Foto N. Reberšak
Za tri-četiri godine mogao bih doći do meča za naslov svjetskog prvaka. Vidjet ćemo kako će se stvari razvijati. Možda bude ranije, možda kasnije. A možda i nikada – govori Hrgović
Tko je prošlog tjedna navratio na Svetice, mogao je vidjeti da se Filip Hrgović počeo pripremati za prvi meč profesionalnog dijela svoje karijere. Zapravo, radilo se o pomalo nadrealnim prizorima jer je nevjerojatno nadareni 25-godišnjak koji sanja naslov svjetskog prvaka u teškoj kategoriji svoj put prema vrhu otvorio kondicijskim pripremama na devastiranom atletskom stadionu.
Naime, Svetice su u zadnjih nekoliko godina potpuno zapuštene zbog nikad započete izgradnje kampa HNS-a. No, to je već neka druga priča koja nikako ne smije zasjeniti okretanje novog lista u karijeri impozantnog sportaša. Sa skoro dva metra visine i pratećim mišićima, Hrgović uistinu djeluje impozantno. Povrh toga tu je i neosporno boksačko umijeće.
Prije dvije godine Hrgović je postao amaterski prvak Starog Kontinenta, ponovivši uspjeh legendarnog Mate Parlova iz 1971. godine. Lani je, pak, na Olimpijskim igrama u Rio de Janeiru osvojio brončanu medalju, čime se i oprostio od svijeta amaterskog boksa. Sada je, skoro pedeset tjedana nakon zadnjeg meča, Hrgović započeo pripreme za svoj debitantski nastup među profesionalcima, pod kapom uglednog njemačkog promotora Wilfrieda Sauerlanda, koji je svojedobno brinuo i o Željku Mavroviću.
– Mislim da je to najbolja priča za mene. Kako sada stvari stoje, prvi meč trebao bih imati krajem rujna. Sve ovo je jako dugo trajalo, a dogodile su se neke stvari o kojima sada ne bih pričao. Sretan sam što je sada sve pri kraju i jedva čekam prvi meč – kaže Hrgović.
Udarci u serijama
Iako zvuči pretenciozno, dojam je da se ne vidi ta želja za povratkom u ring. Na kraju krajeva, to je njegovo prirodno okruženje, odnosno borilište u kojem pokazuje svu raskoš svog neospornog talenta.
– Uvijek sam vjerovao u sebe i težio sam najboljem. Prve dobre rezultate sam napravio jako mlad, kod mene je sve išlo postupno. Sada je iza mene jako dobra amaterska karijera koju bi mnogi poželjeli – dodaje najpoznatiji žitelj Brestja.
S time se prošle godine složio i ugledni magazin Forbes, na čijim je stranicama Hrgović stavljen na popis mladih boksača koji bi mogli napraviti respektabilne profesionalne karijere. Između ostalog, u tom je tekstu istaknuto da hrvatski boksač ima ono što mnogi teškaši nemaju, kombinacije udaraca u serijama. U Forbesu, pak, nisu znali da je sve to postignuto u skromnim uvjetima.
– Kroz cijelu karijeru imam problema s pronalaženjem sparing partnera, a to je najbitniji uvjet za napredak u boksu. Budući da to košta dosta novca, snalazio sam se na razne načine. Devedeset posto svojih mečeva sam odradio bez prethodnog sparinga. Među profesionalcima ću za svaki meč imati nekoliko tjedana sparinga i uvjeren sam da ću napredovati. Brz sam, izdržljiv i mogu dati dugačku seriju udaraca. Imam sve predispozicije da budem vrhunski profesionalac – samouvjereno objašnjava Hrgović.
Za nešto manje od četiri tjedna, 26. kolovoza, u SAD-u će biti održan boks meč između neporaženog šampiona Floyda Mayweathera i prvaka u slobodnoj borbi, Conora McGregora. Taj spektakl već je nazvan »Bitka za novac«. Cifre su poslovna tajna, ali neslužbene informacije govore da će Mayweather inkasirati 100 milijuna dolara, a McGregor 75 milijuna dolara.
– Mislim da je to, prije svega, dobar poslovni potez – kaže Filip Hrgović.
Zbog čega?
– Bit će dobro Mayweatheru, bit će dobro McGregoru, bit će dobro publici. Zašto onda ne održati takav meč? No, smatram da McGregor nema nikakve šanse za pobjedu. Opet, on u ovom meču stvarno nema što izgubiti. Ako jednom pogodi Mayweathera, svi će pričati o tome, a zaradit će novca kao u deset svojih karijera.
