HZZO može upravljati sustavom ako bude imao izvanproračunski fond sa svojim tijelima koja odlučuju s kim i za koji novac se ugovara zdravstvena zaštita
RIJEKA » PGS-ovac Nikola Ivaniš, dugogodišnji zagovornik izlaska Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje iz riznice, smatra da je zaseban račun HZZO-a temelj zdravstvene reforme. Prema njegovom mišljenju, ministar zdravlja Siniša Varga povukao jedini mogući potez za svoj resor, a to je upravo izdvajanje novca naplaćenog od zdravstvenih doprinosa iz državnog proračuna. Podsjeća da je kao saborski zastupnik 2002. godine glasao protiv ulaska HZZO-a u riznicu, da bi kasnije ukazivao na oba velika smanjenja stope za zdravstvo za koje je bio uvjeren da će se odraziti na smanjenje prava pacijenta te održavanja i investicija u zdravstvu.
– Naravno da je u razdoblju od 2002. godine kad je zdravstveni novac ušao u proračun, sigurno bilo puno nenamjenskog trošenja novca, prelijevanja iz područja zdravstva negdje gdje je trebalo gasiti nastalu situaciju vatrogasnim mjerama. Od te 2002. godine ministar financija bio je ministar zdravstva broj 1 jer je on upravljao proračunom. Sadašnji ministar je povukao jedini mogući potez jer je kao poznavatelj sustava svjestan da može biti ministar jedino ako uspostavi kontrolu nad proračunom – smatra Ivaniš.
Prema njegovom mišljenju, HZZO može pokušati realno voditi zdravstvo samo pod uvjetom da autonomno upravlja zdravstvenim proračunom, odnosno kompletnim sredstvima koja se u 12 mjeseci u jednoj godini prikupe iz uplaćenih doprinosa za zdravstvo. HZZO može, ističe Ivaniš, upravljati sustavom ako bude imao izvanproračunski fond sa svojim tijelima koja odlučuju s kim i za koji novac se ugovara zdravstvena zaštita.
– Pritom će HZZO morati realno naplatiti od državnog proračuna zdravstvenu zaštitu svih zaštićenih skupina. Dakle, sviju onih koji ne uplaćuju doprinose, ali imaju kompletnu zdravstvenu zaštitu – upozorava Ivaniš.
Ivaniš također navodi da krizne situacije u zdravstvu generira proklamiranje teze u društvu da je zdravstvo besplatno. Zdravstvo nije besplatno, a zbog takvog stava, kako dodaje Ivaniš, cijene u hrvatskom zdravstvenom sustavu su sramotno niske u odnosu na njihovu realnu vrijednost.
– Kao drugi korak zdravstvene reforme trebalo bi obaviti procjenu što koja bolnica u Hrvatskoj može i smije raditi, a što ne smije. Samo uspostvljanjem sustava kontrole nad izvršenim poslovima i onim što se fakturira kao obavljen posao, HZZO će točno znati što plaća, zaključuje Ivaniš.