Ugledni psihijatar

DR. DRAGAN LOVROVIĆ: Moja istina o slučaju “Lopača”

Robert Frank

Ne želim biti u istom košu pa kako nemam prava na žalbu koristim pravo da u javnosti iskažem svoje mišljenje – dr. Dragan Lovrović / Foto Roni BRMALJ

Ne želim biti u istom košu pa kako nemam prava na žalbu koristim pravo da u javnosti iskažem svoje mišljenje – dr. Dragan Lovrović / Foto Roni BRMALJ

U sudskom procesu protiv dr. Mirjane Vulin, dr. Dragan Lovrović je bio svjedok, a ne optuženik, oko njegovog se imena ni u jednoj situaciji nije razmatrala kaznena odgovornost, tim više što je u više navrata, upravo kroz institucije sistema, ukazivao na brojne nepravilnosti, ali ga je sutkinja Damira Delost, prema njegovom mišljenju, neprimjereno prozvala u dijelu obrazloženja presude



Prije desetak dana bivša ravnateljica Psihijatrijske bolnice Lopača dr. Mirjana Vulin nepravomoćnom presudom Županijskog suda u Rijeci osuđena je na deset mjeseci bezuvjetnog zatvora. Sutkinja Damira Delost proglasila ju je krivom jer je »kao doktor medicine, iz nehaja, obavljajući zdravstvenu djelatnost, primijenila očito nepodobno sredstvo i način liječenja i nije postupila po pravilima zdravstvene struke«.


»Nesavjesno je postupala zbog čega je postojeća bolest drugoj osobi znatno pogoršana. Stoga je počinila jedno produljeno kazneno djelo protiv zdravlja ljudi nesavjesnim liječenjem«. S obzirom na to da je u dijelu presude sutkinja Delost, prema njegovom mišljenju, neprimjereno prozvala i doktora Dragana Lovrovića, inače psihijatra od 2006. godine, a od 2016. zamjenika ravnatelja PB Lopača, on je odlučio reagirati.


Doktor i čovjek


– Pročitavši nepravomoćnu presudu protiv dr. Vulin odlučio sam reagirati, jer mislim da javnost ima pravo na punu informaciju. Naime, svoju sam profesionalnu karijeru posvetio prije svega svojim pacijentima, kvaliteti njihovih života, a napose njihovim pravima – kaže dr. Lovrović.




O njemu se, kao o svom spasitelju, ali i liječniku na čiju su se pomoć oslanjala mnoga djeca, pacijenti Lopače u jednom razdoblju, u svjedočenju, kao i u medijima, najpohvalnije izrazila i Ana Dragičević. Podsjetimo, riječ je o bivšoj pacijentici Lopače koja je veći dio petogodišnjeg boravka u toj ustanovi bila nezakonito hospitalizirana.


Ovom, nepravomoćnom presudom protiv dr. Vulin, potvrđeno je da su se, upravo u slučaju Ane Dragičević i još jedne pacijentice, primjenjivale nedozvoljene metode liječenja poput neadekvatnog zatvaranja, vezivanja u luđačke košulje, primjene prevelikih doza lijekova, protiv čega se dr. Lovrović borio.


U Psihijatrijskoj bolnici Lopača primjenjivale su se nedozvoljene metode liječenja, ali ih nisu primjenjivali svi liječnici / Foto Arhiva NL


U Psihijatrijskoj bolnici Lopača primjenjivale su se nedozvoljene metode liječenja, ali ih nisu primjenjivali svi liječnici / Foto Arhiva NL



– Ako postoji doktor i čovjek kojeg bi svaki pacijent želio imati uz sebe, onda je to dr. Lovrović. On je takav doktor i prije svega izuzetan čovjek – rekla je prije nekoliko dana u našem listu Ana Dragičević.


Neovisno o tome što su ga mnogi pacijenti, posebno malodobni, doživljavali kao glas razuma i podrške u jednom teškom razdoblju funkcioniranja PB Lopača koje se smatra najcrnijim u njenoj povijesti, a što je potvrđeno i nepravomoćnom sudskom presudom protiv dr. Vulin, ime dr. Lovrovića se u presudi stavilo u kontekst koji se može protumačiti tako da i on dijeli dio odgovornosti za ono što se zbivalo.


Činjenice pak govore sljedeće: u sudskom procesu protiv dr. Mirjane Vulin, dr. Lovrović je bio svjedok, a ne optuženik, oko njegovog se imena ni u jednoj situaciji nije razmatrala kaznena odgovornost, tim više što je u više navrata, upravo kroz institucije sistema, ukazivao na brojne nepravilnosti.