Biste li vi pristali na sličan meč?
– Sada ne bih. Prvo moram napraviti svoje u boksu i krenuti na naslov svjetskog prvaka. No, jednog dana bih sigurno prihvatio takvu ponudu. Iskreno, to me privlači, takav meč vidim kao izazov. Zanima me kako bih se nosio u slobodnoj borbi. To mogu napraviti samo u dva slučaja. Ili ako postanem svjetski prvak, ili ako propadnem, pa ću trebati pare, ha, ha…
Jaka scena
O njemu će puno toga reći jedan detalj s kraja kolovoza prošle godine. Tada je u VIP salonu starog aerodroma na Plesu upriličen doček za hrvatske osvajače medalja iz Rija. Dok su drugi slavili, Hrgović je tek konstatirao da nije zaslužio takav tretman.
– Na taj način sam možda i umanjio vrijednost te brončane medalje koju danas smatram velikim uspjehom. No, u Riju sam htio osvojiti zlato, i zato sam bio tužan na povratku. Danas sam jako ponosan na taj rezultat, iako ću uvijek žaliti zbog poraza u polufinalu – veli mladi teškaš.
Kako sada stvari stoje, profesionalni boksači imat će pravo nastupa na Olimpijskim igrama u Tokiju za tri godine. Hrgović kaže da ga zanima još jedan juriš na olimpijsko zlato, ali i dodaje da s ove vremenske distance ne može tvrditi da će to biti izvedivo.
– Tko zna što će se dogoditi do Tokija. Možda postanem svjetski prvak, možda se umirovim… Puno stvari se može dogoditi do tada – kaže Hrgović.
Neosporna je činjenica da je u zadnjih nekoliko godina teška kategorija doživjela renesansu, nakon desetljeća koje nije nudilo uzbuđenja. Sada se u centru pažnje nalazi sedam-osam boksača, kao što su Anthony Joshua, Vladimir Kličko, Tyson Fury, Deontay Wilder, Luis Ortiz, Kubrat Pulev, David Haye, Jospeh Parker… Jedni su na zalazu karijere, a drugi su tek uhvatili pravi zalet. Povrh toga, tu su i mladi lavovi Hrgovićevog kalibra:
– Današnja scena je stvarno jaka. Joshua je mlad i sigurno će još boksački napredovati. Mislim da je on trenutno najbolji, iako je protiv Klička bio lošiji sve do prekida. Vjerujem da će Joshua biti još jači i ubojitiji kada se u potpunosti uboksa i opusti – tvrdi hrvatski as.
Joshua budućnost
Prema njegovim riječima, na Klička ne treba trošiti riječi jer njegovi rezultati sve govore. No, godine čine svoje, baš kao i u slučaju Puleva, Hayea i Ortiza. U to društvo Hrgović stavlja i Furyja. Doduše, pod uvjetom da se sabere i vrati u boks.
– On je izuzetno nezgodan borac kada je potpuno spreman. No, mislim da je Joshua budućnost boksa. U tom društvu s vrha, Wilder je, po meni, najlošiji. Uz njega bih stavio i Parkera koji je jak eksplozivan i hrabar, ali tehnički je slab. Njega sam pobijedio u juniorskim danima – tumači Hrgović.
Pogled na njegovu sportsku biografiju sasvim jasno pokazuje da bi se u tom probranom društvu vrlo brzo mogla zavijoriti i hrvatska zastava. Pored šest naslova državnog prvaka i međunarodnih medalja, Hrgović iza sebe ima tri naslova prvaka prestižnog natjecanja World Series of Boxing (WBS).
Prvi je osvojio kao član Paris Uniteda, a drugi i treći s klubom Astana Arlans. Povrh toga, Hrgović je u tom natjecanju osjetio što znači meč s vrhunskim boksačima. Opet, i u toj konkurenciji je potvrdio koliko vrijedi, ostvarivši ukupan skor od 26 pobjeda i samo četiri poraza.
– Kroz to natjecanje sam boksački stasao. Stekao sam iskustvo i omogućio si neki normalan sportski život jer to je bilo plaćeno. Praktički, to je kao da iza sebe imam trideset profesionalnih mečeva. Tamo sam se borio sa svjetskim i europskim prvacima, Kubancima, Rusima… Mislim da sam u WBS imao teže mečeve nego što će biti prvih desetak borbi među profesionalcima – rezonira Hrgović.
