Za Emily Žmarić, Viga Doričića i Lauru Kučić danas je poseban dan, jer dan kada se krene u školu zauvijek se pamti. Oni će sutra zajedno s nešto više od tisuću ostalih riječkih prvašića prvi put kročiti u svijet obrazovanja, a taj svoj prvi korak s velikim nestrpljenjem iščekuju. Najprije su se brojali dani, a sada se već broje sati. S tim odbrojavanjem i uzbuđenje je sve veće i veće, jer napokon će staviti odavno pripremljene školske torbe na leđa i sjesti u klupu puni želje za novim znanjem.

– Malo mi je pričala o tome da je u školi super i da ću se dobro zabavljati i upoznati nove prijatelje. Znam jednog dečka i jednu curu koji su upisali istu školu, ali ne znam hoćemo li biti zajedno u razredu. Mislim da se u školi zabavljaš, pišeš i učiš čitati, a to već malo znam – priča Vigo.

I Emily vjeruje da će u Osnovnoj školi Kozala u koju sutra kreće naći puno novih prijatelja. Iako je jako sretna što škola počinje, ipak priznaje da će joj nedostajati vrtić, a isti osjećaj dijele i Vigo i Laura. No, od nostalgije za predškolskim danima ipak je želja za novim jača pa na spomen škole svo troje viču: »Juupppiii!« i šire usta u osmijeh.

– Moj prijatelj Karlo sad će u peti razred i kaže da će mi u školi biti lijepo i da ću imati puno prijatelja. Ima već dosta da sam kupila školsku torbu, pernicu, a u kompletu je i torbica za ključeve. Naručili smo knjige i stigle su, a imam i bilježnice. Torba mi je na balerinu, a od svega što sam kupila najviše mi se sviđa jedna bilježnica. Bilo je jako zabavno kupovati sve te stvari za školu – otkriva Emily.

Foto Marko Gracin

Za razliku od Emily, njena prijateljica Laura apsolutnim favoritom školskih potrepština proglasila je svoju školsku torbu. Dugo ju je tražila, malo se premišljala, a onda je odluka pala na torbu s likom Gorjuss. Ona će idućih osam godina ići u Osnovnu školu »Fran Franković« na Drenovi, a školsku zgradu već jako dobro zna.

– U istu školu idu moji bratići pa znam i put do škole. Kupila sam torbu na Gorjuss, a onda sam kupila i istu pernicu, vrećicu za tjelesni i gumicu i sve mi se iz moje torbe jako sviđa. Znam i da se u školi piše, crta, vježba i uči engleski. To me najviše veseli, jer volim engleski. Učila sam ga u vrtiću i to mi je najdraže što sam ikad u životu radila. Znam i sva slova, brojke, ali i zbrajati i oduzimati, oduševljena je Laura.

»Kliknuli« k’o bebe

I Emily dodaje da joj engleski jezik nije stran, jer učila ga je u vrtiću pa i nju veseli činjenica da će ga nastaviti učiti, a baš poput Laure njen prijatelj Vigo svoju školsku torbu svrstava u sam vrh najdražih stvari. On i Laura prijatelji su od rođenja, »kliknuli« su još kao bebe, a sada s jednakom strašću pričaju o školskim danima koji su pred njima.

– Imam vojničku torbu i od svega što imam za školu to mi se najviše sviđa – s ponosom otkriva Vigo.

Foto Marko Gracin

Poput Laure, i on i Emily ponosno ističu kako znaju put do škole, a Emily napominje da joj je škola toliko blizu kuće da će i po kiši bez problema moći u školu pješice. Nove obaveze i nova pravila za to troje novopečenih školaraca nisu, uvjeravaju, nikakv problem. Znaju da će morati ranije u krevet, da se u školu ne smije kasniti, da se pod nastavom ne smije pričati, a ako se ima što za pitati, diže se ruka. Sva ta pravila nabrajaju kao od šale i kažu sve je to super i sve ih to veseli. Neće biti problem, tvrde, ni sjediti u klupama, jer sviđa im se činjenica da će i oni napokon imati učiteljicu i učiti. Ni činjenica da je ljeto, a s njim i njihove omiljene aktivnosti, na kraju ne može, tvrde dalje, umanjiti njihovu sreću, jer uvjereni su da ih čeka puno zanimljivih stvari. Poznat im je i sustav ocjenjivanja, a Laura ga spremno objašnjava.

– Dobiješ pet kada sve znaš, četiri ako je nešto krivo, tri ako imaš dva krivo, a dva dobiješ kada je tri krivo i onda dobiješ jedan ako je sve krivo – pojašnjava ona.

Zajedničko uzbuđenje

Nema dvojbe da su njih troje top tema svojih obitelji, jer slažu se da njihovo uzbuđenje dijele i mame i tate, a posljednjih dana o školi se u kući puno priča. O osjećajima roditeljske strepnje ne znaju ništa, ali zato znaju da se kod kuće puno priča i o onome što ide ruku pod ruku sa školom, o slobodnim aktivnostima. Tako Laura s ponosom ističe kako voli ples i njime će se nastaviti baviti.

– Idem na ples od treće godine i jako to volim. Idući tjedan kad počne škola počinje i ples i jako se veselim – kaže nova prvašica.

I Emily već dugo prijateljuje s plesnim koracima, od svoje četvrte godine, a uz školu to će joj i dalje biti glavna preokupacija, dok Vigo kuje planove o odlascima na nogometne treninge, jer kako otkriva plan mu je kada bude velik biti nogometaš. I Emily i Laura imaju već skovane planove za svoje daleke buduće dane, jer Emily bi rado bila frizerka, a Laura veterinarka. Znaju oni i da ih do toga čeka dalek put koji danas započinje, ali ništa ih ne može pokolobeti u uvjerenju da će taj put biti ispunjen zabavom i veseljem koje će im donijeti torba puna knjiga.