Optužbe pale u vodu

DORH OBUSTAVIO ISTRAGU U isplati 24 milijuna kuna “Lencu” za osiguranje Doka 7 nije bilo kriminala

Fiore Vežnaver

Ploveća 400-tonska dizalica nizozemske tvrtke Multraship izvukla je u travnju 2009. posljednji dio Doka 7 koji je ležao na dnu uvale Martinšćica još od lipnja 2007. / Foto D. ŠKOMRLJ

Ploveća 400-tonska dizalica nizozemske tvrtke Multraship izvukla je u travnju 2009. posljednji dio Doka 7 koji je ležao na dnu uvale Martinšćica još od lipnja 2007. / Foto D. ŠKOMRLJ

Tužiteljstvo je odbacilo inkriminacije protiv Zorana Zaninovića, Ivana Vanje Frančiškovića i Vesne Humljak iz Croatia osiguranja, Ombrette Belić Ilijašić, ondašnje stečajne upraviteljice "Lenca" i Davora Lukeša, u vrijeme inkriminacija zamjenika pomoćnika stečajne upraviteljice brodogradilišta, te Roberta Studea, ondašnjeg predsjednika uprave Croatia Lloyda. Istraga je obustavljena i protiv same tvrtke, "Viktora Lenca", koji se nalazio kao sedmi na listi osumnjičenih



RIJEKA – Riječko Županijsko državno odvjetništvo obustavilo je istragu protiv šest osoba koje su bile osumnjičene da su umiješane u malverzacije oko osiguranja, reosiguranja i isplate novca za izvlačenje potonulog Doka 7 u brodogradilištu »Viktor Lenac«, tvrtki kojoj je, kako se tvrdilo, na ime osiguranja nelegalno isplaćeno ukupno oko 24 milijuna kuna. Tužiteljstvo je nakon istrage ocijenilo kako nema dovoljno osnova za zaključak da se u pozadini slučaja nalaze nezakonite radnje, kako se to u početku sumnjalo, i da je itko od osumnjičenih počinio kazneno djelo, tako da je na kraju doneseno rješenje kojim se obustavlja istraga protiv okrivljenih.


Tužiteljstvo je time odbacilo dosadašnje inkriminacije protiv Zorana Zaninovića (66) iz Zagreba, koji je u vrijeme događaja bio direktor Sektora za osiguranje prijevoza i kredita u Generalnoj direkciji Croatia osiguranja, Ivana Vanje Frančiškovića (69) iz Rijeke, ondašnjeg direktora riječke Filijale Croatia osiguranja, Vesne Humljak (58) iz Rijeke, tadašnje direktorice Službe osiguranja prijevoza i kredita u riječkoj filijali Croatia osiguranja, Ombrette Belić Ilijašić (74) iz Rapca, ondašnje stečajne upraviteljice Brodogradilišta »Viktor Lenac«, Davora Lukeša (61) iz Rijeke, u vrijeme inkriminacija zamjenika generalnog direktora i pomoćnika stečajne upraviteljice brodogradilišta, i Roberta Studea (66) iz Zagreba, ondašnjeg predsjednika uprave Croatia Lloyda. Istraga je obustavljena i protiv same tvrtke, »Viktora Lenca«, koji se nalazio kao sedmi na listi osumnjičenih.


Prijava PNUSKOK-a


Četvero iz Croatia osiguranja i Croatia Lloyda – Zaninović, Frančišković, Humljak i Stude – teretili su se za zlouporabu položaja i ovlasti, a Zaninović i za poticanje na to kazneno djelo. Za poticanje na zlouporabu položaja bilo je osumnjičeno dvoje iz Brodogrališta, Belić Ilijašić i Lukeš, kao i sam »Viktor Lenac«.




Ovom odlukom riječkog Županijskog državnog odvjetništva stavljen je ad acta slučaj Dok 7, što se tiče službene istrage. Tužiteljstvo je otvorilo istragu u rujnu 2015. godine, temeljem kaznene prijave Policijskog nacionalnog ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (PNUSKOK), no na kraju su ocijenjene neutemeljenim početne inkriminacije. Slučaj je relativno zamršen i sadrži mnoštvo detalja, no, u biti, sedmero osumnjičenih, uključujući i samo brodogradilište, protiv kojeg je tada bio otvoren stečajni postupak, teretilo se da su postupali u nakani da se »Viktoru Lencu« pribavi nepripadna korist.



