Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 23° 4
Sutra: 23° 23° 4
19. studenoga 2019.
Rekreativci ili profesionalci

DRAMA RIJEČKIH SPORTAŠA 'Pomozite nam ili gasimo klubove'

DRAMA RIJEČKIH SPORTAŠA 'Pomozite nam ili gasimo klubove'
DRAMA RIJEČKIH SPORTAŠA 'Pomozite nam ili gasimo klubove'
Autor:
Objavljeno: 14. srpanj 2017. u 12:02 2017-07-14T12:02:00+02:00

Ne pričamo o milijunima, nego o 300 do 500 tisuća kuna po klubu. I to je novac koji trebamo hitno da bismo mogli započeti sezonu. Upoznali smo ih sa situacijom i očekujemo od Grada i Županije da dođu s odlukom mogu li nešto napraviti. Ako ne mogu onda su presudili riječkom sportu – kaže Vedran Devčić

Ili nam pomozite, ili ćemo biti primorani pustiti da se čitav sustav uruši i da se klubovi ugase! Dramatičan je to apel za spas riječkog sporta, upućen jučer s okruglog stola o stanju u riječkom sportu, na kojemu su predstavnici rukometašica (Luka Denona) i rukometaša Zameta (Vedran Devčić), vaterpolista Primorja (Samir Barać), odbojkašica (Livio Tončinić) i odbojkaša Rijeke (Darko Jaška), košarkaša Kvarnera 2010 (Marko Šamanić) i atletičara Kvarnera (Luciano Sušanj) vodećim ljudima sporta Grada Rijeke i Primorsko-goranske županije (Vera Begić-Blečić, Bojan Sušanj, Valerij Jurešić i Darko Ivošević) pokušali pojasniti kakvo je trenutačno stanje u riječkim nositeljima kvalitete i koliko vape za hitnom financijskom injekcijom.

Klubovi od Grada i Županije traže da se u najkraćem mogućem roku, odnosno u idućih desetak dana izjasne je li moguće nositeljima kvalitete pronaći dodatnih 300 tisuća kuna kako bi tekuću godinu priveli kraju bez dodatnih stresova, a da se u isto vrijeme pronađe način i model kojim bi se pravednije, transparentnije i trajnije riješilo pitanje financiranja sporta. Kao jedna od mogućnosti navedena je i opcija osnivanja sportskog »poola« ili zaklade iz koje bi se zajednički financirale programske aktivnosti nositelja kvalitete, ali koja bi nositeljima kvalitete u isto vrijeme donijela veću snagu kod pregovora s potencijalnim sponzorima i donatorima, naročito onima s nacionalnim predznakom smještenim u Zagrebu, koji u pravilu Rijeku zaobilaze u širokom luku ili su ovdje prisutni u vrlo maloj mjeri.

Vera Begić: Moramo razmisliti o novom načinu financiranja sporta

Vera Begić-Blečić, pročelnica Odjela za sport i tehničku kulturu dobro je upoznata sa stanjem u sportu.

– Financiranje sporta godinama je problematična priča, a najvažniji faktor koji utječe na sve to skupa su normativni akti na razini države jer ljudi koji ulažu u sport nemaju nikakve benfite. Država preko HOO-a ne sufinancira klubove, ni u jednom prvoligaškom sportu ne participira, sve je spušteno na gradski proračun. Rijeka izdvaja 92 milijuna kuna za sport, to je 14 posto proračuna, izgradili smo infrastrukturu kojojo se svi dive. Istina, možda smo mogli donijeti odluku da ćemo imati stare objekte, pa bismo imali malo više novaca, ali je i to pitanje do kada i bi li to bilo dovoljno. To je bila zdravorazumska odluka. Grad u nositelje kvalitete na godišnjoj razini izdvaja 3,5 milijuna kuna, a 10 milijuna kuna kroz korištenje objekata, smatramo da bi i Županija trebala participirati sa značajnijim iznosom. I to bi bitno olakšalo situaciju klubovima, jer je definitivno pitanje kako dalje. Svjesni smo da je klubovima potreban novac, da im ovo što dobivaju sada nije dovoljno, ali jednostavno ne znamo od kuda taj novac namaknuti. Ponavljam, definitivno razumijemo klubove jer ne znaju kako. Loptački sportovi imaju problem, a ljudi koji bi im i željeli pomoći od toga jednostavno nemaju ništa od toga i vrtimo se u začaranom krugu. Pokušavamo izvršiti pritisak da ljudi na nacionalnoj razini shvate da sport tone i da se pod hitno moraju pronaći mjere. Situacija je takva da definitivno što prije moramo sjesti i razmisliti o novom modelu i načinu financiranja nositelja kvalitete.

