Iz betona rođeni

Brojni riječki kvartovi bez sadržaja: Večer uz filmove na Škurinjama? Zašto ne

Jasmin Đečević

Foto Marko Gracin

Foto Marko Gracin

U sklopu projekta »Kultura na balkonu« na Škurinju je održana izložba o povijesti izgradnje tog naselja i okrugli stol o budućnosti kvarta i potrebi njegovih stanovnika za javnim i kulturnim sadržajima



RIJEKA Kako od gomile betona, natiskanih zgrada i zakrčenih ulica, lišenih gotovo ikakvog javnog, zajedničkog prostora prikladnog za bilo što osim parkiranja, stvoriti kvart ugodan za život? Kako naselja ispražnjena od gotovo svakog sadržaja, učiniti privlačnijima i toplijima, kako kvart pretvoriti u pravo susjedstvo u kojem svi zajedno nismo samo ljudi koji žive jedni pored drugih, već susjedi koji, u konačnici, i brinu jedni o drugima? I kako to napraviti na Škurinjama, jednom od niza riječkih kvartova koji su se tijekom godina pretvorili u mjesta u kojima se parkira i spava, sve ostalo radi se negdje drugdje.


– Kvartovi postaju ugodniji za život u trenutku kada ljudi imaju mogućnost da se susreću, druže, razgovaraju, rade nešto zajedno i kada im infrastruktura to omogućuje – objašnjava nam Sebastian Schlueter iz njemačke organizacije MitOst dok razgovaramo na klupici u parku u Ulici Save Jugo Bujkove.


Bitka za periferiju 


Schlueter je stručnjak za urbanu regenaraciju iz Berlina, a razlog zašto sjedi na klupi u parku na Škurinjama leži u tome da njegova organizacija kroz program Actors of Urban Change, kojem je u fokusu zanimanja održivi urbani razvoj, surađuje na projektu »Kultura na balkonu« koji zajednički provode udruga Kuraž, Gradska knjižnica Rijeka i društvo Rijeka 2020.




Prema Schlueterovim riječima, gradovi diljem Europe imaju problem sa svojom periferijom.


Foto Marko Gracin


Foto Marko Gracin



– Lako je napraviti kino u centru grada ili iskoristiti velike, napuštene industrijske pogone, ali rijetki se bave naseljima poput Škurinja. Da bi se ovakvi kvartovi mijenjali, prva inicijativa mora doći od ljudi koji tu žive, oni moraju željeti promjenu. Njihove ideje stvaraju softver, a gradska uprava onda mora doći s hardverom odnosno infrastrukturom kako bi podržala ideje građana – objašnjava Schlueter.



Sebastian Schlueter, koordinator programa programa Actors of Urban Change, trebao je u Rijeci provesti nekoliko dana, ali je zbog problema s letom njegov posjet na kraju ispao kraći. Ipak i to je bilo dovoljno za skupljanje impresija o gradu.


– Iz prve se vidi koliko je kulturno raznolik i bogat ovaj grad i koliko je jako ekonomsko nasljeđe grada, brodogradilište i industrije koji su nedjeljivo integrirani u grad. Riječani mi se čine ponosni na svoj grad i njegovo nasljeđe i zato je možda još važnije razvijati ugodno življenje na gradskoj periferiji i promovirati taj stil života – kaže Schlueter.



Projekti na kojima je njegova organizacija radila po Europu, poput onih u Novom Sadu ili Berlinu, pokazali su da se malim koracima, pa čak i bez velikih ulaganja stvari mogu promijeniti. Čim ljudi imaju svrhu doći u neki prostor, makar se radilo o klupicama na koje ljudi sjednu dok šetaju psa ili uređenom dječjem igralištu, počinje jačanje interakcija svih društvenih skupina; mladih, starih, bogatih, siromašnih. U Novom Sadu su, primjerice, na taj način u jednom naselju uspjeli doći do kulturnog centra, a sve je počelo jednostavnim postavljanjem stolica pod stabla koje su ljudi vrlo brzo počeli koristiti kao mjesto okupljanja i razgovora. Da bi do takvih promjena došlo, prvo se moga dogoditi promjena u glavi, na što upozorava i Sonja Šegon iz riječke udruge »Kuraž«.


