Prikuplja se novac

Akcija “Glazbom pomažemo”: Bez psa vodiča obitelj Butorac ne može brinuti o svojoj kćeri

Sanja Gašpert

Sandra Baković i Ivica Butorac sa slikom svoje kćeri Miljane /S. JEŽINA

Sandra Baković i Ivica Butorac sa slikom svoje kćeri Miljane /S. JEŽINA

Slijepi izvanbračni par ne može se samostalno brinuti za svoju 16-mjesečnu kćer bez novog psa vodiča koji im omogućuje mobilnost jer je pas kojeg imaju umirovljen. Najveća im je želja da Miljana stalno živi s njima



Ivica Butorac slijep je od desete godine života. Desetak godina živi u izvanbračnoj vezi sa Sandrom Baković, također slijepom osobom, s kojom ima šesnaestomjesečnu kćer, koja je, srećom, rođena posve zdrava. Pas kojega Butorac ima, dvanaestogodišnju Liru, umirovljen je, čime je njegovo kretanje i djelovanje ograničeno. Unatoč višegodišnjoj sljepoći, naime Butorac je kao desetogodišnjak stradao u nesreći i od tada je slijep, on se po svojoj kući, dvorištu, ali i naselju kreće potpuno sigurno, a nerijetko se popne i na krov provjeriti stanje.


– To je zbog toga što godinama živim u Škrljevu, u ovoj kući, poznajem svaki kamenčić u okolici. Ja sam imao prvog psa vodiča za slijepe u bivšoj Jugoslaviji. Žao mi je što se od Lire moram rastati, ali taj je pas za mirovinu. Završio sam Školu za slijepe osobe »Vinko Bek«, radio sam u Metalografičkom i u Luci Rijeka, a danas sam u mirovini. Dane provodim u igri sa svojom djevojčicom, ali i radim u kući i uređujem vrt. Naučio sam se na sljepoću, nerijetko i do trgovine odem sam, jer poznajem svoje naselje. U Rijeku, supruga i ja idemo autobusom, ne tražimo pomoć – kaže Butorac.



Jedno od načela etičkog kodeksa Lionsa je pomagati bližnjima i slabima, razumjeti one u tuzi i sve kojima je podrška potrebna, stoga organizatori vjeruju da će se građani pridružiti akciji i svojom nesebičnom pomoći u prikupljanju sredstava podržati ovu plemenitu svrhu. Donacije se prikupljaju uplatom na žiro račun kod PBZ d.d., IBAN HR 48 2340 0091 5108 6030 7, a ulaznice za koncert, po cijeni od 80 kuna raspoložive su na blagajni HKD-a jedan sat prije početka predstave. Za ulaznice građani mogu i nazvati broj 098/1916 683.





Kći kruna ljubavi


U siječnju prošle godine, ljubav Ivice i njegove Sandre okrunjena je prelijepom plavookom djevojčicom Miljanom. Iako je trudnoća bila iznenađenje za oboje, pa i za njihovu okolinu, vremena za čuđenje nije bilo, posebice jer je Sandrina trudnoća bila rizična. Naime, Sandra je slijepa osamnaest godina, od 1999., a vid je izgubila zbog dugogodišnje borbe s dijabetesom.


– Kada sam zatrudnila, liječnici su mi rekli da postoji mogućnost da umremo i ja i beba. Nisam razmišljala, odlučila sam roditi malenu. Rodila sam carskim rezom, a naša je Miljana, zbog srčanih problema i operacije 52 dana bila u bolnici. Ona je danas zdrava i vesela djevojčica, liječnici kažu po mnogočemu naprednija od svojih vršnjaka. Miljana je naše čudo, ali još uvijek ne živi stalno s nama. Naime, prvih nekoliko mjeseci Miljana je bila s nama, uz pomoć dvije gospođe, ali s vremenom smo je morali privremeno dati prijateljima, u susjednu kuću, jer se sami o njoj ne možemo brinuti. Svaki dan od 8 do 10.30 i od 17 do 19.30 sati mi smo s našom Miljanom. Posjećujemo je ili je naši prijatelji dovode kod nas, igramo se i družimo. Mi brinemo o njezinom zdravlju, vodimo je, zajedno s prijateljima, liječniku. Najveća nam je želja, ipak, da Miljana stalno živi s nama, ali smo svjesni da je to nemoguće u ovakvim okolnostima, zbog toga bi bilo dobro da država ima asistente i za obitelji kao što je naša – kaže Sandra, koja je, inače, odrasla u domu za napuštenu djecu, pa istu sudbinu ne želi i svome djetetu. Bez psa vodiča, ali i asistenta, obitelj Butorac nema mogućnost samostalno brinuti o svom djetetu, jer je njihova mobilnost jedan od osnovnih uvjeta osobnog odgoja djeteta. U protivnom, velika je vjerojatnost da će dijete biti dodijeljeno udomiteljskoj obitelji.


Bijeli štap i pas


– Svakodnevno se borimo da nam se Miljana vrati, tražimo pomoć društva, pojedinaca, države. Tražimo načine i savjete, a čuli smo kako je jedna riječka obitelj, oboje slijepci, odgojila šestero djece. Inače, mi u kući i oko kuće sve sami radimo, živimo od moje mirovine i Sandrine invalidnine, tako da se o Miljani brinemo i financijski. Samo da nam je vrate, to nam je najveća želja. Ona nas prepoznaje kao roditelje i veseli nam se, a i mi njoj. Ona je naše svjetlo, ljubav, naš život. Bez nje ništa nema smisla – kaže Ivica.


Dodaje kako se izuzetno veseli novom psu, Hariju, koji se trenutačno školuje te zahvaljuje svima koji će pomoći u njegovoj nabavci.


– Vrijednost takvog psa varira od 50 do 70 tisuća kuna. I mi ćemo doći na koncert i kupiti ulaznice. Taj pas bit će nam velika pomoć. Razlika između bijelog štapa i psa vodiča je kao kada čovjek vozi fiću, pa onda dobije mercedes – kaže Ivica Butorac.