Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 23° 4
Sutra: 23° 23° 4
17. listopada 2019.
Toni Flego

Baletan koji je zapalio internet u EPK spotu: 'Pretpostavljao sam što će se dogoditi...

foto: Rijeka EPK
foto: Rijeka EPK
Autor:
Objavljeno: 28. travanj 2019. u 16:45 2019-04-28T16:45:00+02:00

Bio sam počašćen da sam baš ja odabran da predstavljam riječku plesnu scenu i da imam priliku raditi s Matanićem. Svoj dio posla sam obavio profesionalno, a na komentare se ne obazirem. To je ionako za mene već »acqua passata«.

Toni Flego, mladi Riječanin s talijanskom adresom, plesni je umjetnik čije je plesno ishodište u suvremenom plesu. Iako pleše od najranijeg djetinjstva i iznimno uspješnu plesnu karijeru trenutno gradi u Italiji, veću pažnju domaće javnosti izazvao je ulogom baletana u EPK spotu »Port of Diversity« Dalibora Matanića.

Iako ste vrlo mladi, plesom se bavite otkad znate za sebe?

– Doista od kada znam za sebe!

Petogodišnji koledž završili ste u Udinama? U Hrvatskoj nije bilo plesne institucije koja bi odgovarala vašim umjetničkim potrebama?

– Bio sam pozvan u Zagreb u srednju školu za suvremeni ples »Ana Maletić«, ali Zagreb se mojim roditeljima nije činio dovoljno siguran grad, stoga nije dolazio u obzir ni pod razno. Koledž u Udinama je bio odabir mojih roditelja. I moram priznati da je to bio dobar odabir. Ja sam želio samo plesati, dok su oni željeli da steknem dobro obrazovanje i diplomu određene težine s kojom ću imati mogućnost odlaska na bilo koji fakultet, a da pritom ne idem predaleko od kuće. Imao sam samo 14 godina kada sam otišao od kuće. Colleggio Uccellis je doista prestižna, a i zahtjevna i teška škola i bojim se da mi u Hrvatskoj nitko nigdje ne bi mogao pružiti na jednom mjestu ono što sam tamo dobio.

Bijeg od baleta

Ispočetka ste uz suvremeni ples učili i balet, no s vremenom se vaš fokus preselio samo na suvremeni ples? Zašto?

– Moj fokus je oduvijek bio suvremeni ples, ali balet je sastavni dio svakog plesnog obrazovanja, pa tako i mojeg. Balet je umjetnost koja zahtijeva izuzetnu disciplinu i stroge forme tijela, dok je suvremeni ples puno slobodniji, liberalniji i dopušta mi beskonačnu kreativnost. Od baleta sam oduvijek »bježao«, a zbog mojih tjelesnih predispozicija, profesori su mi ga uvijek pokušavali nametnuti. Naravno, nikada u tome nisu uspjeli. Korektno bih odradio satove, ali ništa više od toga.

Kažete da se proplesali puno prije no što ste progovorili i da ste oduvijek željeli samo plesati?

– Istina je da sam proplesao puno prije nego što sam progovorio. Istina je i da još uvijek želim samo plesati.

Postoji anegdota s tv kanalima Viva i MTV i vašim neodlascima u vrtić i školu?

– Smatrao sam da je odlazak u vrtić ili školu čisti gubitak vremena. Ples mi je oduvijek bio ispred i iznad svega, što naravno ne znači da nisam išao u vrtić i u školu, ali ne svojom voljom.

Iako ne živite u Rijeci, u jednom intervjuu ste naglasili da vam je upravo činjenica da ste Riječanin pomogla da slijedite svoj plesni san?

– Ne vjerujem da bih bio toliko »open minded«, otvorenog duha da sam se rodio i odrastao u bilo kojem drugom gradu u Hrvatskoj.

U istom razgovoru istaknuli ste podršku roditelja.

– Naravno da bez podrške roditelja, ja ne bih bio tu gdje jesam. Svjestan sam koliko je uloženo u moje obrazovanje i zahvalan sam im na svemu. Moji roditelji su pravi Riječani i stoga vrlo liberalni. Što se odgoja tiče, nije mi baš sve bilo pušteno na volju, ali ono što je najvažnije, dopustili su mi da slijedim svoje snove.

S koferom u ruci

Veliku ulogu imali su i vaši učitelji u Rijeci?

– Moje profesorice u osnovnoj školi za klasični balet i suvremeni ples pri OŠ Vežica su odigrali veliku ulogu u mom životu. Kate Foley i Mila Čuljak dale su mi izuzetno dobre temelje suvremenog plesa dok je prof. Tina Zubović bila točka na »i« za moje daljnje plesno obrazovanje. U svega nekoliko sati individualnog rada, pripremila me za audiciju za upis u koledž. Accademia di Danza Nazionale di Roma je radila selekciju i velik broj djece nije prošao. Sjećam se... Puno djece je došlo na tu audiciju popraćeno svojim profesorima i mentorima, a otišlo s gorčinom neuspjeha i ne skrivajući suze.

