U Praputnjaku ponovo izbio sukob između

Bagerom na kulturno dobro: Časne sestre bespravno srušile samostanski zid

Slavica Mrkić Modrić

Priča je ista kao prije četiri godine. Časne su uklonile dio zida kako bi načinile prilaznu cestu do stražnjeg dvorišta koje bi prenamijenile u parkiralište. Prvi put za to nisu imale odobrenje konzervatora pa su sve morale vratiti u prvobitno stanje. Ovaj put su imale odobrenje, ali im je ono isteklo prije godinu dana! 



PRAPUTNJAK  Nakon stanke od tri godine na Praputnjaku opet »zid prijepora«. Akteri isti – Družba sestara milosrdnica Svetog Vinka Paulskoga s jedne strane, i članovi Etno udruge Težakinje i težaki z Praputnjaka s druge, a u sredini samostanski zid što ga časne sestre žele djelomično ukloniti kako bi načinile prilaznu cestu do stražnjeg dvorišta koje bi prenamijenile u parkiralište, dok »Težakinje i težaki« ne žele da se devastira ono što su njihovi preci mukom stvarali i što se od 18. prosinca 1975. godine nalazi upisano u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske. 


   Priča o dvorišnom zidu Kloštra što se ispriječio u nakani Sestara milosrdnica da Praputnjarcima, čija su djeca pohađala ondašnji vrtić »Zvjezdica mira« smješten u prostor samostana, prilaznom cestom objektu i parkiralištem omogući lakši pristup odgojnoj ustanovi počinje još 2010. godine kad su od strane Konzervatorskog ureda u Rijeci dobile odbijenicu, te morale vratiti u prvobitno stanje ogradu koju su bez dozvole konzervatora krenule uklanjati.


U obrazloženju odluke tad je između ostalog stajalo da se predmetna građevina nalazi unutar zaštićene Etnološke zone Praputnjak i Ruralne cjeline Praputnjak zaštićenih kao kulturno dobro. 





– Kloštar je 1899. godine izgradio dr. Martin Štiglić i to za 30 tisuća forinti. Izgrađen je na zemljištu Tome Padavića koji je ostavio nekretnine u korist rodnog mjesta. Od 1925. godine časne sestre u njemu vrše obuku ženske djece, a nakon 1945. godine kad je fundacija kao odgojna ustanova bila ukinuta, zgrada služi kao samostan časnih sestara sv. Vinka. Eto, to bi bila kratka povijest ovog, nama Praputnjarcima itekako vrijednog dijela baštine. Uostalom, je li tu zgradu Tomo Padavić ostavio časnim sestrama ili rodnom mjestu, kazala je Tajana Frančišković.



  Izvorni izgled


»Konzervatorski ured u Rijeci nije suglasan s predloženom izgradnjom; realizacijom predloženog zahvata na uličnom pročelju uklonilo bi se kamene stepenice i dio kamenog zida s ogradom te time neprovatno uništio izvorni izgled prostora i narušila usklađena simetrija ulične ograde sa samim pročeljem zgrade. Nadalje, izgradnjom parkirališta za čak 13 automobilskih mjesta, na začelju samostanske zgrade narušio bi se stoljetni izgled tipične parcele ovog kraja, a izgradnjom betonskih zidova i stepeništa degradirala koncepcija i arhitektonska vrijednost čitavog kompleksa, i pri tome treba napomenuti da je neoprostivo pored kamenog zida (primjera majstorski složenih i obrađenih kamenih blokova, izvedenih fuga) i kovane ograde (ručnog rada), planirati betonski zid s licem od kamenih blokova rustične obrade, betonskim okapnicama i tipskom ogradom. S aspekta zaštite nužno je čuvanje vrtne površine od betonizacije« – stajalo je u pojašnjenju odluke konzervatora ali i prijedlog da se parkiralište načini kraj praputnjarskog Doma kulture, tim više što u budućnosti slijede izmjene i dopune Urbanističkog plana uređenja naselja Praputnjak, te s obzirom na činjenicu da će dovršenjem državne brze ceste Sv. Kuzam – Križišće, županijska cesta kroz Praputnjak postati cesta lokalnog karaktera vrlo male gustoće prometa. 


   Te 2010. godine bilo je to 1:0 za Etno udrugu Težakinje i težaki z Praputnjaka, ali časne sestre ne odustaju od nauma, pa 2011. godine iz Konzervatorskog ureda u Rijeci stiže nova »depeša«.


