Riječanin u svijetu magije

Andrej Škedel: Mađioničar ili jesi ili nisi, kao i doktor

Majda Bembić

Iza svega što radi, stoji jako puno truda i rada - Andrej Škedel / Snimio Ivica TOMIĆ

Iza svega što radi, stoji jako puno truda i rada - Andrej Škedel / Snimio Ivica TOMIĆ

Kažu ljudi da je biti mađioničar i doktor ono što ne možeš prestati raditi. Ako si mađioničar, kad sjedneš negdje u kafić, uvijek će se naći netko tko će pitati: »ajde pokaži mi neki trik«. Ako si doktor, bit će uvijek: »čuj, imam tu neke nalaze, jel mi možeš to malo pogledat«, kaže Andrej



Dok su u popularnom filmu »nestali za 60 sekundi«, on se pojavi za samo 0,75 sekundi. On je naš sugrađanin, iluzionist Andrej Škedel, mnogima sigurno poznat, a objašnjenje iz prve rečenice jest da je on prošle godine na Čavlima izveo trik poznat kao Houdinijeva metamorfoza.


U objašnjenju vrlo jednostavno – asistentica mu lancima zaveže ruke, nakon toga on ulazi u platnenu vreću koja se također zaveže, ulazi u sanduk koji se isto veže lancima, jer zašto bi bilo jednostavno kad može biti komplicirano, asistentica se penje na sanduk, podiže pred očima publike nekakvu tkaninu i u tren oka kada platno pada, na sanduku više nije ona, već on. I ta izmjena traje 0,75 sekundi.


– Ta iluzija je izvorno Houdinijeva, on ju je prvi izveo davne 1916. godine, a to je tada trajalo nekoliko minuta.  Kroz povijest, brojni iluzionisti su izvodili ovu točku i s godinama se vrijeme sve više skraćivalo. Američki mađioničari Jonathan i Charlotte Pendregon su uspjeli napraviti super brzu izmjenu i kada sam to vidio, odlučio sam da ću krenuti vježbati tu točku. Krenuo sam 2008. godine i prošle godine izveo ovu iluziju i izjednačio vrijeme s njima. 0,75 sekundi, priča Škedel.




Od malih noguU svijet magije ušao je kao dječak, imao je sedam godina kada mu je otac pokazao jedan jedini trik s kartama koji je znao i tu je krenula ljubav koja nije prestala ni danas. Prvi profesionalni nastup imao je već s nepunih 14 godina.


– Bilo je to na jednom rođendanu. Sjećam se da sam obukao nekakvo tatino zeleno odijelo, a moja publika su bili jedanaestogodišnjaci koji su me zvali »barba mađioničar«, iako sam bio neznatno stariji od njih. Nakon toga su počeli dolaziti novi pozivi i tako sam ozbiljno krenuo u svijet iluzionizma.



Svake srijede u večernjim satima možete se s Andrejem Škedelom družiti u River pubu. Već nekoliko godina, kako kaže, srijede u Riveru su njegove.– To je jedna opuštena varijanta zabave uz live karaoke. Tko hoće pjevati, može, ako neće nitko, onda pjevam ja kako bih ljude nagovorio da se što prije prime mikrofona. Nema izvođenja trikova u onom obliku da sam ja na pozornici, a publika me gleda, nego je to jedno druženje s, mogli bismo reći »trikovima na zahtjev«, onako od stola do stola, koga zanima, jednostavni trikovi s kartama ili novčićima, ali sve u svemu jedna ležerna atmosfera.


Od samih početaka zanimao ga je baš iluzionizam, jedna od sedam kategorija mađioničarstva, a budući da govorimo o vremenu kada nije još bilo interneta niti literature o toj temi, trikove je učio tako da je gledao mađioničare gdje god je mogao, pa otkrivao kako oni to rade, pa puno vježbao.- I danas gledam i pratim dobre svjetske iluzioniste i njihove izvedbe.


