Dok se u Bribiru, Driveniku, Grižanama i Triblju ne može pojesti ništa osim pizze, u Bribirskoj šumi u krugu od kilometra, u Vagabundinoj kolibi, Lovačkom domu Vepar i buffetu Veri, nude se lovački i šumski specijaliteti
BRIBIR » Vinodolska općina prepoznata je po ruralnom turizmu i urbanim vilama. Tko želi mir i zeleno okruženje, ne mora dalje od kamenih kuća s bazenima u Vinodolskoj dolini. No, tko želi zadovoljiti gurmanske apetite, teško će se odlučiti za Vinodolsku dolinu.
Vjerovali ili ne, niti jedno od četiri mjesta na području Vinodolske općine, Bribir, Grižane, Drivenik i Tribalj, nema restoran. Bribir se tek može pohvaliti pizzerijom. Ugostiteljska ponuda prisutna je tek u planinskom dijelu Vinodolske općine, u Bribirskoj šumi, gdje se u krugu od kilometra nude lovački i šumski specijaliteti u Vagabundinoj kolibi, Lovačkom domu Vepar i buffetu Veri.
– Najgore pitanje koje čujemo za pultom kad nam dođu gosti je: Gdje možemo pojesti nešto? Sad i odmah. Što reći umornim turistima koji su automobilom tek došli iz Njemačke? Ne možemo ih slati u Bribirsku šumu do koje treba voziti 20 minuta, usprkos izvrsnoj ponudi. Zar ih kao općinska turistička zajednica slati negdje izvan naše općine, pita se direktorica TZ Vinodolske općine Iris Bruketa.
Direktorica Bruketa ističe još jedan problem o kojem treba voditi računa kad je riječ o otvaranju ugostiteljske ponude Vinodolske općine.
– Moramo se zalagati za otvaranje restorana, ali moramo razmišljati i o ponudi restorana. Imamo bribirski prisnac, ali gdje ga možete pojesti u Bribiru? Nemamo maneštru, batudu, a to je nešto autohtono što bi trebali nuditi u kraju koji razvija ruralni turizam. Morali bi slijediti primjer unutrašnjosti Istre gdje na svakom kutu imate fuže. Pa čak i Krka gdje ne možete bez šurlica koje uče izgovarati i stranci, kaže čelnica lokalne turističke zajednice.
– Gostima uz smještaj treba ponuditi i ostale sadržaje i zadržati ih da čim više vremena provode upravo na našem području. Danas je eno-gastro ponuda jak argument dolaska gostiju u određenu destinaciju, ističe Bruketa naglašavajući jedan bitan detalj.
– Znam da se ljudi boje ići u rizik, otvarati restorane, no tko god otvori restoran, ima jednu prednost, a to je da nema konkurencije u Vinodolskoj općini, zaključuje Bruketa.
Zaista je nevjerojatno da sve brojniji turisti nakon obilaska vidikovaca Oči Vinodola, tek otvorene Kuće Klović i kaštela Drivenik, vožnje biciklističkim stazama, šetnje stazama ili ribičije na Tribaljskom jezeru moraju tražiti dobar zalogaj izvan granica Vinodolske doline. Trebalo bi biti suprotno. Vinodolska općina morala bi biti gastro oaza. Rijetko tko može iz svog dvorišta istovremeno ponuditi divljač i šarana. I još autohtoni, izvrsni bribirski prisnac kao predjelo. U šumi znaju kako privući goste, možda se ideja spusti i u dolinu.
Foto www.Yacht-Rent.com
