Snimio Anto RAVLIĆ
Mladi cijeli dan pješače 21 kilometar i dopremaju tonu tešku i 19 metara visoku jelku ili jelvu. U Triblju doček, kuhano vino i gulaš
TRIBALJ Zahvaljujući mladim Tribaljcima, i danas živi običaj podizanja maja koji seže sto, a možda i 200 godina u povijest. Uoči Badnjaka mladići se zapute u šumu na Lukovo i u svoj Tribalj dopreme visoku jelku ili kako će Tribaljci reći jelvu. Uz nazočnost mještana skinu koru, ostave samo vrh na kojem postave hrvatsku zastavu i jelva postaje maj.
Tribaljci nisu dali da ih blagodati modernog života ulijene i da maj jednostavno dostave kamionom. Nije to to, kažu mladići iz Triblja u dobi od 16 do 23 godine.
Dopremanje jelve pravi je projekt. Tko god je prošao cestom prema Lukovu ostat će zaprepašten kad čuje da su mladići progurali jelku visoku 19 metara i tešku tonu uskom cesticom. I nije jednostavno. Jelka se odreže pilom. Motornom, ne kao nekad običnom. I potom je treba postaviti na prikolicu traktora i na svakom zavoju manevrirati konopima. Mladići iz Triblja ove su godine pješačili 21 kilometar uz jelku i prikolicu.
Sada samo jedan
– Nije lako, treba po zavoju vući. Ponekad i promet mora stati. No, nitko se od vozača u prolazu ne buni, ili stanu sa strane ili pričekaju da prođemo. Ne bunimo se ni mi, volimo taj naš običaj. Za sav trud čeka nas i nagrada, kažu Marko Podnar i Antonio Bačić.
Trinaestorica mladića krenula su u deset ujutro s Lukova i došla s jelkom u centar Triblja oko 19.30 sati.
Nagrade su kuhano vino, gulaš, pjesma i harmonika koja ih prati putem. Kad se stiglo u centar zapalila se i baklja. Najprije se mladiće dočeka pjesmom i kuhanim vinom na zavoju Cirkul iznad vidikovca Pridve, a pravi doček je u centru.
– Prije se dva dana dopremalo maj. Dan prije bi se odvezlo kola, a drugo jutro se kretalo u pet sati, priča Predrag Gašparović koji je kao najstariji rukovodio operacijom dopreme maja.
– Bez obzira na volju mladića, sve se teže organizira doprema jelve. Mnoga mjesta su odustala, dopremaju ih kamionom, još se držimo Grižanci i mi. Ranije se maj postavljao u središta sela poput Pećca ili Sušika, a otkad se Tribalj centralizirao, imamo samo jedan maj u Triblju, u samom središtu mjesta, kaže Gašparović.
Još koju godinu će Predrag po jelku, a nakon toga će prepustiti posao mlađima. Nema straha za podmladak jer je običaj da sa starijim uvijek ide netko tko je tek završio osnovnu školu.
U ovogodišnjem pohodu sudjelovali su Predrag Gašparović, vozač traktora Neven Domijan, harmonikaš Dino Belobrajić, Antonio Bačić, Marko Podnar, Julian Čop, Daniel Domijan, Mateo Bačić, Eduard Tucaković, Andrej i Luka Kučan, Branimir Starčević i Zvonko Krznarić.
Nepisana pravila
– Nema pravila do koje godine se ide po jelvu, no postoje nepisana pravila. Što će netko 10-15 godina stariji s mladim dečkima, pita Gašparović dodajući da se običaj održava zahvaljujući entuzijazmu, ali i potpori Udruge za očuvanje narodnih običaja Tribalj i Lovačkog društva Medviđak koje osigura meso za radnu brigadu.
Ranije se maj podizao za Badnjak, ali kako je teško organizirati dizalicu koja će podizati maj na Badnjak, običaj se preselio dan uoči Badnjaka.
Nekadašnji i današnji maj ponešto se razlikuju.
– Prije se stavljalo bocun vina, hrvatsku zastavu, baškote i naranče, uz mašnu. Danas na maj ide bocun, zastava i lampice, objašnjava Gašparović.