Često su dobra inspiracija da se dobije neka nova ideja, pa onda razvijam i svoje trikove.A sa svojim trikovima stigao je i do dalekog Dubaija.- Tamo sam završio sasvim slučajno, smije se Škedel.


– Godine 2014. organizirao sam u Dvorani Zamet Mystic show, bio je to najveći dvoranski i produkcijski najjači iluzionistički show do tada izveden kod nas. Nastupila su četiri iluzionista – Casper, Albin, Stefano i ja. I kada je to završilo, osjetio sam se nekako pomalo prazno. Kao da sam osjećao da bi mi trebali neki novi izazovi, da krenem negdje opet od nule, gdje me nitko ne zna, i pomislio sam da bih, budući da je tako popularna, mogao otići do Irske. I baš dok sam bio u tim razmišljanjima, nazvao me prijatelj koji je radio u Dubaiju, tada je bio tamo već tri i pol godine. Rekao mi je da je dobio premještaj u Rijeku, da već toliko vremena živi ovdje, a da ga niti jednom nisam došao posjetiti i da imam još 22 dana koliko on još ostaje tamo i neka izvolim doći. Kupio sam kartu, spakirao najosnovnije osobne stvari, najosnovnije mađioničarske rekvizite i sutradan bio u avionu za Dubai. Šesnaesti dan mog boravka tamo ponudili su mi posao i ostao sam tamo idućih sedam mjeseci. Prijatelj se prema svom planiranom rasporedu vratio u Hrvatsku, smije se Škedel. U Dubaiju stvari funkcioniraju po principu Las Vegasa u smislu da se programi odvijaju po hotelima, radio je predstave dva dana u tjednu, a osim Coral beach resorta koji mu je bio baza, obišao je i okolicu.


Bitna je ideja


Iako je to bilo prije nekoliko godina, ne isključuje opciju da se ponovno uputi u neku takvu avanturu. A ono što definitivno jest avantura, i to baš svaki put, su upravo iluzije bijega koje izvodi. Bježao je Škedel iz zatvorenog tanka punog vode, a visio je i naglavačke na 30 metara visine s Robne kuće Korzo sputan u luđačku košulju.


Andrej Škedel - let u luđačkoj košulji iznad Korza / Foto  M. GRACIN/Arhiva NL


Andrej Škedel – let u luđačkoj košulji iznad Korza / Foto M. GRACIN/Arhiva NL



– Pripreme za takvu vrstu iluzija su iznimno zahtjevne. Ono što je najvažnije jest da se u startu ima dobro razrađena ideja, da se sve lijepo može vizualizirati i nakon toga priprema i nije toliko zahtjevna, nego onda kreće dugotrajno vježbanje. Pri izvođenju takvih stvari uvijek je prisutna jedna zdrava vrsta straha koja te tjera da budeš ekstra oprezan. Primjerice, kada smo počeli pripremati bijeg iz vodenog tanka, pri svom prvom uronu, već nakon 30 sekundi sam morao izaći van. Unatoč svoj prijašnjoj pripremi, nije jednostavno ući u uski i mali prostor koji još netko poklopi i zaključa, a ti unutra ne možeš disati.


Spomenuto izvlačenje iz luđačke košulje dok visi naglavačke, bio je spektakularan završetak prvog Magic festa, iluzionističkog festivala koji je organizirao, a ideja je došla inspirirana američkim iluzionističkim duom Penn&Teller.