Zoran Zaninović, Ivan Vanja Frančišković i Vesna Humljak navode se i kao prvo troje okrivljenih od šestero protiv kojih je u siječnju ove godine riječko Županijsko državno odvjetništvo donijelo rješenje o provođenju istrage, smatrajući da se dogodila malverzacija u slučaju namirenja štete na jahti oštećenoj u havariji prije desetak godina, te da se vlasnik jahte, riječka tvrtka, okoristila za oko 1,6 milijuna, na štetu Croatia osiguranja.


Riječ je o jahti tvrtke Amec d.o.o. iz Rijeke, i tadašnjem vlasniku te firme Mirku Pavičiću (69), poznatom i uspješnom poslovnom čovjeku iz Rijeke. Pavičić je formalno šestoosumnjičeni u slučaju. Tužiteljstvo drži da je u ovom slučaju počinjeno više kaznenih djela zlouporabe položaja i ovlasti, kao i poticanja i pomaganja u tim deliktima.



U ishodištu slučaja nalazi se činjenica da je »Viktor Lenac« d. d. u stečaju 20. lipnja 2007. godine ugovorio policu osiguranja s riječkom Filijalom Croatia osiguranja, a predmet osiguranja bio je Dok 7 koji je, po službenim podacima, potonuo samo dan kasnije. U rješenju tužiteljstva o provođenju istrage navodilo se da su – temeljem odobrenja Zorana Zaninovića – Ivan Frančišković i Ombretta Belić Ilijašić 3. rujna te godine potpisali nagodbu kojom je brodogradilištu priznat potpuni gubitak i isplaćena cijela osigurana svota od milijun i pol američkih dolara, u protuvrijednosti od oko osam milijuna kuna. Nagodbom se »Viktor Lenac« odrekao prava na bilo kakva daljnja potraživanja prema osiguravatelju, Croatiji, po bilom kojoj osnovi, pa i temeljem vađenja podrtine Doka 7. Zaninoviću se stavljalo na teret da je na traženje stečajne upraviteljice brodogradilišta i njenog pomoćnika početkom studenog te godine najprije odobrio izradu police osiguranja za dobro izvršenje radova, sklopljenih između pulske filijale Croatia osiguranja i pulske tvrtke Jadran-metal, koja je s »Viktorom Lencom« sklopila ugovor o vađenju doka.


Štetni događaj


Zaninovića se sumnjičilo da je nakon neuspjelog vađenja Doka 7 odobrio 16. studenog zaključenje nove police osiguranja, kojom se »Viktoru Lencu« osiguravaju troškovi ponovnog vađenja potonulog doka. Tvrdilo se da je polica – koju je potpisala Vesna Humljak i rezervirala pričuvu od 22 milijuna kuna, u visini osigurane svote – sačinjena bez mišljenja Hrvatskog registra brodova. Inkriminiran je bio i potez da je zatim Zaninović dao daljnji naputak Službi likvidacije šteta u riječkoj filijali Croatia osiguranja da se po toj polici mogu obavljati isplate osigurane svote osiguraniku, iako je štetni događaj formalno prijavljen nakon 31. ožujka 2008. godine, kada je polica već istekla. Nakon pulske tvrtke Jadran-metal kao izvođač radova na potonulom doku pojavljuje se firma Multraship Salvage iz Nizozemske, a Croatia osiguranje je »Lencu« s osnova naknade troškova vađenja podrtine Doka 7 do 8. prosinca 2009. godine isplatilo ukupno oko 22 milijuna kuna.



Teoretski, oni koji su dosad bili u poziciji oštećenika, a to su Croatia osiguranje i Croatia Lloyd, mogu u roku od osam dana od primitka rješenja o obustavi istrage sami preuzeti progon protiv osumnjičenih. No, vrlo je upitno koliko je to izgledno, s obzirom da su sama objašnjenja što su stigla iz tih tvrtki pridonijela da tužiteljstvo ekskulpira osumnjičene.



Zaninoviću se stavljalo na teret da je još u siječnju 2009. godine, s ciljem da umanji štetu Croatia osiguranju zbog isplata po polici iz studenog 2007. godine, od Roberta Studea, tadašnjeg predsjednika uprave Croatia Lloyda, kao reosiguravatelja, zatražio da isplaćenu štetu Lloyd preuzme u reosiguranje, što je i prihvaćeno. Tvrdilo se da za to nije bilo osnove, da Croatia osiguranje nije dostavila tzv. flotnu listu, već samo obrazac u kojem je navedena isplata štete temeljem neuspješnog vađenja doka. Studea se sumnjičilo i da je propustio dati slučaj u retrocesiju inozemnom osiguratelju. Tvrdilo se na kraju da je »Lencu« pribavljena nepripadna korist oko 23,9 milijuna kuna, dok je Croatia osiguranju pričinjena šteta od oko 15 milijuna kuna, a Croatia Lloyd oštećen za oko 9,3 milijuna kuna.


