Priča Branka Lončarića

Selčanin na Titovom brodu: ‘Moj vojnički život u utrobi ‘Galeba

Biljana Savić

Branko Lončarić / Snimio Sergej DRECHSLER

Branko Lončarić / Snimio Sergej DRECHSLER

Jednom je po noći toliko valjalo, da je Tito pao s kreveta. Bili su to oni uski brodski kreveti bez stranica, i onda su komandiri digli kolegu i mene pa smo običnu dasku stavili uz krevet da mu bude zaštita od pada. No Tito nije uopće bio ljut nakon pada i mirno i ljubazno je čekao da mu stavimo zaštitu na rub kreveta, prisjeća se Lončarić



Da je Selčanin Branko Lončarić mogao glasati na riječkom Gradskom vijeću, sigurno bi prvi dignuo ruku za obnovu Galeba, ma koliko god kreditom zadužila gradski proračun. Jer, uspomene na vojničke dane urezane su u svakoga muškarca do kraja njegova života, i svatko tko je služio vojni rok uvijek nađe prigodu i više ili manje zainteresiran auditorij kako bi ispričao neku anegdotu iz vojničkih dana.


A gospodin Branko je posebno ponosan, jer je vojni rok služio upravo na Galebu. Njegov starinski fotografski album prepun je pažljivo sortiranih fotografija s Galeba, kao suvenir na vojničke dane, jer učinio bi to i da nije brinuo o brodskom motoru dok je vozio Tita, tadašnjeg egipatskog predsjednika Nassera, etiopskog cara Hailea Selassia, grčkoga kralja Otona Prvoga, jer tada je Grčka još bila kraljevina.


Radije more nego zrak


Šjor Branko nikako nije mogao znati kakva će sudbina zadesiti Galeb sedamdesetak godina kasnije i koliko kopalja, političkih, ekonomskih i svakojakih stavova će se oko Galeba lomiti.




– Šteta, jer plovio je bez problema, tek je poslije postao problem. Znate, imali smo dva kvara, ali mislim da su to bile sabotaže, kaže nam Branko koji se na Galeb u sklopu regrutske škole za brodske motoriste ukrcao u listopadu 1952. kao dvadestogodišnjak, a iskrcao se na jesen 1955. godine.


Branko Lončarić kao mlad mornar


Branko Lončarić kao mlad mornar



Bio je to, prisjeća se šjor Branko, školski brod za obuku oficira i podoficira.


– Povremeno je bio jahta, kad bi Tito išao na putovanja. Znate, Tito nije volio avione, volio je brodove. Sa mnom na brodu je bio i jedan vojnik iz Triblja, ali on je sad pokojni. Obojica smo bili u počasnoj jedinici za smotru Nasseru, kaže nam Branko Lončarić.


U makini »Galeba«


U makini »Galeba«



Za njegova služenja vojnog roka na Galebu, Tita su vozili tri puta.


– Jedanput u Grčku, drugi put u Tursku i treći put u Indiju i Burmu. Znate, samo kad se iskrcao brodom u Bombaju, avionim je išao u New Delhi, inače se radije držao mora nego zraka, priča nam gospodin Lončarić.


U makini – 40 stupnjeva


Kad je o Titu riječ, kaže da je volio sjediti na palubi i da je bio ljubazan prema posadi broda.


Tito na palubi Galeba


Tito na palubi Galeba



– Kad smo se vratili iz Indije i Burme, počastio nas je u Kvarneru u Opatiji ručkom. Joj, kad se sjetim kad smo krenuli iz Rijeke u Indiju, Jovanka Broz nas je pratila samo do broda, 15 dana smo plovili do Indije, u makini je bilo 40 stupnjeva, a u Saudijskoj Arabiji smo čekali jedan dan na sidru, čuvala nas je vojska jer je na brodu bio maršal Tito. Tito se uvijek lijepo ponašao prema posadi, volio je mornare, volio se grupno slikati s nama, više puta sam ga pozdravljao jer on je bio na palubi, a mi smo se spuštali dolje. Na palubi je pisao neka pisma i govore koje će držati, i obično se zadržavao na palubi, kaže nam Lončarić.


Bila je čast ploviti »Galebom«


Bila je čast ploviti »Galebom«



Ističe da Tito stvarno nije radio probleme, čak ni kad bi netko njegova ugleda to možda i učinio.


