Velika želja 18-godišnjeg Branimira Vrzića su sportska kolica, bez kojih se ne može ozbiljnije posvetiti treninzima, ali ni sudjelovati na turnirima
RIJEKA Osamnaestogodišnji Riječanin Branimir Vrzić zadnje četiri godine trenira tenis u kolicima, a velika mu je želja nabaviti sportska kolica, bez kojih se ne može ozbiljnije posvetiti treninzima, ali ni sudjelovati na turnirima. Mogućnost bavljenja sportom znantno podiže kvalitetu i ukupno zadovoljstvo životom osobama s invaliditetom, ali Branimir Vrzić jednako kao i brojna druga djeca s invaliditetom u Hrvatskoj na tom su putu morali proći brojne prepreke. Bavljenje sportom oduvijek mu je bila želja, htio se ranije baviti i atletikom, ali su mu svugdje vrata bila zatvorena. I tko zna bili se Vrzić ikad uspio prihvatiti reketa da mu ruku pomoći nije pružio trener Ivo Padjen, koji gotovo svakodnevno trenira njega i Francoa Usmianija na terenima Tenis kluba Kvarner u Marčeljevoj Dragi.
– Franco i njegovi roditelji prvi su probijali led. Za djecu u kolicima mogućnosti bavljenja sportom u Hrvatskoj ravni su nuli. U sportskim klubovima najčešće ne znaju gdje s njima. Trener Ivo Padjen odlučio je pokušati i ubrzo uvidio koliko se toga može postići s djecom koja treniraju tenis u kolicima. Promjena je odmah bila vidljiva i na Branetu. Čim je krenuo s treninzima vidjelo se koliko mu to puno znači, objašnjava Ilijana Vrzić, majka Branimira Vrzića.
– Mnoga vrata bila su nam zatvorena, ali uspjeli smo doći do odličnog trenera i fenomenalnog čovjeka Ive Padjena. Treba čovjek raditi s takvom djecom da vidi koliko je to dobro i koliko se može postići redovitim treninzima. Sport za djecu s invaliditetom slabo je organiziran u Hrvatskoj, a i dobar dio roditelja sa skepsom gleda prema tome. Problem je i u poprilično skupoj opremi, koju treba osigurati. No, zahvaljujući sportu djeca s invaliditetom mogu samo puno dobiti. Jedino tako mogu doista živjeti život punim plućima, objašnjava Usmiani.
Branimir Vrzić cijeli je život u kolicima, ali ne želi, kaže odustati od svog sna i sudjelovati na turnirima tenisa u kolicima.
– Nedavno smo posjetili državno prvenstvo u Zagrebu i Anto Joskić, koji je treću godinu u nizu prvak Hrvatske, bio je dovoljno ljubazan da mi nakratko posudi svoja kolica. Imao sam tu sreću da sat i pol igram u pravim sportskim kolicima i nevjerojatno je koliko su brža, jednostavnija za rukovanje, okretnija i pokretnija, ali i sigurnija. Tenis je sport u kojem sam se pronašao i želio bih i dalje trenirati i natjecati se, objašnjava Branimir, napominjući da je Joskić, kad je vidio njegova kolica, rekao da u njima ne bi ni pokušao igrati.
O svojim mukama Ilijana Vrzić pričala je s Gordanom Pejić, koja se odmah odlučila pokrenuti akciju prikupljanja sredstava kako bi Branimiru vratila osmijeh na lice i pokazala da je zajednica tu za one kojima najviše treba.
– Dovoljno je da svatko odvoji ponešto i sigurna sam da bi s puno malih iznosa uspjeli skupiti iznos od 30 tisuća kuna, koliko koštaju sportska kolica. Pozivam svih da se pridruže da bi se Branetov san napokon ostvario, poručuje Gordana Pejić, koja je pokrenula i Facebook grupu »Ostvarimo Branetov san«, dostupnu na www.facebook.com/groups/ 803631079701004/?fref=ts.
Svi koji žele mogu pomoći uplatom iznosa na račun Branimira Vrzića IBAN HR0824020063102332745 u Erste banci.
Ilijana Vrzić kaže kako bi bilo lijepo kad bi se akciji priključili i Paraolimpijski odbor te Sportski savez invalida. Premda je tenis u kolicima danas najbrže rastući i jedan od najatraktivnijih sportova za osobe s invaliditetom, a u Hrvatskoj se počeo igrati još 1993. godine, u cijeloj zemlji danas možda desetak djece trenira tenis u kolicima, napominje Hrvoje Usmiani, otac Franca Usmianija.