Povrh toga, boksački velikani zvali su ga za sparing partnera uoči važnih mečeva. Konkretnije, Hrgović je u dva navrata sparirao s Vladimirom Kličkom koji je izričito tražio njega za tu ulogu. K tome, iz istog razloga su ga zvali Pulev i Haye, kojem je za vrijeme njihovog zadnjeg sparinga puknula arkada, zbog čega je morao otkazati meč s Tysonom Furyjem.
– Meni je to najviše značilo s psihološke strane. Nakon sparinga s takvim boksačkim klasama vidio sam gdje sam. Za mene je to bila super stvar jer sam shvatio da mogu boksati s njima – kaže borac iz Brestja.
Ne treba posebno isticati da su planovi iznimno ambiciozni. Zapravo, sve je u skladu s njegovih prvih jedanaest godina karijere u ringu. Od prvog dodira s boksom, Hrgović je nezaustavljivo jurio prema gore, a usput je dobivao komplimente stručnjaka koji su mu proricali blistavu budućnost.
– Ako sve bude u skladu s našim planovima, za tri-četiri godine mogao bih doći do meča za naslov svjetskog prvaka. To je pod uvjetom da sve bude super. Vidjet ćemo kako će se stvari razvijati. Možda bude ranije, možda kasnije. A možda i nikada – govori Hrgović koji ostavlja dojam vrlo inteligentnog i odlučnog dečka.
Tijekom amaterske karijere Hrgović je na svojoj koži osjetio da u hrvatskom sportu besprijekorno funkcionira samo onaj dio kada osvajače medalja tapšaju po leđima.
– Stanje je stvarno jadno. U ovoj državi ništa ne funkcionira, pa tako ni sport. Ti paradoksi i nepravde su me jako smetali kada sam se s njima počeo susretati. No, s vremenom se čovjek pomiri s time i pokuša izvući iz toga najbolje što se može. Ne vidim svjetlo na kraju tunela u toj priči. Kod nas je cijeli sustav sporta naopako postavljen – objašnjava Hrgović.
Veliki pritisak
To će se potvrditi kada mu se spomenu usporedbe s najvećim hrvatskim boksačem.
– Mislim da nisam ni blizu Mate Parlova. Jednostavno, on je nedostižan. Sumnjam da će se na ovim prostorima roditi netko tko će moći sve to ponoviti. Čak i da netko uspije u tome, Mate Parlov je još uvijek najveći jer je to napravio prvi. Nadam se da mogu doći barem blizu njegovih rezultata – odgovara Hrgović.
Dodatnu potvrdu inteligencije dat će i razmišljanje o pritisku očekivanja. To je onaj dio koji mnogim sportašima služi kao opravdanje za kikseve.
– Ponekad mi se čini da je taj pritisak velik, ali to traje sve dok ne složim stvari u glavi. Tu je sve do mene, svaki sportaš si sam stvara pritisak. Kada je sve složeno u glavi, onda nema problema. Prema tome, moj konačni odgovor je da ne osjećam pritisak očekivanja – objašnjava zreli 25-godišnjak.
Najbolji hrvatski boksač samo je jednom u karijeri bio na podu. Kako sam kaže, nije vidio udarac suparnika, i to ga je koštalo. No, taj trenutak datira iz 2012. godine. U međuvremenu je Hrgović stasao u prvoklasnog boksača.
– Najteže mi je izbalansirati emocije pred izlazak u ring. Tu ima svega, od straha, preko želje, do nabrijanosti. Mislim da je svima najteže uskladiti te emocije. Moraš imati prgavost da želiš vratiti udarac, u ringu ne možeš biti kao svećenik. Sve to mora biti izbalansirano. Moraš biti nabrijan, ali opet moraš paziti da te to ne grči i ne troši ti snagu. Čorba je to. Prava čorba – ističe Hrgović, kojem ne manjka samopouzdanja.
Zadnju, ali ne i najmanje važnu stavku predstavlja zarada, koja nije bajna. Posebno kada se u obzir uzme količina truda i napora koje treba uložiti za osvajanje medalja u teškoj kategoriji plemenite vještine.
– Boks mi se do sada nije isplatio s financijske strane. Nisam si osigurao život, nemam kuću, nemam stan, nema ušteđevinu. Mislim, ovih jedanaest godina sam živio lijepo i sve bih opet ponovio. Na kraju krajeva, napravio sam temelje koji mi daju priliku da odem do vrha. Zbog toga vjerujem da će se i ova financijska strana promijeniti u budućnosti – zaključuje Hrgović.
