Otac Blaž je godinama bilježio svoje uspjehe, a danas se najviše veseli uspjesima sina Gabrijela. Mama Karmen je godinama trčala, a danas je u sportu najčešće kao logistika sinu. Gabrijel trenira svaki dan po dva sata, nekad i po dva puta dnevno, te niže uspjeh za uspjehom...
BRIBIR Što je obitelj Kostelić u Hrvatskoj, to je obitelj Barac u Bribiru. Gabrijel, Karmen i Blaž Barac strasno žive sport. Krenulo je s trčanjem, a danas je u prvom planu triatlon. Otac Blaž je godinama bilježio svoje uspjehe, a danas se najviše veseli uspjesima sina Gabrijela. Mama Karmen je godinama trčala, a danas je u sportu najčešće kao logistika sinu. Gabrijel trenira svaki dan po dva sata, nekad i po dva puta dnevno.
Zaljubio se u triatlon. Za neuke, kombinaciju trčanja, plivanja i bicikliranja. Triatlon trenira tri godine i odlično se snalazi u utrkama koje kombiniraju 350 metara plivanja, deset kilometara bicikliranja te dva i pol kilometra trčanja. Gabrijel je član Triatlon klub Rival Rijeka i Atletskog kluba Kvarner. Peterostruki je prvak Hrvatske u kategoriji mlađih kadeta. Naime, triatlon ima više disciplina.
Bolji i od starijih
Mali Bribirac je najbolji u svima iako je tek ulazno mlađe kadetsko godište pa se natječe i s godinu dana starijim suparnicima, što je u njegovoj dobi još uvijek faktor koji radi razliku.
Gabrijel niže uspjehe i u inozemstvu. U Sloveniji je pobijedio u Ribnici i u Ptuju. Trener je tata, no Gabrijel zna i sam na trening. Kad se sa trčanja okrenuo triatlonu, najviše je pažnje posvetio plivanju koje mu je bilo totalno nepoznato kao sportska disciplina. U sportskom smislu, krenulo se plivati od nule.
– Četiri puta tjedno idemo na plivanje u Rijeku. Trčala sam, pomalo s njima krenula. Najviše sam trčala kraće staze, do deset kilometara. Najviše sam istrčala polumaraton. Recimo crikvenički, ili kros Novog lista. Pobijedila sam na Maslenici. Do deset kilometara. U vatrogasnom društvu sam aktivna. Imamo žensku ekipu, plasirali smo se na B državno prvenstvo, to je kategorija iznad 30 godina. Pjevala sam u zboru KUD-a Bribir, ali sa sad više ne stignem. Izgubi se vremena na odlaske u Rijeku. Sat tamo, sat natrag, trening sat i pol i ode dan i slobodno vrijeme za trening.
Cilj olimpijada
Jasno je kako je Gabrijel počeo trčati. Kako je tata Blaž zavolio trčanje?
Iron Man
– Morao sam probati. Prvi put sam imao peh s biciklom pa sam imao slabije vrijeme, a drugi put sam stigao na cilj za deset sati i osam minuta. Najviše je pretrčao 78 kilometara.
– Od Bribira do Zalužnice. To je bilo lagano, memorijalna utrka, svatko od sudionika je želio nastupiti i ljudi su se uključivali, trčali po pet-deset kilometara. Sedam sati se trčalo u spomen na poginule branitelje, sjeća se Barac.
Bez šanse na stotku
Trčanje je najdraže, najlakše je plivanje, priča Blaž koji je trenirao i po sedam sati kad se pripremao za utrku Iron Man. Što čovjek mora jesti da bi izdržao Iron Man?
– Ništa specijalno. Obično uzimaš izotonične napitke, gelove, čokoladice. Inače, sve domaća kuhinja. Meni je spavanje bilo veći problem jer sam radio u smjenama, trenirao poslije noćne, prije noćne. Sve bi bilo puno bolje da sam se mogao naspavati, objašnjava Bribirac, inače prvak Hrvatske u poludistanci, utrci od »pola« Irona Mana, u olimpijskom triatlonu. Kako izgledaju sportske ambicije člana KBCT-a Bribir?
– Ove godine je pauza od utrka jer sam se posvetio Gabrijelu. Moja je želja da Gabrijel uspije. A baš što se mene tiče, da se čim duže bavim. Treniram s Gabrijelom, još malo pa ga neću moći pratiti. Nemam šanse na stotku, na duže mogu na izdržljivost, na taktiku.