Zaljubljenici u triatlon

Obitelj Barac kao “bribirski Kostelići”: Gabrijel, Karmen i Blaž strasno žive sport

Anto Ravlić

Otac Blaž je godinama bilježio svoje uspjehe, a danas se najviše veseli uspjesima sina Gabrijela. Mama Karmen je godinama trčala, a danas je u sportu najčešće kao logistika sinu. Gabrijel trenira svaki dan po dva sata, nekad i po dva puta dnevno, te niže uspjeh za uspjehom...



BRIBIR Što je obitelj Kostelić u Hrvatskoj, to je obitelj Barac u Bribiru. Gabrijel, Karmen i Blaž Barac strasno žive sport. Krenulo je s trčanjem, a danas je u prvom planu triatlon. Otac Blaž je godinama bilježio svoje uspjehe, a danas se najviše veseli uspjesima sina Gabrijela. Mama Karmen je godinama trčala, a danas je u sportu najčešće kao logistika sinu. Gabrijel trenira svaki dan po dva sata, nekad i po dva puta dnevno.


Zaljubio se u triatlon. Za neuke, kombinaciju trčanja, plivanja i bicikliranja. Triatlon trenira tri godine i odlično se snalazi u utrkama koje kombiniraju 350 metara plivanja, deset kilometara bicikliranja te dva i pol kilometra trčanja. Gabrijel je član Triatlon klub Rival Rijeka i Atletskog kluba Kvarner. Peterostruki je prvak Hrvatske u kategoriji mlađih kadeta. Naime, triatlon ima više disciplina.



Što bi od sportske infrastrukture Blaž želio vidjeti u svom kraju?– Bazen je najveći problem. Puno djece u Crikvenici putuje u Rijeku na plivanje. Sat vremena tamo, sat vremena natrag. I za kraj sportske priče…– Najbitnije je da Gabrijel u školi ima 5,0, kaže tata, a sin dodaje da su mu omiljeni predmeti matematika, fizika i naravno – tjelesni.

 





Bolji i od starijih


Mali Bribirac je najbolji u svima iako je tek ulazno mlađe kadetsko godište pa se natječe i s godinu dana starijim suparnicima, što je u njegovoj dobi još uvijek faktor koji radi razliku.


Gabrijel niže uspjehe i u inozemstvu. U Sloveniji je pobijedio u Ribnici i u Ptuju. Trener je tata, no Gabrijel zna i sam na trening. Kad se sa trčanja okrenuo triatlonu, najviše je pažnje posvetio plivanju koje mu je bilo totalno nepoznato kao sportska disciplina. U sportskom smislu, krenulo se plivati od nule.


– Trčanje najviše volim, otkriva Gabrijel. Bicikl trenira u Bribiru. Po cesti prema Novom, Bribiru ili prema Bribirskoj šumi. Ponekad u Kostreni. Zbog plivanja se mora u Rijeku. Najčešći je pratitelj mama. I angažman oko Gabrijela najveći je razlog što mama manje trči.

– Četiri puta tjedno idemo na plivanje u Rijeku. Trčala sam, pomalo s njima krenula. Najviše sam trčala kraće staze, do deset kilometara. Najviše sam istrčala polumaraton. Recimo crikvenički, ili kros Novog lista. Pobijedila sam na Maslenici. Do deset kilometara. U vatrogasnom društvu sam aktivna. Imamo žensku ekipu, plasirali smo se na B državno prvenstvo, to je kategorija iznad 30 godina. Pjevala sam u zboru KUD-a Bribir, ali sa sad više ne stignem. Izgubi se vremena na odlaske u Rijeku. Sat tamo, sat natrag, trening sat i pol i ode dan i slobodno vrijeme za trening.


Cilj olimpijada


Gabrijel rado zaigra nogomet i košarku. Uputit će kritiku vršnjacima da ih premalo zanima sport, a previše kompjutori i mobiteli. Otkrit će da u Bribiru ima atletskog potencijala. – Ekipno smo drugi u Primorsko-goranskoj županiji, pohvalit će kolege Gabrijel i otkriti svoj cilj. Olimpijske igre su mi želja, Tata Blaž misli da olimpijske igre nisu nemoguća misija u perspektivi. – Gabrijel se vani dokazao, ne samo u Hrvatskoj i to govori da ima potencijala. Još da imamo uvjete kao što ima Austrija, koja puno ulaže u triatlon, koja ima puno klubova. Slovenci populariziraju trčanje i sport preko utrka od pet-deset kilometara. Animiraju djecu, priča Blaž dodajući da sve više Hrvata otkriva trčanje i triatlon kao način života. U Rijeku idemo četiri puta tjedno. To je 400 kilometara, a nemaš pomoći ni od koga. A gdje je još drugo, bicikl, oprema…

Jasno je kako je Gabrijel počeo trčati. Kako je tata Blaž zavolio trčanje?


Iron Man


– Naravno, preko Pave Kombola sam počeo u školi trčati. Za ljubav prema triatlonu kriv je brat Marinko koji je prvi počeo s triatlonom. Pisao mi je planove za triatlon, bio trener. Sada više vozi bicikl, kaže Blaž.Brat je bio na jednom od najzahtjevnijih natjecanja koje sportaš može proći, Iron Manu, pet-šest puta. Test za najizdržljivije. Najprije 3,8 kilometara plivanja, potom 180 kilometara bicikla i 42 kilometra trčanja. Blaž je krenuo bratovim stopama.

– Morao sam probati. Prvi put sam imao peh s biciklom pa sam imao slabije vrijeme, a drugi put sam stigao na cilj za deset sati i osam minuta. Najviše je pretrčao 78 kilometara.


– Od Bribira do Zalužnice. To je bilo lagano, memorijalna utrka, svatko od sudionika je želio nastupiti i ljudi su se uključivali, trčali po pet-deset kilometara. Sedam sati se trčalo u spomen na poginule branitelje, sjeća se Barac.


Bez šanse na stotku


Trčanje je najdraže, najlakše je plivanje, priča Blaž koji je trenirao i po sedam sati kad se pripremao za utrku Iron Man. Što čovjek mora jesti da bi izdržao Iron Man?


– Ništa specijalno. Obično uzimaš izotonične napitke, gelove, čokoladice. Inače, sve domaća kuhinja. Meni je spavanje bilo veći problem jer sam radio u smjenama, trenirao poslije noćne, prije noćne. Sve bi bilo puno bolje da sam se mogao naspavati, objašnjava Bribirac, inače prvak Hrvatske u poludistanci, utrci od »pola« Irona Mana, u olimpijskom triatlonu. Kako izgledaju sportske ambicije člana KBCT-a Bribir?


– Ove godine je pauza od utrka jer sam se posvetio Gabrijelu. Moja je želja da Gabrijel uspije. A baš što se mene tiče, da se čim duže bavim. Treniram s Gabrijelom, još malo pa ga neću moći pratiti. Nemam šanse na stotku, na duže mogu na izdržljivost, na taktiku.