Među ljudima koji na riječkom području preživljavaju od preskromne i nedovoljne državne novčane pomoći je 514 samaca i 265 obitelji ili višečlanih kućanstava s ukupno 927 članova
RIJEKA Broj korisnika zajamčene minimalne naknade se nastavio smanjivati i tijekom ove godine. Dio ljudi je umro, dio je umirovljen, neki su odselili u inozemstvo gdje imaju rodbinu, a dio ih se zaposlio sezonski i još se nisu ponovo vratili u sustav. Nadamo se da su neki ljudi našli i stalan posao, ali znamo da problem zapošljavanja ostaje, komentirao je Karlo Balenović, ravnatelj riječkog Centra za socijalnu skrb recentno smanjivanje broja korisnika državne socijalne pomoći na širem riječkom području.
Nedovoljna pomoć
U gradu Rijeci i široj riječkoj okolici od državne socijalne pomoći, tzv. zajamčene minimalne naknade sada živi 1.441 osoba – tako govore rujanske statistike riječkog Centra za socijalnu skrb. No jasno je da u siromaštvu živi puno više građana, mnogi kojima socijalna pomoć države, zbog nekih prihoda koje imaju, nije dostupna. Primjer su mnogi umirovljenici, kako je upozorio i prof. dr. sc. Zdenko Babić sa zagrebačkog Pravnog fakulteta na nedavnom riječkom skupu o problemu beskućništva, rekavši da oko 20 posto hrvatskog stanovništva kontinuirano živi izloženo riziku od siromaštva te da odavno nisko postavljena razina socijalne pomoći prati Hrvatsku i danas.
Uglavnom, među ljudima koji na riječkom području preživljavaju od preskromne i nedovoljne državne novčane pomoći je 514 samaca i 265 obitelji ili višečlanih kućanstava s ukupno 927 članova. Od tih gotovo tisuću i pol ljudi, koji ne samo što žive krajnje siromašno nego uglavnom i socijalno isključeno, najviše je radnosposobnih, a nezaposlenih osoba – ukupno 709. Od socijalne pomoći živi i 430 maloljetnih osoba – 115 male djece, 315 učenika i tri studenta, a isto tako, od državne pomoći živi i 285 građana nesposobnih za rad.
Kao najveći problem siromašnih pojedinaca i obitelji, pa i onih koji imaju neke prihode i nisu u sustavu socijalne skrbi, Balenović opetovano izdvaja da mnogi žive bez električne energije, mnogi već godinama, mnogi i bez nade da će im struju ponovo uključiti.
– Naši ljudi prije nego kupe hranu plate režije, ali kada im se dogodi da preskoče ratu, dvije, tri, teško da ima povratka. Najveći problem uvijek su neplaćene režije, a najviše struja. Dio građana već je godinama bez struje, i stariji ljudi i obitelji s djecom, bolesni i nemoćni, pa i mlađi ljudi. Čak i oni koji su se zaposlili ne mogu se s tim uhvatiti u koštac jer su im dugovanja ogromna. Nekima je struja isključena zbog duga od 15 do 20 tisuća kuna, ali s kamatama je tijekom godina njihov dug narastao i do 80 tisuća, a i dalje raste. Tko to može vratiti? Iz sustava ne možemo tim ljudima pomoći.
Otpisivanje dugovanja u takvim slučajevima nije polučilo rezultate. I nije riječ samo o ljudima koji primaju socijalnu pomoć – s molbama za pomoć da vrate taj dug dolaze i obitelji koje imaju nekog zaposlenog, analizira Balenović.
Ugroženi penzioneri
Prema statistikama na kraju prošle godine je od državne socijalne pomoći na području riječkog Centra živjela 1.571 osoba, što govori da je ukupan broj krajnje socijalno ugroženih u devet mjeseci smanjen za 130 osoba – za 52 radnosposobne nezaposlene osobe i 76 njihove djece.
– Visina pomoći za samca iznosi 800 kuna, a za radno nesposobnog samca 920 kuna. Za dvočlano kućanstvo odraslih osoba pomoć iznosi 960 kuna, za četveročlanu obitelj, roditelje s dvoje djece, 1.600 ne računajući dječji doplatak koji je neutjecajni prihod. Maksimalna zajamčena minimalna naknada po kućanstvu, bez obzira na broj njegovih članova, je 3.276 kuna. Išlo se za tim da se ljude stimulira da traže posao i što prije zaposle, a ne da se od socijalne pomoći preživljava. Imamo mogućnost ljudima pomoći i jednokratnim pomoćima – za samce se tijekom godine može isplatiti do 2.500 kuna, za višečlane obitelji 3.500. Za tu pomoć nam se obraćaju i umirovljenici koji nisu u sustavu socijalne skrbi, i pomažemo im, a gradski socijalni programi ljudima pomažu u plaćanju režija.
Ljudi koji se Centru obraćaju za pomoć žive izuzetno skromno, mnogi skupljaju i prodaju ambalažu, mnogi primaju topli obrok u pučkoj kuhinji Grada Rijeke ili kod sestara milosrdnica, odlaze po pakete hrane i odjeću u humanitarne organizacije. Uz sve to apsolutno treba povećati egzistencijalnu sigurnost građana, poručuje Balenović.