– Jednom je po noći toliko valjalo, da je Tito pao s kreveta. Bili su to oni uski brodski kreveti bez stranica i kolega drveni, i onda su komandiri digli kolegu i mene pa smo običnu dasku stavili uz krevet da mu bude zaštita od pada. Dobro je bilo kad je ljuljalo naprijed – natrag, ali kad je valjalo bočno, niste se mogli nigdje zaštititi. No Tito nije uopće bio ljut nakon pada i mirno i ljubazno je čekao da mu stavimo zaštitu na rub kreveta, prisjeća se Lončarić.


»Galeb« nekad


»Galeb« nekad



Kaže da su, kad nije bilo Tita na brodu, putovali u Tunis i vraćali se preko Malte, tad je Malta bila protektorat, a topnici su tad radili počasnu paljbu, a da je to bilo spektakularno.


– Sjećam se kad je Galeb bio potopljen i kad ga je »Veli Jože« izvadio pa su ga doteglili u Pulu, mi smo stalno radili remont na suhom doku. U ono vrijeme je bio suhi dok za tako veće brodove, ne znam kako je sada. Znam cijelu Galebovu povijest, bilo bi mi jako žao da nije išao u sanaciju, ne samo zato što sam plovio na njemu, pripovijeda nam Branko Lončarić.


Sabotaža i eksplozija


Prisjeća se jednog kvara na brodu, no smatra da je to bila sabotaža.


Branko Lončarić s kolegama


Branko Lončarić s kolegama



– Bilo je to u Rijeci, ukrcali smo 500 tona nafte i trebali smo voziti cara cara Selassiu na Krf i doplovili smo do Šibenika. Ujutro smo palili pomoćne motore, ali ni jedan da upali. Probali smo upaliti velike, glavne motore, ni jedan nije htio upaliti. Onda smo rastavili bosch pumpe, sve je to bilo crno i moj kapetan mi reče: Lončariću, bi šal malo doma, vidi ča nam se dogodilo, pa ćeš odnest’ cilindre, bosch pumpe i za pomoćne i glavne motore va »Rikad Benčić«. I tako sam se ukrcao na brod do Rijeke, ne mogu se nikako sjetiti kako se zvao, ali znam da mi je kapetan rekao: Predaj to na porti va Benčić i tamo će te čekati jedan naš oficir. Tako je i bilo, to je bila velika kutija, teška 50 kilograma. Oni su to u »Benčiću« radili cijelu noć, da ne kasnimo, jer smo trebali voziti cara, a ja sam otišao doma i čekao telegram kojim će mi javiti kad mogu doći po to u Rijeku u »Benčić«. Ujutro sam došao u Rijeku, uzeo pumpe, ali tada nije bilo autobusa, nego sam iz Crikvenice vaporom došao u Rijeku i trebao to odnijeti u Šibenik. Krenuo sam iz Rijeke vlakom do Zagreba, pa sam izašao u Oštarijama, pa sam išao na vlak za Split, pa sam se opet prekrcao na treći vlak za Šibenik. Onda smo to cijelu noć montirali i sve sredili. Kasnije su ispitivali što se to dogodilo i pronašli gotovo 20 posto solne kiseline u gorivu. Odakle tolika solna kiselina, nismo saznali. Možda su nadređeni saznali, ali ja nikad nisam to saznao, ali bila je to sabotaža. Tek tad smo ukrcali cara i vozili ga na Krf, dogodovština je Selčanina Lončarića.Kaže nam da su imali i eksploziju pomoćnog motora baš kad je on bio u službi.
Posada »Galeba« s Titom


Posada »Galeba« s Titom


– Kolega i ja smo se mijenjali svaka četiri sata. Taman sam kolegi predao smjenu kad je eksplodirao motor, a tad su na brodu bila dva, treći motor bio je u Boki Kotorskoj. Ni taj motor nije slučajno eksplodirao, ali pustimo sad to, ne bih o tome govorio. Joj, svašta bih vam još mogao ispričati, ali ništa konkretno mi sad ne navire. Da, ružno je od mene da nisam spomenuo da je kapetan broda tada bio Slovenac Stanislav Abramovič, kazuje nam šjor Branko i po tko zna koji put prelistava album s fotografijama, pomno promatrajući jednu po jednu, kao da ih prvi put vidi.
Mladi mornari na odsluženju vojnog roka


Mladi mornari na odsluženju vojnog roka


Lončarićev album krije mnoge zanimljive fotografije


Lončarićev album krije mnoge zanimljive fotografije