Nikad gora situacija

– U sjeni blještavih uspjeha HNK Rijeke riječki loptački nositelji kvalitete polako se gase. Zadnji je čas da se nešto napravi i mi smo na ovom sastanku donositeljima političkih odluka željeli postaviti pitanje, a to jest političko pitanje, žele li Grad i Županija imati prvoligaški sport i prvoligaške klubove ili ne žele – započet će Vedran Devčić, predsjednik rukometaša Zameta, koji se nekoliko godina uporno bori s besparicom i servisiranjem dugova iz nekih prošlih vremena i uprava.

– Ako žele, onda se mora riješiti financiranje hladnog pogona tih klubova, a tu ne pričamo o milijunima, nego o 300 do 500 tisuća kuna po klubu. I to je novac koji trebamo hitno da bismo mogli započeti novu sezonu. Upoznali smo ih sa situacijom i s perspektivom što nas očekuje, ako se neke odluke ne donesu i očekujemo od Grada Rijeke i Županije da sjednu i da nam dođu s odlukom mogu li nešto napraviti.

Ako ne mogu onda su presudili riječkom sportu – zaključit će Devčić, koji je itekako svjestan da nisu svi klubovi u istoj situaciji, odnosno da je situacija u nekim klubovima zaista dramatična do te mjere da je definitivno upitno koliko dugo još mogu opstati. Kao što je to slučaj s rukometašicama Zameta, iz redova kojih već mjesecima u javnost izlaze vapaji. Na žalost, za njihove probleme malo tko ima sluha.

Vedran Devčić, šef RK Zamet

– Situacija je najteža od kada sam ja preuzeo klub i više se definitivno ne možemo nositi s tim problemima, kao i s dijelom duga iz prethodnih godina, a jednostavno nemamo viziju kako osigurati financiranje za ovu sezonu.

Možemo mi sada reći idemo dalje pa što bude, ali to bi definitivno bilo prilično neozbiljno, a ja nisam neozbiljan čovjek. I zbog toga se nalazimo pred zidom i trebamo pomoć, iako su Grad i Županija uložili veliki trud da bi nam pomogli – priznat će Luka Denona, predsjednik ŽRK Zamet koji već duže vrijeme neuspješno traži čovjeka koji bi preuzeo njegovo mjesto u klubu.

Denona nije te sreće kao Zoran Jukica, donedavni predsjednik Vaterpolskog kluba Primorje Erste banka svoje je mjesto prepustio Samiru Baraću. Nekadašnji kapetan olimpijskih pobjednika iz Londona itekako je upućen u problematiku riječkog i hrvatskog sporta. I kao predsjednik Riječkog sportskog saveza i kao član radne skupine za izradu novog Zakona o sportu.

Sušanj: Klubovima je teško funkcionirati

Bojan Sušanj, glavni tajnik Riječkog sprotskog saveza, jučer se na okruglom stolu našao u ulozi moderatora.

– Klubovima, ne samo nositeljima kvalitete, je izrazito teško funkcionirati u ova današnja vremena. Potrebno je pod hitno pronaći način za dodatno financiranje sporta, a ako to nije proračun grada onda treba razmišljati o drugim mogućnostima, poput zaklade ili sportskih poolova. Velika je stvar za sport što su objekti besplatno na korištenju klubova, ali je upitno koliko će Grad u idućem razdoblju moći povećati sredstva namijenjena programskoj aktivnosti klubova. Na neki način bismo svi zajedno trebali razmisliti o natjecateljskom sportu, nikako ne pobjeći od toga da li nam on treba, ali je činjenica da je taj natjecateljski sport ono što je skupo. Model postaje svakoga dana sve skuplji i zbog zakona i zbog svega onoga što država radi, ali je definitivno nešto što treba i Gradu i Županiji.

Vrhunac krize

– Kriza u riječkim klubovima i u riječkom sportu je dosegnula vrhunac i došli smo do situacije u kojoj jednostavno ne možemo odrediti kada ćemo početi sezonu i reći bit će sve u redu – započet će Barać. – Zaista smo došli pred zid. Osobno ne želim dizati dramatičnost do te mjere da ću tvrditi da će se urušiti čitav sustav, ali došli smo u situaciju da određeni dio klubova jednostavno ne može dalje, jer ne može računati na planiranje financijskog dijela, niti na slaganje igračke križaljke. Grad Rijeka je u situaciji u kakvoj jest, znamo kakav nam je standard života, industrija, gospodarstvo, svjesni smo što se dešava i da je Rijeka stavljena na hrvatske margine, a to je bitno utjecalo na sport. Grad je trenutačno opterećen izgradnjom sportskih objekata i njihovim održavanjem.