– Živeći dugo u ovakvim naseljima ljudi počnu misliti da su bespomoćni, ali to nije istina. Nismo mi svoju moć dali politici zauvijek, imamo brojne mogućnosti mijenjati svijet oko sebe samo ljudi uglavnom nisu toga svjesni – kaže nam ova dugogodišnja stanovnica Škurinja koja nema namjeru gledati kako njen kvart dalje propada i na neki način nestaje. Upravo to su i bili glavni motivi da se ona i suborci iz Kuraža uhvate posla.


Foto Marko Gracin


Foto Marko Gracin



Iz betona rođeni 


– Generalni osjećaj je beznađe, depresija i pomisao kako su nam političari krivi za sve. Mi to ne prihvaćamo. Bili smo na jednoj radionici koju je organizirao EPK, trebali smo na papir napisati što imamo u kvartu, mi smo shvatili da imamo jedno veliko ništa što znači da što god napravimo će biti super. OK, imamo strme stepenice, ajmo napraviti utrku kao na Trsatu, ajmo kroz ovo zelenilo napraviti šetnice ili adrenalinske utrke, ajmo okrenuti sve naglavačke, nemojmo samo kukati i čekati da nam netko drugo nešto napravi…– objašnjava nam Sonja Šegon.


Jedan od primjera malih-velikih koraka dodavanju sadržaja kvartovskim životima dogodio se proteklog petka kada je na igralištu pokraj Mjesnog odbora u spomenutoj Ulici Save Jugo Bujkove postavljena izložba fotografija »Iz betona rođeni« o povijesti izgradnje naselja i okrugli stol o budućnosti naselja, ulozi i potrebi za javnim i kulturnim sadržajima i slično. Simbolično, izložba je postavljena na ostacima zidova jedne od baraka koje su koristili radnici koji su gradili Škurinje.


Foto Marko Gracin


Foto Marko Gracin



– Ovakvi projekti pokazuju da se može promjena napraviti i s onim što već imate, uključuje se zajednica, stvara se emotivna poveznica s naseljem kroz stare fotografije, stvara se pomisao »gle, ovdje ima više od samo moje spavaće sobe«. Iako se vidi da je ovo naselje koje je planirano bez da se pratilo ljude, nego su ljudi morali pratiti planiranje, situacija se ipak može popraviti. Treba vremena za promjene, ali zato je važno povezati civlini sektor s gradskom upravom, da bi se bolje razumjeli u svojim potrebama i stručnostima – kaže Schlueter. A upravo je stručnost, odnosno »know how« ono najvažnije što uključeni u ovaj projekt mogu dobiti kroz program Actors of Urban Change.



Projekt »Kultura na balkonu« izabran je u programu Actors of Urban Change, koji podupire zaklada Bosch, među 10 projekata koje će podržati u konkurenciji od više od 100 kandidata. Sam projekt nastao je kroz suradnju tima sastavljenog od predstavnika Gradske knjižnice Rijeka, Udruge za urbanu regeneraciju Kuraž i društva Rijeka 2020, a sve na pragu produbljenja aktivnosti razvijanih kroz EPK programsku liniju 27 susjedstva.


Zona bavljenja i interesa je riječko naselje Škurinje, pokušat će se nizom aktivnosti ostvariti promjene u životu zajednice posebno kroz poticanje stvaralaštva, urbanog vrtlarstva i čitalačke kulture.



– Trebaju nam iskustva i znanja iz drugih gradova, imamo 100 ideja ali moramo imati iskustva da znamo što se zaista može napraviti i koji su najbolji načini za napraviti nešto. Zašto na ovom prostoru ne bismo imali subotom ili nedjeljom tržnicu usluga odnosno vještina, netko zna popraviti biciklu, netko zakrpati košulju, netko ima bušilicu, netko knjigu o vrtlarstvu.. sve to može biti dio jedne zajedničke knjižnice. Sljedeći korak je pronalazak prostora gdje bi ta knjižnica bila, ali važnije od svega je promjena u glavi, da postanemo pravo susjedstvo, a ne samo kvart – kaže nam Šegon.


U petak navečer druženje na večeri uz filmske projekcije holywoodskih klasika, u subotu ujutro tržnica rabljenih stvari, ali i usluga, pa kući s posuđenom bušilicom, biciklom koju je popravio susjed i knjigom iz kvartovske knjižnice? I još sve to na vrućem škurinjskom asfaltu? Zvuči nezamislivo, znamo, ali iz primjera na Škurinjama vidimo da ima onih koji vjeruju da njihovo naselje može upravo tako izgledati i spremni su zasukati rukave kako bi se njihova vizija, barem djelomično, ostvarila. Za nadati se da se ta vizija može proširiti i na ostale dijelove Rijeke.