Riječki nadbiskup predvodio središnje misno slavlje

Devčić: Trebamo živjeti kao što je živjela Marija

Sanja Gašpert

Neka nam Marija bude zagovornicom pred Božjim prijestoljem, kako bismo se po njezinim ljestvama, po kojima je Krist sišao na zemlju, mi neprestano uspinjali prema nebu, poručio je  nadbiskup Ivan Devčić  



RIJEKA Središnje misno slavlje u povodu blagdana Velike Gospe sinoć je pred mnoštvom vjernika u Perivoju Svetišta Majke Božje Trsatske predvodio riječki nadbiskup mons. dr. Ivan Devčić, u koncelebraciji s riječkim svećenicima. Uoči slavlja održana je hodočasnička procesija, a svete mise služene su tijekom cijeloga dana, već od šest sati ujutro.


Riječki je nadbiskup propovijed počeo riječima kako »nas je Marija okupila i svoje oči trebamo upreti u nju te živjeti kao što je ona živjela«.


–  Sveti otac Franjo uputio je nedavno apel molitve za prognane kršćane u Iraku, ali i sve ostale prognane. On nas obvezuje da više molimo za Božju pomoć tim ljudima. Danas slavimo svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo. Tu je istinu vjere papa Pio XII. službeno proglasio 1950. godine, što znači da je od tada obvezujuća za svakog katoličkog vjernika. To je i zadnja istina vjere koja je proglašena službeno, kao dogma. Nepunih sto godina ranije, točnije 1854. godine, proglašena je dogma o Marijinu bezgrešnom začeću. Tako se dvije najmlađe crkvene dogme odnose na Mariju, jedna na početak, druga na kraj njezina života. Prva definira da je Marija već kod začeća izuzeta od posljedica istočnog grijeha s kojima se rađaju svi ljudi, a druga da je, za razliku od drugih smrtnika, na kraju svoga života dušom i tijelom odmah uznesena u nebesku slavu, kazao je  mons. dr. Devčić, dodajući kako se u novije vrijeme i na Drugom vatikanskom koncilu puno govorilo o Mariji te se posebno isticalo njezino mjesto i ulogu u otajstvu Krista i Crkve. U nastavaku progovorio je o značenju članka vjere da je Marija na nebo uznesena.


Doseći nebo 




–  Što to znači za Mariju i na koji je način ta istina vjere povezana s nama, s našim pitanjima, mukama i tjeskobama, posebno s konačnim smislom našeg života? Ako želimo otkriti pravi smisao i značenje te istine naše vjere, moramo prije svega znati što se misli pod pojmom »nebo«. Znamo, naravno, što ta riječ redovno označava, naime dio svemira koji je različit od zemlje, ali s njome povezan. Ali, pored ovog redovnog značenja, Riječ nebo u Svetom pismu rabi se i za označavanje Božjeg prebivališta, istaknuo je dr. Devčić te dodao kako pored brojnih vjernika i molitelja koji su Bogu vapili za oproštenje i pomoć, bilo je od početka i onih koji su smatrali kako nema puno koristi od molitve, nego da čovjek treba stvar uzeti u svoje ruke te se pokušati spasiti sam, sam doseći nebo.


– Sva su takva nastojanja čovjeka da spasi samoga sebe simbolički prikazana već na početku Svetog pisma u priči o gradnji Babilonske kule. Ali, prema svetom piscu, pothvat im nije uspio jer su im se pobrkali jezici. Smisao tog neuspjeha znači da čovjek, sa svim svojim znanstvenim, tehničkim, kulturalnim i drugim dostignućima, ipak ne može sam sebe spasiti. On sam ne može otvoriti nebo koje si je jednom svojim grijehom zatvorio.


Sveto pismo 


Na kraju propovijedi dr. Devčić kazao je kako se nakon rečenog moramo zapitati gdje je u tome Marija i koja je pritom njezina uloga?


–  Odgovor na to nalazimo već na prvim stranicama Svetog pisma, kada Bog najavljuje pojavu žene čiji će potomak satrti glavu zmiji koja je zavela prve ljude na otpad od svoga Stvoritelja. Crkva u toj ženi prepoznaje Mariju, a u Isusu, njezinu sinu, onoga potomka koji je satro zmiji glavu. Mogli bismo, braćo i sestre, također kazati kako je Marija prva u nebo uznesena jer je, kao nitko od ljudi, isto nebo, odnosno Boga, nosila u svome srcu dok je živjela na zemlji. Neka nam, braćo i sestre, Marija bude zagovornicom pred Božjim prijestoljem, kako bismo se po njezinim ljestvama, po kojima je Krist sišao na zemlju, mi neprestano uspinjali prema nebu, istaknuo je mons. dr. Devčić.