Za autonomno upravljanje zdravstvenim proračunom

Dr. Ivaniš: Bez izlaska HZZO-a iz riznice nema zdravstvene reforme

Barbara Čalušić

HZZO može upravljati sustavom ako bude imao izvanproračunski fond sa svojim tijelima koja odlučuju s kim i za koji novac se ugovara zdravstvena zaštita



RIJEKA » PGS-ovac Nikola Ivaniš, dugogodišnji zagovornik izlaska Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje iz riznice, smatra da je zaseban račun HZZO-a temelj zdravstvene reforme. Prema njegovom mišljenju, ministar zdravlja Siniša Varga povukao jedini mogući potez za svoj resor, a to je upravo izdvajanje novca naplaćenog od zdravstvenih doprinosa iz državnog proračuna. Podsjeća da je kao saborski zastupnik 2002. godine glasao protiv ulaska HZZO-a u riznicu, da bi kasnije ukazivao na oba velika smanjenja stope za zdravstvo za koje je bio uvjeren da će se odraziti na smanjenje prava pacijenta te održavanja i investicija u zdravstvu.



Osim izlaska HZZO-a iz riznice, Ivaniš podržava i ulazak privatnih zdravstvenih osiguranja u sustav zdravstva. No, prema njegovim procjenama, liberalizacija na tom području neće se dogoditi tako brzo. Osim uvođenja privatnih osiguranja, Ivaniš podržava i vraćanje naplate participacije u zdravstvu pod uvjetom da se poboljša sam sustav.   – Nespremni smo za ozbiljniju liberalizaciju kad je riječ o ulasku drugih osiguravateljskih kuća iz lažnog straha političara da bi izgubili poene za svoje stranke. No, netko će morati reći da je car gol i da treba omogućiti ulazak privatnih osiguravatelja u sustav osnovnog zdravstvenog osiguranja, pa makar i u manjem dijelu. Isto tako vraćanjem administrativne pristojbe u zdravstvu mogla bi se dati potrebna financijska injekcija jer je činjenica da je u periodu nakon njezina ukidanja došlo do daljnjeg urušavanja zdravstva i vjerujem da bi većina građana podržala uvođenje participacije ako bi zdravstvene vlasti garantirale poboljšanje sljedeće tri bitne stvari: dostupnosti usluga, jednakosti u dobivanju zdravstvenih usluga te smanjenju čekanja na usluge, kaže Ivaniš.


  – Naravno da je u razdoblju od 2002. godine kad je zdravstveni novac ušao u proračun, sigurno bilo puno nenamjenskog trošenja novca, prelijevanja iz područja zdravstva negdje gdje je trebalo gasiti nastalu situaciju vatrogasnim mjerama. Od te 2002. godine ministar financija bio je ministar zdravstva broj 1 jer je on upravljao proračunom. Sadašnji ministar je povukao jedini mogući potez jer je kao poznavatelj sustava svjestan da može biti ministar jedino ako uspostavi kontrolu nad proračunom – smatra Ivaniš.




  Prema njegovom mišljenju, HZZO može pokušati realno voditi zdravstvo samo pod uvjetom da autonomno upravlja zdravstvenim proračunom, odnosno kompletnim sredstvima koja se u 12 mjeseci u jednoj godini prikupe iz uplaćenih doprinosa za zdravstvo. HZZO može, ističe Ivaniš, upravljati sustavom ako bude imao izvanproračunski fond sa svojim tijelima koja odlučuju s kim i za koji novac se ugovara zdravstvena zaštita.


– Pritom će HZZO morati realno naplatiti od državnog proračuna zdravstvenu zaštitu svih zaštićenih skupina. Dakle, sviju onih koji ne uplaćuju doprinose, ali imaju kompletnu zdravstvenu zaštitu – upozorava Ivaniš.


  Ivaniš također navodi da krizne situacije u zdravstvu generira proklamiranje teze u društvu da je zdravstvo besplatno. Zdravstvo nije besplatno, a zbog takvog stava, kako dodaje Ivaniš, cijene u hrvatskom zdravstvenom sustavu su sramotno niske u odnosu na njihovu realnu vrijednost.


  – Zbog toga su bolnice i domovi zdravlja, primjerice, stvarali gubitke i uvijek se potpuno krivo, takva situacija nastojala riješiti sanacijama. No, niti jedna sanacija zdravstva nije provedena do kraja i uvijek su se samo minimalno zatvarali krizni dugovi prema dobavljačima, a nije se činilo ništa da cijene usluga postanu realnije i da bolnice počnu poslovati barem blizu nuli – objašnjava Ivaniš.   Ivaniš tvrdi da se realne cijene zdravstvenih usluga neće uspostaviti preko noći i zato treba procijentiti obujam u kojem će se cijene usluga približavati realnim cijenama, a realno bi trebalo procijeniti i stope izdvajanja za zdravstvo.

  – Kao drugi korak zdravstvene reforme trebalo bi obaviti procjenu što koja bolnica u Hrvatskoj može i smije raditi, a što ne smije. Samo uspostvljanjem sustava kontrole nad izvršenim poslovima i onim što se fakturira kao obavljen posao, HZZO će točno znati što plaća, zaključuje Ivaniš.