Sve je upućivalo na to da će jučer vladati gužva u crikveničkim kafićima – fotografije šalica kave na prozorskim daskama ili ispijanje kava na balkonima svakog jutra iznova ovjekovječene na Facebooku, često i uz kvartovsku muziku anonimog ili poznatog umjetnika u Rijeci i okolici, statusi na društvenim mrežama »jedva čekam popiti kavu u kafiću«, pošalice »u kafiće će se ulaziti po abecednom redu, a ja se zovem Željko« – ali zbilja se pokazalo da se mnogima samo činilo da jedva čekaju taj dan.

Ne može se reći da Crikvenica jučer nije bila živahnija nego minulih tjedana, ali nije baš bilo gužve ni čekanja za prijepodnevnu kavu. Krenuli smo od starog »gospodina« crikveničkog ugostiteljstva i turizma, kavane hotela International, koja se nalazi uz sam Trg Stjepana Radića. Poznata i jedinstvena Frankopan torta stoljećima je ostala vjerna svom izvornom receptu, a kušati ju se može samo u hotelskoj kavani Inter. No, gosti ove kavane radije su pili kavu.

Spoznali smo još nešto – ljudima sad treba prilagodba iz karantene na uobičajeni život.

– Pa i nismo baš jedva čekali popiti kavu u kavani, ali eto, pijemo – rekli su nam Sabina, Anica i Dubravko, koji je naglasio da treba pomoći ugostiteljima, a Anica je imala kiruršku masku i kazala da se još uvijek treba dobro paziti i pridržavati svih mjera protiv širenja zaraze.

Ali, zato su gospođe Petra i Doria jedva dočekale espresso.

– Da je li nam drago? Pa u 40 minuta ovo nam je druga kava – kažu nam pod nadstrešnicom kavane Internationala, jer kišica pomalo rominja.

– I da je pljusak, došle bismo – kazale su nam ove gospođe, a njihovo mišljenje dijeli i mlado društvo – Venio, Lena i Dora.

– Danas nam je najbolji dan na svijetu jer smo ovo prije koronavirusa skoro sve zaboravili – kazali su nam ispijajući macchiato u popularnom crikveničkom TOŠ-u.

– Dosta je bilo, dva mjeseca smo bili zatvoreni u kućama, ovo nam je falilo – osjećaj normale, a najviše su nam falili ljudi. A i sladoled iz TOŠ-a, za koji su nam rekli da je najbolji.

Mlađahni Luka i Viktoria izašli su s psićem u TOŠ, rekoše nam da im je dosta ove karantene i da imaju osjećaj kao da nešto počinje ispočetka. Možda baš život.