Dio ste plesne skupine E. Sperimenti Dance Company čije poimanje umjetnosti, uz poštovanje osobnosti svakog pojedinog plesača, najbolje odgovara vašem senzibilitetu?

– U Padovi sam na profesionalnom usavršavanju u Padova Danza gdje mi je dodijeljena trogodišnja stipendija. U sklopu tog profesionalnog usavršavanja, uz redovne treninge, između ostalog i baleta, prisustvujem raznim seminarima koje održavaju poznati koreografi, plesni umjetnici i direktori kazališta. Već pred kraj prve godine profesionalnog usavršavanja, postao sam dio ansambla E. Sperimenti Dance Company u Reggio Emiliji. Karakteristika kompanije je da ansambl tvore plesači različitog plesnog izričaja, plesnih vještina i osobnosti, a koreograf ih stapa u jedan.

U Hrvatskoj pričaju o spotu, u Italiji o mom talentu

Iako iza sebe imate zapažene uloge u plesnim produkcijama, o vama se počelo pričati isprva nakon suradnje s Nipplepeople, a potom i nakon uloge »queer baletana« u Matanićevom spotu za EPK?

– U Hrvatskoj. U Italiji kada pričaju o meni, pričaju o mom talentu, mojoj plesnoj tehnici i mojoj ekspresiji, a ne o ulozi koju imam.

Jeste li mislili da će jedan spot izazvati toliko pažnje i kako se nosite s komentarima na ulogu »queer baletana«?

– Kad sam pročitao scenarij, pretpostavljao sam što će se dogoditi i bio sam spreman na to. Bio sam počašćen da sam baš ja odabran da predstavljam riječku plesnu scenu i da imam priliku raditi s Matanićem. Svoj dio posla sam obavio profesionalno, a na komentare se ne obazirem. To je ionako za mene već »acqua passata«.

Kako izgleda tipičan dan u životu mladog plesača? Koliko vježbate?

– U zadnje vrijeme, moj tipičan dan je s koferom u ruci. U sklopu profesionalnog usavršavanja u Padova Danza, dužan sam odraditi 600 sati, što plesa, što treninga, što seminara, proba i nastupa godišnje. Uz to usavršavanje u Padovi, imam obveze i u E.Sperimenti Dance Company koja je 200 kilometara udaljena od Padove u Reggio Emiliji pa na probe odlazim tamo, a na nastupe s jednog do drugog kraja Italije i izvan nje. Minimalno vježbam četiri sata na dan.

EPK u mojoj Rijeci

Za Rijeku ste snažno vezani, mislite li da u profesionalnom smislu ima mjesta za vas?

– Mislim da u Rijeci u profesionalnom smislu još uvijek nema mjesta za mene. Bar ne onakvog kakvav bih ja želio. Trenutno sam plesač, dio ansambla u E.Sperimenti Dance Company, a solist u Padova Danza u Padovi. Nastupam i putujem i s jednima, i s drugima. Život mi je ispunjen. Iduće godine završavam profesionalno usavršavanje u Padova Danza i u rukama ću imati još jednu diplomu. Za sada imam ugovor s E.Sperimenti Dance Company s kojima imam i obveze. Sretan sam, zadovoljan i što je najvažnije – imam neki svoj mir.

Može li EPK tu nešto promijeniti?

– Što se tiče suvremenog plesa u Hrvatskoj, mislim da se od njega u Hrvatskoj ne može živjeti. Što se mene tiče, ako budem pozvan, nastojat ću se odazvati. Ipak je EPK u mojoj Rijeci. Doista bih bio presretan ako bi EPK podigao riječku plesnu scenu na neki viši, bolji, jači nivo. Volio bih da Rijeka dobije i srednju plesnu školu kako djeca ne bi morala odlaziti od kuće. Rijeka ima izuzetne plesače, a Rijeka to i zaslužuje.

Što nosi budućnost? Kakvi su vam planovi?

– Ne znam što mi nosi budućnost. Želim uživati u sadašnjosti i trenutno nemam nekih velikih planova. Iduće godine završavam stručno usavršavanje i do tada sam gotovo sigurno u Padovi. Gdje ću završiti nakon toga, ovisit će o prilikama koje mi se budu pružale i koje budem procijenio da su dobre za mene.

Koje svjetske pozornice sanjate?

– Do sada sam nastupao na pozornicama o kojima doista nisam ni sanjao. Trenutno sam prebukiran nastupima i obvezama da ni ne stignem sanjati. E.Sperimenti Dance Company sprema turneju. Do sada su nastupali svugdje po svijetu pa se nadam da ću od ove godine i ja s njima.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.