U skladu s propisima


Ali, na kraju su, pojednostavljeno rečeno, sve bitne optužbepale u vodu. Nasuprot početnim inkriminacijama, rezultati istrage su na koncu bili na tragu onog što su u svojim obrana tvrdili osumnjičeni iz osiguravateljskih tvrtki, da su radili u skladu s onim što je propisano i da nije bilo nikakvih malverzacija.


Zaključeno je da nema dokaza da je Zaninović – dajući odobrenje da se sklopi polica od 16. studenog 2007. godine s brodogradilištem – znao niti mogao znati da posao vađenja doka, koji je dobila pulska tvrtka, neće uspjeti. Ispostavilo se i da »određeni događaji i činjenice nisu pravilno interpretirani po svjedocima i odgovornim osobama Filijale Rijeka, a upravo izjave tih osoba tijekom predistražnog postupka navodile su na zaključak da bi Zoran Zaninović protupravno naredio retroaktivno otvaranje štetovnog spisa po predmetnoj polici osiguranja nakon njenog isteka i čije je zaključenje ocijenjeno spornim«.



Ploveća 400-tonska dizalica nizozemske tvrtke Multraship izvukla je početkom travnja 2009. godine i posljednji dio Doka 7 koji je ležao na dnu uvale Martinšćica još od lipnja 2007. godine. Vrlo zahtjevna i opasna operacija izvlačenja oko 7.000 tona zahrđale čelične gromade s muljevitog dna, u čije su se pregrade i tankove ronioci morali zavlačiti, jer se morala izvlačiti u 24 dijela, time je uspješno okončana. Prvi dio havarirane »sedmice« izvučen je početkom veljače te godine, nakon što su mjesec ranije trajale pripreme i podmorsko rezanje čelične grdosije.



Analiza slučaja pokazala je da Zaninović nije postupao izvan okvira unutarnjih akata Croatia osiguranja i danih mu diskrecijskih ovlasti, zaključuje tužiteljstvo. Utvrđeno je da je šteta prijavljena u roku važenja police, da ne stoji tvrdnja da je Zaninović bez pravovremene prijave štete dao nalog da se u riječkoj Filijali retroaktivno otvori štetovni spis te police osiguranja, jer je kao pravovremenu prijavu štete trebalo uzeti dopis stečajne upraviteljice Viktora Lenca od 28. ožujka 2008. godine. Dogodio se propust, za koji je najviše odgovoran čovjek koji nije u krugu osumnjičenih, pogrešno je otvoren spis s krivom oznakom, a zbog toga je i intervenirala Generalna direkcija, konkretno Zaninović. Do promjene oznake na štetovnom spisu Filijale Rijeka nije došlo iz razloga da se umanji šteta pričinjena Croatia osiguranju, i na taj način ošteti Croatia Lloyd, već zbog pogrešnog postupanja djelatnika Filijale Rijeka, a Zaninović svojim napucima o postupanju nije zlouporabljao svoje ovlasti, već ukazivao kako bi trebalo postupati u obradi štete.


Neutemeljenim su se pokazale i sumnje u makinacije oko reosiguranja, jer je utvrđeno da se preuzimanje u reosiguranje rizika, koje je uzela Croatia osiguranje, zapravo odvija automatizmom, temeljem godišnjih ugovora, a reosiguratelj Croatia Lloyd ne obavlja nikakvu kontrolu procjene rizika kod uzimanja određenog objekta u pokriće osiguranja. Tako i nije bilo potrebe da Zaninović traži od Studea, tadašnjeg čelnika Croatia Lloyda, da preuzme u reosiguranje spornu policu. I činjenica da slučaj nije dan u retrocesiju inozemnom osiguratelju nije se na kraju pokazala problematičnom, dapače. Kako postupanje Zaninović nije ocijenjeno protuzakonitim, ekskulpirani su i stečajna upraviteljica Ombretta Belić Ilijašić i pomoćnik Davor Lukeš, koji su se teretili za poticanje na zlouporabu, a nema dokaza ni da su uopće dolazili u međusobni kontakt. Kako nije ustanovljeno da su se u ponašanju Zaninovića stekla obilježja kaznenog djela koje bi činio dajući odobrenja za zaključenja spornih polica osiguranja, nemoguće je govoriti o kaznenoj odgovornosti Ivana Frančiškovića i Vesne Humljak, zaključuje se u rješenju tužiteljstva.