RIJEKA Veličanstveno finale 3. izdanja humanitarnog plivačkog maratona »S prasca na prasca« u organizaciji udruge »Koga briga« zbilo se  na Kantridi, na plaži ispred Morskog prasca kad su dionicu dužine 1,7 kilometara isplivali Sanja Polić, Albert Sirotich, Denis Jakus – svi redom inicijatori ove humanitarne udruge te najstariji plivač – Sabit Murica koji se rodio u godini oslobođenja od fašizma – 1945. Značilo je to da je tradicionalna humanitarna akcija još jednom uspjela, a zbog toga su posebno zadovoljni bili Antonio Šebelja i Andrej Rubeša, dečki, sportaši kojima je ovogodišnja akcija bila i namijenjena.

– Sretni smo što se naša osnovna misao »koga briga« pretvorila u pravi pokret, u akciju i druženje ljudi kojima je prva misao pomoći onima kojima je pomoć potrebna, istaknula nam je Sanja Polić nakon još jednog uspješno isplivanog »humanitarca«. K tome, Sanja je od ove godine i predsjednica Udruge »Koga briga«, najvažnijeg organizatora ovogodišnjeg maratona.

Koji je k tome obilovao nizom zanimljivosti. Jedna od njih objedinjavala je najmlađeg sudionika i čitavu obitelj. Riječ je o Petru Simoneu starom 11 godina koji je ponio titulu najmlađeg plivača, a s njim je plivao i brat Josip te mama Livija koji su svi zajedno došli iz Podhuma. Muricu smo već spomenuli, a za svaku je pohvalu da je cjelodnevno druženje na Kantridi i Biviju popratila i akcija dobrovoljnog darivanja krvi u organizaciji KN Armada.

Silno su zadovoljstvo, pomalo i zbunjenost iznimnom gužvom koja je vladala na »Prascu« iskazivali i glavni akteri  događanja, Antonio i Andrej. Akcija je k tome na finalnom dijelu imala još nekoliko posebitosti. Apsolutno najmlađi sudionik »Koga briga za Antonia i Andreja« bio je mali Matija Cestnik, dečkić star dva mjeseca, sin Andrejeve sestrične Tajane.

Nakon svega, kao što je to i običaj na dobrim druženjima, uslijedilo je čašćenje. Bilo je svega, posebno ukusne plave ribe za čiju se nabavku pobrinuo domaćin događanja Damir Čargonja Čarli.

Poruka? Nema te loše karme koja se ne može popraviti, nema te loše sreće kojoj se ne može promijeniti predznak. Jedino je važno da smo zajedno, da se veselimo, da smo naprosto – ljudi.