Dr. Lovrović, smatrajući da je stavljen u neprimjeren kontekst podijeljene odgovornosti za situaciju u PB Lopača, odlučio je reagirati na jedan dio teksta u našem listu, i to oko presude dr. Vulin, gdje se spominje i sljedeća formulacija sutkinje Delost: »Naglašavam da nehajno postupanje proizlazi i iz činjenice što iz medicinske dokumentacije koja je u ovom sudskom postupku vještačena, proizlazi i da su drugi liječnici, Dragan Lovrović i Radimir Rakun, također sudjelovali u liječenju oštećenika, što svakako ne ekskulpira okrivljenicu. I dr. Lovrović i dr. Rakun su govorili da je dr. Vulin bila zadužena za oštećenike, ali to iz medicinske dokumentacije koja je, naglašavam, izrazito neuredno vođena, ne proizlazi. A i oštećenici su prilikom ispitivanja u sudnici potvrdili da su ih svi liječili«.


Neprimjeren kontekst


Dr. Dragan Lovrović kaže da navedeno ne može drugačije protumačiti, nego da je i on na neki način odgovoran te da, eto, dijeli odgovornost s dr. Vulin.


– Želim reći da sam u navedenom procesu bio svjedokom, pritom sam upozoren da je riječ o suđenju zatvorenom za javnost zbog maloljetnih oštećenika, da ne smijem davati nikakve izjave i da ni s kime ne smijem ništa komentirati. Priznajem, nije mi jasno zbog čega je proces bio tajan, kad ljudi koji su oštećeni i zbog kojih se sudilo dr. Vulin odavno nisu maloljetnici. Postavljam pitanje kome se pogodovalo time što je proces bio tajan – kaže dr. Lovrović.


Nepravomoćno osuđena dr. Mirjana Vulin žalit će se na presudu / Foto Vedran KARUZA


Nepravomoćno osuđena dr. Mirjana Vulin žalit će se na presudu / Foto Vedran KARUZA



– To znači da se, ako sam bio svjedok, a ne optužen, nije utvrđivala moja krivica, koje niti nema jer nikada nisam primjenjivao metode liječenja za koje je dr. Vulin nepravomoćno osuđena. Ispada da bi bilo bolje da sam sjedio s dr. Vulin na optuženičkoj klupi, jer bih onda mogao iznijeti dokaze koji bi potvrdili moju nevinost. Prilikom svjedočenja iskazivao sam sve činjenice vezane za predmet, a ne svoju obranu.


Iskazao sam sudu sva svoja saznanja vezana uz predmet. Između ostalog, i koga sam od nadležnih upozorio na tada, samo po mom mišljenju, no to je kasnije i potvrđeno ovom sudskom presudom, brojne nepravilnosti koje su se odvijale u PB Lopača. Na inzistiranje obrane dr. Vulin u tijeku sudskog postupka imenovao sam osobu u sustavu koju sam s navedenim upoznao.


Šikaniranje kolega


Nadalje, u liječničkoj dokumentaciji u povijesti bolesti više pacijenata PB Lopača postoji niz zapisa o mojem neslaganju s metodama liječenja koje su u toj bolnici provođene. Osim toga, postoje i zapisi različitih stručnih sastanaka i izdvojena mišljenja u stručnom vijeću koja potvrđuju moje neslaganje. Nažalost, za sve nepravilnosti, osim za dvije pacijentice, nastupila je zastara. Navedene dvije pacijentice su kod mene dolazile na ambulantno liječenje svojom voljom, ali kasnije, nakon što dr. Vulin više nije bila ravnateljica. Logično je da nitko ne bi dolazio liječniku u kojeg nema povjerenja.


Ranije, dok su bile na liječenju u bolnici, samo sam kod jedne dijelom participirao u liječenju, i to primjenjujući metode sasvim drugačije od dr. Vulin. Upravo zato sam bio izložen šikaniranju kolega. Svoje neslaganje s radom, postupcima i svemu što iz toga proizlazi iskazivao sam od prvog dana rada kao specijalist psihijatar što je i te kako dokumentirano. Zbog svog stava bio sam izložen mobbingu, kao i pritiscima s kojima sam se sam nosio. U obrazloženju presude može se krivo shvatiti da je odgovornost za nepravilnosti u Lopači podijeljena, no to, naravno, nije istina.


Osjećam se prozvan, zbog generaliziranja i relativiziranja bez mogućnosti da se branim. Štoviše, prozvan sam, a da nisam ni optužen. Sreća je da živimo u pravnoj državi i da je dr. Vulin u prilici žaliti se na presudu. Ja, recimo, nisam osuđen pa nemam to pravo. Ne želim biti u istom košu pa kako nemam prava na žalbu koristim svoje pravo da u javnosti iskažem svoje mišljenje i da se čuje da nismo svi isti.


Nažalost, javnost nikada nije imala lijepu percepciju o psihijatriji. Nije je imala ni kada sam se odlučio postati psihijatar. Ipak nije mi žao i da sam u prilici opet bi izabrao istu struku. Ne očekujem gratifikaciju u vidu veličanja mog imena, dovoljno mi je zadovoljstvo mojih pacijenata. No sigurno da neću dozvoliti da me itko neutemeljeno proziva. U svakom slučaju, postoje dobri i loši psihijatri kao što postoje dobri i loši kirurzi, internisti, novinari ili suci. Nismo svi isti – kaže dr. Dragan Lovrović.