Slučaj Benac

Afera Turnić: Za Čandekovu je ipak bilo zainteresiranih obrtnika

Orjana Antešić

U dopisu koji je stigao u Novi list nezadovoljnih korisnika prostora Grada Rijeke navodi se da je postojalo pismo namjere potencijalnog zakupca o tome da u prostoru kompleksa u Čandekovoj otvori trgovinu mesa, mesnih prerađevina i pečenjaru. Međutim, iz Grada je stigao negativan odgovor...



U nastojanju da obrani svog netom potvrđenog pročelnika Odjela za gospodarenje imovinom i činjenicu da je oko 400.000 kuna gradskog novca potrošeno na uređenje poslovnih prostora bivše tržnice na Turniću, u koji su onda uselile tvrtke vlasnički i upravljački povezane s užom obitelji Vladimira Benca za 200 eura mjesečne najamnine, gradonačelnik Vojko Obersnel »ispalio« je da taj prostor ostaje u gradskom vlasništvu, bez obzira tko ga koristi. Nakon ovog ostaje samo zapitati se gdje je ta granica na kojoj će se prestati braniti neobranjivo. Što bi još trebalo, da se potpuno uređeni prostor od gotovo 300 četvornih metara i prodao zakupniku za neku bagatelnu cijenu jer je riječ o »neatraktivnoj« lokaciji?!


Što je, međutim, sa svim ostalim zakupcima gradskih poslovnih prostora, koji nemaju nikakvu »štelu« na Titovom trgu i koji moraju sami, o svom trošku i svojim zarađenim novcima urediti prostor za određenu namjenu, bez ikakve obveze Grada da im to nadoknadi, pa čak ni na način da ih za neko kraće vrijeme oslobodi plaćanja zakupnine? Zašto se tvrtki RIS-Računovodstvo i savjetovanje, koja je vlasnički i upravljački usko povezana s tvrtkama u obiteljskom vlasništvu Vladimira Benca, prolongirao natječajni rok za preuzimanje tog poslovnog prostora za dva mjeseca, a za druge »obične« zakupce to ne vrijedi, već su dužni navedenog datuma početi obavljati ugovorenu djelatnost što, prevedeno, znači i početi plaćati zakupninu?



Pročelnik Benac ili gradonačelnik Obersnel trebali bi pojasniti i kako to da nema interesa za Čandekovu 32, kada su u tom kompleksu samo prošle godine izlicitirana tri poslovna prostora





Prenamjena u ugostiteljstvo


Glavni argument pod kojim je pročelnik Benac pravdao prenamjenu tako velikog poslovnog prostora za jednu tako usku i specifičnu djelatnost, kao što je knjigovodstveni servis, što je automatski rezultiralo i početnom cijenom mjesečne zakupnine od svega 0,74 eura po četvornom metru, bio je da interesa za druge djelatnosti – nije bilo.


U pismu koje je stiglo u našu redakciju, potpisano kao »Ogorčeni zakupci poslovnih prostora u vlasništvu Grada Rijeke«, spominje se upravo slučaj Čandekove 32 i navodi se da je kod utvrđivanja buduće djelatnosti ove bivše kvartovske tržnice u Gradu postojalo pismo namjere potencijalnog zakupnika da u tom prostoru otvori trgovinu mesa, mesnih prerađevina i pečenjaru.


– Međutim, iz Grada je stigao negativan odgovor jer je prostor već bio »rezerviran« za tvrtku RIS-Računovodstvo i savjetovanje i još dvije tvrtke u vlasništvu supruge Vladimira Benca, navodi se u tom pismu.


– U tom razdoblju nuđen je potencijalnim zakupcima za niz djelatnosti, bilo je nekoliko upita za prenamjenu u ugostiteljstvo, no vjerojatno zbog neatraktivnosti lokacije, lošeg stanja prostora i instalacija te otežanog pristupa za utovar robe interesa za bilo kakvom trgovačkom ili ugostiteljskom djelatnošću nije bilo, tvrdi Benac.