Riječki konzervatori sada izdaju odobrenje investitoru tj. Družbi sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskog za izgradnju prilaznog puta Dječjeg vrtića prema priloženom tehničkom rješenju izrađenom od strane »Građevnog projektnog zavoda d.d.« iz Rijeke, uz napomenu da radovi moraju biti izvedeni prema priloženom tehničkom rješenju, da kamenu građu zida koji će se ukloniti zbog izrade prilaznog puta treba pažljivo demontirati i upotrijebiti u izradi zida uz istočni dio novog puta tj. postojeći zid treba translatirati za 90 stupnjeva, a u novom zidu treba iskoristiti staru metalnu ogradu i kameni stub za koji je pričvršćena, da površina demontiranog zida ne smije biti veća od predzadnjeg stuba na koji se obavezno treba nastaviti, da nedostajuće kamene djelove treba rekonstruirati prema postojećim, a kamen mora biti identičan vrstom i obradom…. 



Jedini koji pričaju su članovi Etno udruge Praputnjarske težakinje i težaki.    – Poduzeli smo i poduzimamo sve što je u našoj moći. U kontaktu smo sa svim nadležnim službama. Zatražili smo pravni savjet i pomoć, i nećemo odustati jer zadaća ove Udruge je štititi baštinu, a Kloštar je naša baština. Svjesni smo da se sad čitava stvar vraća na početak, da moramo opet isto – zovi, moli, istražuj, saznaj. Ali moraju i časne sestre jer, koliko mi imamo informaciju, na teren je izašla inspekcija i utvrdila neke nepravilnosti, no otom potom. Sad je odluka na konzervatorima. Kakva god bila, mi ćemo ju poštivati ali i poduzeti sve mjere na koje imamo zakonsko pravo. Ono što je nama najveća enigma u cijeloj ovoj priči jest što se promijenilo u godinu dana tj. od jednog do drugog mišljenja konzervatora, osim predstojnika te ustanove? Kloštar sigurno nije. I dalje je tamo gdje je od 1899. godine. Istina, više u njemu ne djeluje Dječji vrtić »Zvjezdica mira«. Zamijenio ga je izdvojeni jaslički dio Dječjeg vrtića Bakar. Isto tako u promet je puštena i u prvom rješenju riječkog Konzervatorskog odjela spominjana brza cesta Sveti Kuzam – Križišće, te je, kako je tamo i napisano ova postojeća županijska uistinu postala cesta lokalnog karaktera s malom gustoćom prometa. Pa ako prije nije bilo većih problema s parkiranjem što je, usput rečeno, problem cijelog Praputnjaka a ne samo časnih sestara, čemu sad špičiti. Uostalom ako Praputnjarci ne žele ni tu prilaznu cestu, ni to parkiralište, za koga ih one grade? Ogorčeni smo odnosom prema našoj baštini, jer nije ovo prvi slučaj da ju stanovnice Kloštra devastiraju. Sjetite se samo kad su posjekle stoljetne jele u dvorištu pod izlikom da nemaju dovoljno svjetlosti u kuhinji, ili kad su počele rušiti ogradu bez dozvole nadležnih službi pa su ju morale vratiti u prvobitno stanje. Uglavnom, mi ne odustajemo, a nadležne službe presudit će što je važnije – zaštititi ono što je već ionako Zakonom zaštićeno ili dati prednost parkiralištu koje nije nužna potreba i koje kroz koju godinu, kad zaživi Urbanistički plan kojim je predviđena obilaznica od Doma kulture do Silvani ionako može biti izgrađeno na predviđenom mjestu. Za kraj ću još samo ponoviti da će biti ono što bude ali i da možda Bog može časnim sestrama oprostiti ovo što rade, ali im Praputnjarci nikad neće, kazala je Tajana Frančišković, tajnica Etno udruge Težakinje i težaki z Praputnjaka. 


  Istekle dvije godine


Na kraju izdatog Riješenja stoji i rečenica da važnost ovog odobrenja vrijedi dvije godine od nastupa pravomoćnosti rješenja. 


   Upravo za tu posljednju rečenicu »uhvatili« su se »Praputnjarske težakinje i težaki« kad su prošlog tjetna vidjeli da bager ruši zid njihove starine i da se počinje nazirati trasa prilazne ceste budućem parkiralištu Kloštra.


Istog trenutka o početku radova izvjestili su sve nadležne službe, prvenstveno Konzervatorski odjel u Rijeci, iz kojeg koji sat kasnije stiže i telegram u kojem stoji:


»Temeljem članka 73., stavka 1 Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, a radi sprečavanja daljne štete na kulturnom dobru samostanske zgrade u Praputnjaku, Praputnjak 106 na GRO 109 i 111 k.o. tražimo hitno zaustavljanje svih radova. Radovi se mogu nastaviti nakon ishođenja prethodnog odobrenja sukladno članu 62 gore navedenog Zakona, a budući je uvidom u predmet utvrđeno da je pravovaljanost rješenja od 30. svibnja 2011. istekla, ukoliko ne postupite prema gore navedenom, protiv vas će biti pokrenut inspekcijski postupak.«