadina / Foto Ivica TOMIĆ
Prepun je prekrasnih starih kuća koje bismo, recimo, mogli koristiti kao domove za umirovljenike, urediti apartmane, osigurati medicinsku skrb i prehranu kroz škole. Ja vjerujem da bi i mnogi Riječani treće dobi bili sretni da mogu prodati stan i kupiti apartman u Gorskom kotaru
Kandidatkinja za županicu nezavisne liste Hrvoja Burića, Giuliana Komadina, dosad je bila relativno nepoznata široj riječkoj javnosti, a ovo joj je prvi ozbiljniji politički angažman.
Što vas je motiviralo da se politički angažirate?
– Kao i drugi građani, ja u svojemu poslu i u svojemu životu osjećam teret loše politike koja se vodi u Hrvatskoj. Političke su nas garniture iznevjerile, jer one vode politiku očuvanja svojih povlastica i svoje moći, a ne politiku za dobrobit građana. Sigurno se ne bih politički angažirala da mi politika osigurava uvjete za normalan rad, i da nisam kao i drugi građani zagušena s tisuću apsurda i prepreka koje meni kao i drugima onemogućavaju da normalno radim i da gradim budućnost kakvu mislim da sam sposobna graditi. Ja vam, dakle, ulazim u politiku prije svega da bih promijenila politiku.
Ulazim u sve ovo kao kandidatkinja jedne nezavisne inicijative: kandidatkinja sam za županicu Nezavisne liste Hrvoja Burića koja okuplja zaljubljenike u Rijeku i u Primorsko-goransku županiju, ljude kojima je stalo do njihovog kraja i do bolje budućnosti za sve nas. To su ljudi kojima je doista prekipjelo gledati na vlasti uvijek iste neučinkovite političare koji paradiraju pred kamerama i prosipaju prazne riječi, a rezultati kakve bismo trebali dobiti i kakve zaslužujemo imati, izostaju. Zbog svega toga, mogu vam to otvoreno reći, meni je doista prekipjelo. A kada mi prekipi, ja ne pravim scene i ne čupam kose, nego se primam posla. Moj je naum učiniti Primorsko-goransku županiju boljom, uspješnijom i bogatijom. I za to ću se boriti svim srcem.
Predstavite se našim čitateljima, čime se bavite?
– Nikad se ne bavim samo jednom stvari, ja sam vam pravi multitasker. Po zanimanju sam viša medicinska sestra, školovala sam se u Rijeci, a usavršavala u Italiji, a usavršavam se i dalje. Radila sam i u bolnicama, kod nas i u Italiji, a sada vodim, u svojstvu menadžerice, obiteljski dentalni studio, pri čemu mi naravno koriste medicinska znanja koja spajam s menadžerskim kompetencijama. A te sam pak kompetencije stjecala na raznim poslovima, uglavnom vezanima uz upravljanje ljudskim resursima, na kojima sam također tijekom života radila. Jako dobro razumijem velike ustroje, kao i male kakav sada vodim, i vjerujem da mogu s lakoćom identificirati probleme i nalaziti solucije za to da ih unaprijedim. Javnu upravu treba učiniti puno efikasnijom nego što jest, otvorenijom prema potrebama ljudi, izrazitije servisnom. Sve sam te manjkavosti i nedaće i na svojoj koži osjetila, i spremna sam zasukati rukave i popravljati takvo stanje.
Neefikasne županijske službe
Koji su, po vašem mišljenju, najveći problemi u djelokrugu rada županije, i kako biste ih riješili?
– Neefikasnost županijskih službi je vjerojatno prvi problem kojega bih se primila. Naš kraj je bogat mogućnostima i privlačan za investitore, a naš sustav kao da čini sve da ih odbije. Pripremi se poslovno-planska dokumentacija za neku investicijsku inicijativu i onda se u nekom uredu unedogled »kiseli«, sve dok investitor ne odustane. Suglasnost ova, suglasnost ona, pa samo još ovaj ili onaj pečat i tome nikad kraja. Svakako će mi cilj biti pojednostavljenje i ubrzavanje administrativnih procedura i uklanjanje prepreka za dotok kapitala koji je potreban za oplemenjivanje primorsko-goranskoga kraja.
Jedna od najvažnijih ovlasti županije je upravljanje pomorskim dobrom, biste li tu nešto mijenjali?
– Transparentnost dodjeljivanja koncesija mora biti ne samo puno veća, nego i potpuna. Mislim da se puno može učiniti i za bolju suradnju na lokalnoj razini, između županije i gradova, kada je riječ o koncesijama do 20 godina za koje županija ima ovlasti. Između Primorsko-goranske i županije i njezinoga centra, grada Rijeke, treba ostvariti kvalitetniju sinergiju kako bi se potencijali Rijeke uspješnije razvili.