Javni interes


Ovdje već zdrava logika nameće pitanje zašto u Odjelu za gospodarenje imovinom na Titovom trgu nisu uredili prostor prije nego što su ga »pustili« na natječaj, pa da onda vide hoće li biti interesa ili ne i za koje djelatnosti, umjesto da ga »zaključaju« samo s jednom?


Koji je uopće ekonomski rezon Grada i javni interes u cijeloj ovoj priči oko potrošenih 400.000 kuna? Nikakav. S početnom cijenom zakupnine koja u toj zoni i za tu računovodstvenu djelatnost iznosi svega 0,74 eura po kvadratu, Grad će za deset godina, na koliko je sklopljen ugovor sa RIS-Računovodstvom i savjetovanjem, povratiti tek oko 180.000 kuna. Da ne spominjemo da će se prostor kroz to desetljeće korištenja opet morati uređivati, u većem ili manjem obimu. Pitanje je samo čijim tada novcima.


Pročelnik Benac ili gradonačelnik Obersnel trebali bi pojasniti i kako to da nema interesa za Čandekovu 32, kada su u tom kompleksu samo prošle godine izlicitirana tri poslovna prostora. Prva je pekarnica, odmah do ulaza u bivšu tržnicu, čiji vlasnik plaća mjesečno četiri eura po »kvadratu«. U drugi gradski prostor u tom kompleksu u Čandekovoj ulici ove zime uselila se staklarna. Za taj poslovni prostor, koji se nalazi odmah ispod preuređene tržnice, konkurirala su tri ponuđača jer je natječajem bilo predviđeno i više djelatnosti. Umjesto za euro, što je bila početna cijena, prostor je na kraju otišao za pet eura mjesečno po četvornom metru. Prošlo ljeto, pod namjenom trgovina na veliko hranom, iznajmljen je i prostor na gornjem platou kompleksa Čandekove 32, odmah do Brodokomercovog dućana, i to za četiri eura po četvornom metru.


Kako to da toj firmi, koja je odlučila taj prostor uzeti za skladište, očito nikakav problem ne predstavlja »otežani pristup za utovar robe«, na koji se poziva Benac?


Facebook manira


Krajem 2014. godine, na natječaju je bio oglašen još jedan gradski prostor od 25 »kvadrata« iz kompleksa Čandekove, u kojem je danas frizerski salon. Početna cijena bila je euro, isto je bilo nekoliko ponuđača i na kraju je cijena mjesečnog zakupa skočila na čak 19 eura po četvornom metru, koji se plaćaju Gradu.


Bilo kakvo opravdanje o tome da je riječ o površinom manjim prostorima ne drži vodu jer je Grad isto tako mogao koncipirati i preurediti prostor bivše tržnice, umjesto da se 161 četvorni metar zatvorenog prostora i 110 kvadrata terase dodijeli privatnoj knjigovodstvenoj tvrtki, koja je u posljednjih pet godina u dva navrata kupovala, odnosno vlasnički preuzimala njegovu obiteljsku tvrtku Vinco, danas ponovno u vlasništvu supruge pročelnika Benca i sa sjedištem u Čandekovoj 32.


Kad se već toliko javnog novca potrošilo u uređenje bivše kvartovske tržnice koja raspolaže s tako velikom i od prometa zaklonjenom terasom, bilo bi daleko svrsishodnije i žiteljima tog dijela grada korisnije da se taj prostor onda dodijelio nekoj udruzi ili da ga se, recimo, prenamijenilo za dječju igraonicu.


No, mi smo ipak samo »obični« anonimci, tko smo mi da određujemo politiku upravljanja poslovnim prostorima. Da nešto vrijedimo bili bismo pročelnici, a ne novinari, a za dobrim se konjem prašina diže, zaključimo ironično, u fejsbukovskoj maniri Vladimira Benca i onih koji ga podržavaju.