Važnost prevencije

Apel kvarnerskih vatrogasaca: Budite oprezni, i najmanja iskra može biti kobna

Andrej Petrak

Foto  Duško JARAMAZ/PIXSELL

Foto Duško JARAMAZ/PIXSELL

Važno je preventivno djelovati da ne dođe do požara, a kad i dođe do požara djelovati u najbržem mogućem roku kad je još u početnoj fazi



Pripadnici profesionalnih vatrogasnih postrojbi s Kvarnera ovog su tjedna zajedno sa svojim kolegama iz cijele Hrvatske dali velik obol spašavajući živote i imovinu ljudi kojima je prijetila vatrena stihija koja je harala Dalmacijom i naposljetku zaustavljena u samim predgrađima Splita.


Osvrćući se na ovaj katastrofalni požar, njihovi zapovjednici upozoravaju na važnost prevencije, ali i da su najčešći uzroci požara upravo u ljudskom faktoru, onome što bi mogli nazvati ljudskim nemarom i nepažnjom.


– Javnosti upućujemo poruku da poštuje zabranu loženja vatre na otvorenom prostoru i da se odgovorno ponaša. Važno je preventivno djelovati da ne dođe do požara, a kad i dođe djelovati u najbržem mogućem roku, kad je još u početnoj fazi. Dolazimo u razdoblje kad je i najmanja iskra, kod ovih velikih vrućina, potencijalan požar i svi trebamo uložiti napor da do požara ne dođe, napominje zapovjednik Javne vatrogasne postrojbe grada Krka Dinko Petrov.


Nemar i nepažnja




Zapovjednik riječke JVP Hinko Mance ističe da je važno na vrijeme riješiti najčešće uzročnike požara, kao što su loženje vatre na otvorenom prostoru.


– Najčešći uzrok požara svakako je ljudski nemar i nepažnja. Prisutno je to u rano proljeće, kad se vrše poljoprivredni radovi, saniranja trave i gorive tvari na poljoprivrednim površinama, a u ljetno vrijeme svako neovlašteno gorenje vatre na otvorenom prostoru može izazvati požar. Vjerojatno ima nešto i namjere, ali to je teško dokazati.


Kod požara na splitskom području velik problem gasiteljima predstavljala je bura.


– Problem zaštite od požara je bura. Ona potencira širenje požara, onemogućava zračnim i zemaljskim snagama da obave učinkovitu vatrogasnu intervenciju. Bura je dar, ali bura je i problem u takvim situacijama. Ova prirodna nepogoda je uzrokovala i velik požar kod Selca prije nekoliko godina, a i sad je potencirala požar kod Splita i Makarske. Problem je to s kojima se teško možemo boriti. Možemo preventivnim mjerama djelovati da je širenje požara čim moguće manje. Prvenstveno kroz šumski red, gradnju prometnica, eliminiranje uzročnika požara i izgradnju snaga koje će imati sposobnost brzog djelovanja dok je požar u početnoj fazi. To bi bilo sustavno rješavanje problema, a sve ostalo je samo stihija kasnije, objašnjava Hinko Mance.


Županijski vatrogasni zapovjednik Mladen Šćulac ilustrira niz problema s kojima se suočavaju vatrogasci jer se u Hrvatskoj poljoprivredno i šumsko zemljište ne održava dovoljno dobro. Vlasnici šuma su, kaže, oni koji bi prvenstveno trebali voditi brigu o svom posjedu, ali od toga često nema ništa. Nije da ne postoje načini zbrinjavanja viška gorive tvari, poput trave, granja i slično, te njena pretvaranja u bio masu ili stvaranja humusa. Sve su to ideje koje se drugdje uobičajeno koriste, ali u Hrvatskoj još uvijek treba posložiti na pravi način.


– Pravilnikom o šumama potrebno je zone udaljenosti propisati na stroži način. Pojedini dijelovi šumskih prometnica godinama nisu održavani. Kiša također na šumskim površinama, ondje gdje su velike kosine, za četiri-pet godina odnose makadam i to je ono o čemu bi sustavno trebalo razmišljati i održavati te nadograđivati prometnice. Vatrogascima je problem prilaza za gašenje šumskih površina svugdje gdje je zarasla vegetacija i makija. Problem je ujedno i prilaska vozila, a kad je puno gorive tvari, takve je požare teško ugasiti i mlazovima vode, a kamoli naptrnjačama ili nečim drugim, pojašnjava Mladen Šćulac.Hrvatske šume, koje upravljaju državnim šumama, stvari su manje-više dobro posložile na područjima za koje su odgovorne, uključuje se Hinko Mance, međutim, znatno veći problem predstavljaju privatne šume.