Iznos koji Grad izdvaja za sport je apsolutno u redu, ali problem nastaje u onom dijelu koliko od toga novca ide u javne potrebe, kod kojih je u posljednjih osam godina prisutna tendencija smanjivanja. Naravno, tu je i Primorsko-goranska županija, koja daje koliko daje – govori Barać, koji smatra da bi se vapaj sportskih funkcionera ovoga grada morao čuti, naročito zbog toga što nitko nema nerealne zahtjeve i nitko od njih ne govori o vrhunskom profesionalnom sportu.

– Mi govorimo o vrhunskom sportu, ali kao bivši sportaš i sadašnji funkcioner odgovorno tvrdim da se nama vrhunski sport pretvorio u kategoriju sportskog razvoja riječke djece. Pa ajmo se onda usredotočiti, osnovati zakladu i u nju uključiti sve ljude koji su u prilici pomoći sportskom razvoju naše djece. I ne samo sportskom. Pokušajmo im ponuditi i obrazovanje kao opciju, pronađimo neki zajednički model. Često se svi pitaju što mi imamo od sporta? Sport je ogledalo društva, jedini resor koji je ostao pozitivan. Dakle, samo je pitanje kolika je politička volja da se problem riješi. Želimo li imati prvoligaše koji će proizvoditi dugove ili drugoligaše koji će funkcionirati sa skromnijim sredstvima. I to pitanje ne ide prema gradonačelniku ovoga grada niti županu Primorsko-goranske županije, već prema višem nivou. Hrvatska mora znati što će sa sportom – zaključit će Barać.

Politička volja

Problem riječkog sporta ne zrcali se u nedostatku djece ili stručnog kadra, jer rezultati u mlađim dobnim uzrastima su u gotovo svim sportovima među vodećima u Hrvatskoj, ne ogleda se niti u infrastrukturi koja je definitivno na zavidnoj razini. Ocrtava se u nemogućnosti vodećih ljudi klubova da svojim osobnim angažmanom namaknu novac koji nedostaje u blagajni. Ako HNK Rijeka godišnje od sponzora priskrbi tek osam posto svoga budžeta iluzorno je očekivati da mnogo uspješniji mogu biti ostali riječki klubovi. Dapače, tek tada postaje jasno u kako teškom okruženju djeluju i koliko im je pomoć potrebna.

Samir Barač

Naročito od gradskih i županijskih institucija. Apsolutno je legitimno pitanje zašto se na ovakav apel čekalo toliko dugo, zašto se osnivanje zaklade ili poola nije potaknulo u onim godinama kada su i neki od vodećih ljudi ovih klubova imali političku moć i utjecaj budući da je riječki sustav financiranja sporta jednako bio neodrživ prije pet godina, kao što je neodrživ i danas. Samo što je danas gospodarska situacija kud i kamo teža. A država pritom ni u čemu ne olakšava pa nitko i nema nikakvog interesa ulagati u sport (čast izuzecima, koji su to, poput Predraga Slobode, radili iz čiste ljubavi). A sve dok se na razini države ne riješi pitanje sporta kroz odgovarajući mu zakon, sport će u lokalnim sredinama padati na sve niže grane. Naravno, pritom ne treba zanemariti niti činjenicu da je upitno koliko ima moći i političke volje da se novim Zakonom o sportu kvalitetno urede svi odnosi prema kojima će sport konačno dobiti i pripadajući mu tretman. I koji će riješiti neka od gorućih pitanja. Poput izjednačavanja sporta i kulture. Kada Republika Hrvatska bude dopustila da se na isti način kao u kulturi zapošljavaju ljudi u sportu, onda će sport biti toliko jak da ga se neće moći zanemariti. Ni na jednoj razini. Niti će se njime moći manipulirati.

Sve se, dakle, svodi na političku volju. I na relaciji Grad Rijeka – Primorsko-goranska županija, kada je riječ o lokalnoj razini, ali i u cjelokupnoj državi kojoj je važnije hoće li i kojim zakonskim amandmanom doskočiti Zdravku Mamiću od toga kakva će biti budućnost hrvatskog sporta. A kada se političkom voljom razrješi dilema kakav nam sport treba, rekreacija, amaterizam, studentski sport ili čisti profesionalizam bit će kud i kamo lakše donijeti odluku što učiniti s riječkim sportom. Jer, ma što tko mislio, klubovi ipak nisu privatni. Klubovi su gradski. I županijski.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.


Promo
PayDo parking aplikacija