Novi "Kult"

BEZ CENZURE Bili smo s mladim novinarima časopisa Riječke gimnazije koji je osvojio državni Lidrano

Ingrid Šestan Kučić

Foto: Sergej Drechsler

Foto: Sergej Drechsler

»Kult«, kao jedini iz PGŽ-a, ušao je među 10 najboljih školskih časopisa i – pobijedio. Radi se o prvom broju, no ideja o revitalizaciji nekoć vrlo popularnog lista, »zarazila« je cijelu školu. Vjerojatno i stoga što su đaci mogli pisati baš o svemu i bez cenzure – od kurikularne reforme, legalizacije marihuane do kroničnog nedostatka WC papira



RIJEKA Kreativan, kritičan, ozbiljan, s jedinstvenim stilom i grafičkim oblikovanjem, pomalo avangardan časopis učenika Prve riječke hrvatske gimnazije »Kult« osvojio je ovogodišnje stručno povjerenstvo Agencije za odgoj i obrazovanje na državnoj smotri literarnog, dramsko-scenskog i novinarskog izričaja Lidrano. »Kult« je ušao u društvo najboljih hrvatskih školskih časopisa u kojem se nalazi svega njih deset, a časopis riječkih gimnazijalaca jedini je iz Primorsko-goranske županije.


Iako se radi o prvom broju, zapravo je riječ o ponovnom oživljavanju nakon tri desetljeća pauze, jer 80-ih godina prošlog stoljeća malo tko nije znao za »Kult« koji je imao svoje poklonike na prostoru cijele bivše Jugoslavije. Priča o novom »Kultu« veže se upravo na njegovu staru slavu i proslavu 390. godišnjice Riječke gimnazije, jer kako pričaju učenici Katja Knežević, Mia Lanča, Ela Maljković, Antonio Erdeljac, Tvrtko Srdoc i Tomas Kurbanović, uoči obilježavanja te velike godišnjice profesorice su iskopale stari »Kult« i učenicima iznijele ideju o njegovoj revitalizaciji.


Istresli sve što ih muči


Vrlo brzo ono što se dopalo odabranoj ekipi učenika, »zarazilo« je cijelu školu i 80 stranica novog »Kulta« koji je vizualno identičan starom napunilo se u trenu, jer svatko je imao nešto za reći i velik je broj onih koji su svoje misli vrlo brzo pretočili na papir. Razlog tome vjerojatno je činjenica da su učenici imali priliku pisati baš o svemu, bez ikakve cenzure pa se tu našlo onih koji su se pozabavili kurikularnom reformom, legalizacijom marihuane, vegetarijanstvom te raznim drugim socijalnim tematikama, ali i onih koji su odlučili svojim perom ostati unutar zidina škole i na papiru riješiti dugogodišnje frustracije, kao što je konstantni nedostatak toaletnog papira u sanitarnim čvorovima škole ili pak projektor koji se na početku sata ne može upaliti i tako svaki nastavni sat. Antonio, koji je i grafički urednik »Kulta«, autor je i teksta o projektoru »E moja e-Školo«.




Foto Sergej Drechsler


Foto Sergej Drechsler



– Bilo mi je lakše kad sam tu frustraciju na početku svakog sata izazvanu s nemogućnošću paljenja projektora stavio na papir. Prva smo e-Škola u Primorsko-goranskoj županiji, a svaki sat ista priča oko paljenja projektora – kaže Antonio.Mia pak dodaje da je ista stvar i s tekstom o konstantnom nepostojanju toaletnog papira u školi.– Napokon se napisalo nešto o čemu svi godinama pričaju. Mislim da su teme o kojima su pisali učenici imali dugo na pameti i da su to odavno htjeli napisati – ističe Mia.

Zabavno i korisno


Kako je doista sve išlo bez cenzure, ali i bez lektora, tako se tu i tamo u tekstovima potkrala i pokoja psovka, a uspjeh koji su postigli na Lidranu, kažu, nisu očekivali, jer sami za sebe ističu da su bili padobranci na smotri. Međutim, činjenica da je »Kult« planuo kako je tiskan, i to svih 300 primjeraka, te da se tražio primjerak više, a nije ga bilo, dala je naslutiti da se ipak radi o nečem što je jedinstveno, a list riječkih gimnazijalaca s pravom se može tako okarakterizirati. Iako je redakcija »Kulta« imala glavnog urednika maturanta Filipa Kočića, ostali su, kažu, bili ravnopravni u procesu stvaranja časopisa i svi se slažu da su uživali u tome.


– Bilo je jako zabavno i imala sam osjećaj da radim nešto korisno. Osobno mi nije bilo stresno, možda je Filipu bilo kao glavnom uredniku, ali mi ostali nismo imali definirane pozicije, kao što ni »Kult« nije definiran – pojašnjava Ela.Kako bi se časopis uopće mogao prijaviti za Lidrano, morali su tiskati još 10 primjeraka, jer prvih 300 nestalo je u rukama učenika, ali i njihovih roditelja, a u samom procesu izrade časopisa zapali su i u male financijske teškoće pa su se dosjetili da bi novčane probleme mogli riješiti pretplatom, u čemu su i uspjeli. U cijelom tom njihovom procesu vodile su ih profesorice Nina Šepić i Helena de Karina, koja ističe da je i sama bila učenica Prve riječke hrvatske gimnazije u vrijeme kad je »Kult« izlazio.


I sami profesori iznenađeni su uspjehom »Kulta« na Lidranu jer, kako navodi prof. Nina Šepić, znaju kakve su propozicije.


– Naš časopis po nijednom kriteriju nije odgovarao propozicijama, a opet je ušao među najbolje. Učenici su doista imali punu slobodu u stvaranju »Kulta«, a uloga profesora bila je koordinacijska i osvještavajuća. Naime, mi smo ih upozoravali na određene društvene trenutke na koje su reagirali – kaže Šepić.



U pripremi novi broj


– Želja je bila da stari »Kult« oživi i zbog toga smo zadržali retro izgled i format starog časopisa. Kada smo učenicima donijeli stare brojeve, oduševili su se. Dio tema preuzeli su iz starih brojeva, a jedna od njih je i toaletni papir. To je tema koja se provlačila i prije 30 godina i očito je da su ondašnje i današnje generacije u istim problemima. Pokazalo se da su teme koje muče srednjoškolce univerzalne i da se nije puno promijenilo – priča prof. de Karina.


– »Kult« je, dodaje prof. Šepić – postao odlična platforma povezivanja učenika i profesora, a u njegovom stvaranju sudjelovali su i profesori Nataša Colnar Kuzmar i Marko Miočić te Matija Rubinić iz Prirodoslovne i grafičke škole. Na novom broju već se počelo raditi, a iako se po školskim hodnicima razvija ideja da će se idući broj napraviti bez prisustva profesora, dio uredništva ne dijeli takvo mišljenje. Međutim, ono oko čega se svi slažu je da će idući »Kult« biti još bolji, bez cenzure kao i prvi, ali i da će pokušati izaći iz školskih okvira. Prvi je broj pokazao da su riječki gimnazijalci na dobrom putu, jer stvorili su jedinstven novinarski proizvod, a da se prije toga nitko od njih nije okušao u novinarstvu.


Foto Sergej Drechsler


Foto Sergej Drechsler