Sezonski vatrogasaci


– Požari nastaju uglavnom ili na poljoprivednom zemljištu ili na privatnim šumama, koje su neuređene, a naročito u priobalju, gdje se puno puta ni ne zna tko je vlasnik tog zemljišta, zbog neuređenih katastarskih knjiga, iseljavanja stanovništva i drugog. Bez pristanka vlasnika ne može se napraviti šumski put koji je pogodan za vatrogasce, a potom bi ga se trebalo održavati, napominje Hinko Mance.


Na Krku pokušavaju doskočiti ovom problemu tako što su razvili sustav sezonskih vatrogasaca, koji su stalno vani na terenu. Postavljen je nadzorni sustav, koji za cilj ima što prije uočiti požar. Hinko Mance skreće pozornost na to da će površina opožarena u zadnjem velikom požaru u Dalmaciji za godinu-dvije opet zazeleniti.


– Izgorena borova šuma brzo se regenerira. Alepski bor, poprilično zastupljen u Dalmaciji, širi se gotovo kao korov, a njegovo sjeme dosta je otporno na visoke temperature i sad će pasti na plodno tlo. Poprilično bi bilo važno da se ta mlada šuma, kad uskoro naraste, »odgaja« otpočetka, da se uvede šumski red da se opet za desetak godina ne bi ponovila ista situacija, jasan je Hinko Mance.


Problem opreme


Na televizijskim slikama proteklog tjedna moglo se vidjeti dosta starih vatrogasnih vozila koja hitaju na intervenciju. U našoj zemlji puno se priča o decentralizaciji, no jedna od prvih djelatnosti koja je decentralizirana bilo je upravo vatrogastvo. No, tu decentralizaciju, kako je tome već u nas slučaj, nije pratio i novac. Financiranje postrojbi spalo je na jedinice lokalne samouprave i u mnogome o fiskalnoj snazi pojedine samouprave i razumijevanju njihovih čelnika ovisi koliko će ulaganja dobiti njihovi vatrogasci. Situacija je stoga ipak bolja u financijski jačim gradovima i općinama, ali naši sugovornici reći će da opremljenost dalmatinskih vatrogasnih postrojbi u bitnom ne odudara od onog u ostatku zemlje, a da vozila koja su se mogla vidjeti na televiziji, iako stara, još su i dalje relativno dobra i zadovoljavaju potrebe dobrovoljnih vatrogasnih društava koja ih koriste.


–  Profesionalne vatrogasne postrojbe nabavljaju nova vozila, a ona koja su dotad koristili daju dobrovoljnim vatrogasnim društvima, sukladno njihovim potrebama, objašnjava Dinko Petrov.


Mladen Šćulac ističe da je vatrogascima u PGŽ cilj doći do toga da godišnje uspiju obnoviti jedno vozilo po javnoj vatrogasnoj postrojbi, što je, priznat će, lakše reći, a puno teže ostvariti.


– Tada bi  vozilo mogli poslati u DVD, gdje je na korištenju idućih desetak, petnaestak godina, a zadovoljava njihove potrebe. Godine 2011. bio je ukinut PDV i mi smo s nabavkom jednog vozila, mogli povratom PDV-a nabaviti i kombi vozilo, pick-up ili slično. I u tome je jedan uzrok zaostajanja da se ne mogu nabaviti potrebna vozila. Država bi trebala tu naći način stimulacije nabavke vozila za službe koje su od državnog interesa. Navalna vozila i autocisterne koštaju od 1,5 do 2 milijuna kuna, a najskuplje su auto ljestve koje koštaju oko 5 milijuna kuna. Teško je nekoj lokalnoj samoupravi osigurati dostatna sredstva, jer oprema mora biti kvalitetna, međutim u našoj sredini nailazimo na razumijevanje. I vatrogasci su podnijeli teret krize posljednjih godina, ali velik posao napravljen je od 2000. do 2010. godine po pitanju nabavke opreme. Vjerujemo da će se to ponovo nastaviti uzlaznom putanjom, zaključuje Mladen Šćulac.