Isto tako smatram da je potrebno otvoriti poseban županijski ured za Gorski kotar kako bi se procesi unapređivanja te zone akcelerirali i kako bismo se na suvisao način uhvatili ukoštac sa svim problemima toga kraja. Gorski kotar je sve prazniji, mladi ljudi odlaze, i treba nam centar iz kojega će se voditi, između ostaloga, pametna repopulacijska politika. Prostornom planiranju također treba pristupiti na organiziran i ujednačen način. Treba donijeti mjere za pospješivanje turizma, posebice agroturizma i zdravstvenog turizma, za što postoje ogromni potencijali. Mislim nadalje da bi se po modelu Krka i u Gorskome kotaru trebalo sve turističke zajednice objediniti u jednu, i tu nam posebno mogu biti korisna iskustva Majde Šale, predsjednice Turističke zajednice u Krku.
Gorski kotar u stvari nudi vrelo mnogih mogućnosti, i teško mi je shvatljiva inercija zbog koje taj kraj već odavno nismo pretvorili u, kako se to u govoru običava reći, »malu Švicarsku«. Prepun je prekrasnih starih kuća koje bismo recimo mogli koristiti kao domove za umirovljenike, urediti apartmane, osigurati za ljude medicinsku skrb i prehranu kroz škole. U Rijeci se čeka po 7 godina na mjesto u Domu za umirovljenike. Ja vjerujem da bi i mnogi Riječani treće dobi bili sretni da mogu prodati stan i kupiti apartman u Gorskom kotaru gdje bi im potpuna skrb bila osigurana, kao i život u prekrasnoj prirodi. Možda bi se na tako nešto rado odlučili i stranci. Malotko u nas razmišlja o starijim građanima, o pravu na dostojanstveno starenje, a još manje da se projekt za umirovljenike osmisli na način koji bi donio i stvarne benefite cijeloj zajednici. Zaista, mogućnosti je bezbroj, potreba još i više. Treba li nabrajati dalje. Priča je beskrajna.
Ograničiti broj mandata
Smatrate li da je vaš prezimenjak Zlatko Komadina predugo na mjestu župana, i koje su najveće zamjerke njegovu radu?
– Ja mogu biti ljuta na politiku općenito, ali ne mislim gubiti vrijeme niti spuštati nivo diskusije na personalne prozivke. Reći ću samo to da smatram da bi zakonski trebalo ograničiti broj mandata na funkcijama kao što su županova i gradonačelnička. To je sasvim dovoljno vremena da se projekti osmisle, da se razvoj potakne, da rezultati postanu mjerljivi. Osobno bih nakon dva mandata i sama odstupila, i bez zakonskoga pritiska, jer smatram da se nakon osam godina u politici počinju betonirati odnosi čelnika i njegove uprave, da kritička a pogotovo samokritička svijest slabi, i da tada dolazi vrijeme da se čovjek primi nekog drugog posla. Ne odnosi se to samo na Zlatka Komadinu, a neću sporiti ni to da je on učinio i dobrih stvari, nego i na sve dugovječne, da ne kažem vječne lokalne čelnike.
Očekujete li ulazak u drugi krug? Ako ne uđete u drugi krug, hoćete li dati podršku nekom drugom kandidatu, bude li drugog kruga? Kojem?
– Naravno da očekujem. Znam da sam dosta kasno ušla u ovu utakmicu, no smatram da govorim ljudskim, a ne političkim glasom, i da će to ljudi prepoznati. Jer i ja sam, baš kao i drugi građani, željna normalne komunikacije u javnome prostoru i sigurno neću nikoga trovati političkim perfidijama. Idemo pozitivno, jer smo zbilja pozitivni. Ne uđem li u drugi krug, moja podrška nekome drugome ovisit će o mojoj percepciji potreba i preferencija samih birača. Oni su ti koji će mi uvijek biti najvažniji, a ne politički »dealovi«.
Viši stupanj decentralizacije
Koliko mjesta u županijskoj skupštini očekujete?
– Mislim da je realno očekivati da Nezavisna lista Hrvoja Burića na županijskoj razini osvoji šest do osam vijećničkih mjesta.
S kojim strankama ili koalicijama smatrate da možete surađivati nakon izbora, a s kojima ne, naravno, pod uvjetom da kandidati s vaše liste uđu u sastav skupštine?
– Podržati možemo i poziciju i opoziciju u onom što je dobro za građane. Ponavljam, parametar će mi biti programi, kao birači i ono za što mi oni dodijele mandat, i oni će biti glavni kriterij kojim se mislim ravnati pri donošenju takvih odluka
Smatrate li da Hrvatska ima previše županija, treba li ih svesti na nekoliko regija ili ne i zašto?
– U ovome času ja se natječem za mjesto županice u okviru postojećeg ustroja i zadatak mi je razmišljati kako taj ustroj učiniti boljim, efikasnijim, otvorenijim. Iskreno vjerujem da se i u okviru postojećega ustroja mogu unijeti poboljšanja, i da ta mašinerija može puno bolje i koordiniranije funkcionirati. No svakako bih pozdravila viši stupanj decentralizacije cjelokupnog državnog aparata, pogotovo financijske decentralizacije, spuštanja pojedinih ovlasti s državne razine na županijsku i lokalnu. Jer mi sami najbolje znamo svoje potrebe i bitno bi nam olakšalo kada bismo dobili alate za bržu i efikasniju provedbu projekata. Mislim da bi nam to moglo donijeti beneficije svih vrsta, od življe privrede do proaktivnije i učinkovitije demografske i socijalne politike.
