RIJEKA - Smrt na pragu života« glasila je naslovnica našeg lista prije točno četrdeset godina dan nakon tragedije u kojoj je u ranim jutarnjim satima 28. ožujka 1975. godine u rodilištu Kliničke bolnice »Dr. Zdravko Kučić« izbio požar koji je zauvijek ugasio 25 života tek rođene djece.

Prema rezultatima istrage požar je izbio u sobi za novorođenčad u noći 28. ožujka negdje oko 2 i pol sata. Požar je uočen tek kad je ojačao i kada je prouzročio pregaranje trake prozorske rolte i padanja rolete, pregaranja voštanog platna na ventilacijskoj cijevi te padanja limene cijevi. Buka je naposljetku i upozorila dvije medicinske sestre i jednu čistačicu koje su bile u susjednoj sobi odijeljenoj pregradnim zidom. Procjenjuje se da je požar uočen tek između tri sata i tri sata i petnaest minuta.

Dežurni liječnici koji su odmah obaviješteni o požaru pokušavali su s medicinskim sestrama ući u dječju sobu, ali zbog dima, potpunog mraka zbog izgorjelih električnih instalacija i visoke temperature nitko se nije uspio probiti u požarom zahvaćenu sobu. Poziv vatrogascima upućen je iz bolnice u 3.15 sati, a vatrogasna ekipa stigla je u 3.23 sata. Nešto prije vatrogasaca na mjesto požara pristigla je i interventna patrola tadašnje milicije koja je bezuspješno pokušavala ući u opožarenu sobu pa je tek dolaskom vatrogasaca započelo spašavanje djece.

Sreća u nesreći

U razdoblju od nepunih sat vremena koliko je trebalo proći od izbijanja požara do dolaska vatrogasaca u dječjoj je sobi dvadeset osmero novorođenčadi boravilo u plamtećoj prostoriji ispunjenoj dimom. Sobu tragedije preživjelo je petero djece, no dvoje djece izdahnulo je nakon požara na tadašnjoj Klinici za dječje bolesti Kantrida. Stravičan požar u konačnici preživjelo je samo troje novorođenčadi – dva dječaka koja su zadobila lakše ozljede i djevojčica koja u požaru zadobila teže ozljede lica i ruku.

Ta djevojčica koja je preživjela tragediju je Marijana Španjol-Mlacović iz Palita na Rabu. Iako je od kobne noći u sušačkom rodilištu prošlo punih 40 godina, u domu obitelji Španjol-Mlacović, smještenom u dijelu Palita poznatom kao Monte Stipe, još uvijek se može osjetiti njezin eho. Tragove požara Marijana i danas nosi na licu i tijelu, a lijeva ruka joj je amputirana. Njezina majka Slobodanka, otac Marijan i četiri godine stariji brat Robert prisjećaju se događaja od prije četiri desetljeća s mnogo uzdaha i nelagode. Kako objašnjava majka Slobodanka, koja je bila najraspoloženija za razgovor, bio je to relativno mali požar koji je donio izuzetno velike žrtve.

– Vatrogasci su požar ugasili lavorom, a djeca su bila u predrađaonici gdje su ostala bez kisika, kaže Slobodanka Španjol-Mlacović.

Kako dodaje, Marijana i dva dječaka imali su tu sreću u nesreći da su bili odmah ispod grijalice. Dim je išao dalje pa su oni najviše izgorili, ali su mogli disati pa su ostali živi. Te noći Slobodanka je bila u zgradi rodilišta, ali ne na istom katu.

– Nama roditeljima su prvo dali sedative, a onda su nam rekli da je bio požar. Marijana je već imala otpusno pismo, a budući da sam rodilja s Raba, ja sam ostala u rodilištu nakon rođenja tri dana. U to vrijeme majke nisu bile s bebama u sobi, kao danas. Tu noć nije bilo poroda pa su svi spavali. Dežurna je bila sestra Jadranka Bolf  koja je, u ime naroda, ispala za sve kriva. A bila je jako dobra sestra, ističe Slobodanka. 

Cijeli tekst pročitajte u tiskanom izdanju Novog lista….