– Njih dvoje su imali jednu emisiju u sklopu koje su putovali svijetom i tražili autohtono mađioničarstvo. I tako su na svom putu došli i do Kine, praktički u onaj sibirski dio, i tamo su u nekom gradu otkrili ogromno kazalište s valjda 100 dvorana u kojem su nastupali samo i isključivo mađioničari. Svaki dan, po cijele dane, u svim dvoranama, mađioničari su imali svoje nastupe. Najveća zanimljivost je bila što u koju god dvoranu da su Penn i Teller ušli, bili su jedina publika. Nitko osim njih nije gledao nastupe, ali su mađioničari uredno izvodili svoje točke i to mi je bilo skroz ludo kada sam vidio. I tu se nekako počela rađati nekakva ideja o kojoj sam popričao s Bojanom Lakošom iz Kalvarije, bi li se u njihovom prostoru mogao organizirati takav nekakav program, da ja i još neki moji kolege, svatko na svom kraju i sa svojom publikom, radimo nekakve trikove. Bojan me pogledao, rekao je »Magic fest« i sve to kao službeno priopćenje poslao u medije, a ja još nisam imao dogovorene ni mađioničare, a kamo li što drugo. U iduća dva mjeseca sve se uspjelo organizirati i moji dragi kolege i prijatelji, Casper, Stefano, Domagoj i ja odradili smo taj prvi Magic fest koji se nastavio održavati i idućih godina.


Andrej Škedel »u akciji« / Foto  V. KARUZA/Arhiva NL


Andrej Škedel »u akciji« / Foto V. KARUZA/Arhiva NL



Razbijanje predrasuda


Škedel objašnjava kako je s festivalom započeo i kako bi popularizirao mađioničare i iluzionizam i možda razbio neku predrasudu da je to samo za djecu.


– U Hrvatskoj imamo mali broj iluzionista, ali oni koje imamo su vrhunski majstori. Samo mi je žao što nema više konkurencije.A iza svega što radi stoji jako puno truda i rada.


– Vježba se svakodnevno, ali sve zavisi od obaveza, odnosno angažmana. Sada po ljeti imamo jako puno nastupa, pa je svaki od njih zapravo svojevrsna vježba. Ali evo, recimo, samo za primjer, ogledalo je mađioničaru jako dobar prijatelj jer omogućuje da vidiš svoju poziciju iz svih mogućih kutova. Jedan moj prijatelj mi je dao jedno veliko ogledalo i nakon što ga je postavio na zid, dvadesetak dana sam po deset sati dnevno vježbao samo jednu točku s kartama kako bih je doveo do savršenstva.


Kada je riječ o otkrivanju trikova drugima, Škedel objašnjava kako često nije stvar u tome da želi tajnu sačuvati za sebe, već kako je riječ o tome da se to ne može baš objasniti u dvije rečenice.


– Primjerice, kada se održavaju seminari ili kongresi za profesionalce, imate situaciju da se pokazuje trik s kartama koji traje pet minuta, a vi nakon toga imate video od još sat i 45 minuta koji do u detalje objašnjava kako točno koji segment izvesti.


Škedel nije zaboravio spomenuti ni svoje suradnike, onaj najuži krug njegovog ansambla čine Dragana Stojanović i Iva Magaš koje su njegove asistentice te Danijel Paškvan koji je zadužen za tehniku.


– Ti ljudi su prije svega moji prijatelji i ne vjerujem u onu da treba odvojiti prijateljstvo od posla, ja baš uživam u tome što smo mi svi ekipa.A ta ekipa bit će uz njega i na projektima koje sprema u budućnosti, od čega možemo izdvojiti City show, dvoranski show koji će na svojoj turneji u listopadu ove godine posjetiti Varaždin, Osijek, Zadar i Rijeku.


Prema Škedelovim najavama bit će to najveća moguća produkcija do sada, nastupit će četiri ansambla, a program je zamišljen kao kombinacija klasičnog cabareta, plesa, modernog plesnog izričaja, glazbe i iluzije.


I za kraj ovog našeg razgovora, Andrej daje jednu zanimljivu usporedbu svog posla.


– Kažu ljudi da je biti mađioničar i doktor ono što ne možeš prestati raditi. Ako si mađioničar, kad sjedneš negdje u kafić, uvijek će biti netko tko će pitat: »ajde pokaži mi neki trik«. Ako si doktor, bit će uvijek: »čuj, imam tu neke nalaze, jel mi možeš to malo pogledat«, kaže Andrej i za kraj dodaje:- To ti je tako, kao i doktor, mađioničar ili jesi ili nisi.