Prvi put žena na čelu karnevala

Neli Barac prva meštrica crikveničkih maškara

Alenka Juričić Bukarica

Snimio Marko GRACIN

Snimio Marko GRACIN

Okupljanje mesopusnih grupa bilo je kao i uvijek u Matkovićima, a potom je uslijedio odlazak u crikvenički šator gdje su maškare, na čelu s Kornelijom Barac, preuzele ključeve grada

CRIKVENICA  Bubanj i muzika – složno udaraj! Orilo se tako u Matkovićima u Crikvenici gdje je u subotu održano tradicionalno druženje maškaranog svijeta. Ujedno i okupljanje mesopusnih grupa prije odlaska u maškarani crikvenički šator gdje su maškare preuzele ključeve grada, a feštu zapalio Mladen Grdović.   

Matkovići su tako u subotu bili centar maškaranog ludog svijeta Crikvenice, ali i okolnih mjesta. Uz okupljene domaćine Udruge za narodne običaje Matkovići ovamo su tijekom čitavog popodneva i večeri pristizale mesopusne skupine s crikveničkog područja, ali i susjednih gradova.


Najstarija i najveselija


Uz gromoglasno bubnjanje bubnjeva domaćini su pozdravljali goste, a gosti domaćine. Maškarana događanja ustvari su započela u popodnevnim satima, i to podizanjem karnevalske zastave. Kako je pojasnio Danijel Babić, predsjednik Udruge za narodne običaje Matkovići zastavu se diže prve subote nakon Tri kralja.   


Od tete Ivane doznali smo i tajnu pripreme finih puhanci. Za one koji ne znaju – kroštula. Za prave domaće puhance tako treba 30 dag brašna, četiri dag šećera, šest dag putra, ruma, vanilin šećer, pola praška za pecivo, jedno cijelo jaje i dva žutanjka te jedna do dvije žlice kiselog vrhnja. Umijesiti, oblikovati puhance i peći u ulju.





– I onda Matkovići pozovu sve naše prijateljske mesopusne skupine da nam dođu, podružimo se i svi zajedno idemo u šator gdje maškare preuzimaju ključeve grada. Uvijek dragi gosti i naši prijatelji su, naime, grupe Duga i Gornji kraj iz Crikvenice, Tribalj, Grižane, Bribir, Drivenik, Jadranovo, Selce i Novi Vinodolski. Koji, inače, dolaze »u civilu« jer kod njih mesopust još nije počeo.


   No, svakako najveća novost, o kojoj s veseljem bruji maškarani svijet, je to da su crikveničke maškare prvi put dobile – meštricu! Ime prve dame karnevala je Kornelija Barac, svima znana kao Neli. Grupe grada Crikvenice odlučile su da će Neli Barac ove godine biti meštrica maškara. Na pitanje kako je biti prva žena na čelu maškara, otkrila je da ima tremu.


   – Uf, sad kad sam »na vlasti« imam tremu, ha, ha! Ipak su do sada to uvijek bili muški. Ali volje imam, maškare su mi u krvi, dio života i to je to! Ma bit će mi lako jer su mi podrška članovi svite i maškaroni tako da nema straha. Zadaće su mi, kao meštrici, predstavljati grad, promocija maškara, biti dobra domaćica svim grupama kada nam dođu na karneval. I naravno – mir u svijetu, ha, ha, kazala je simpatična meštrica te najavila, uz ostalo, kako se prava fešta očekuje i na Dječjoj maškaranoj povorci 18. siječnja, kao i na Velikoj maškaranoj povorci 25. siječnja. Bit će puno ljudi, sve grupe s ovog područja i gosti.


   – Bit će veselo tako da pozivam sve da dođu. Naravno i u šator koji će, sigurna, sam svake subote pucati po šavovima od maškaranog svijeta, kazala je meštrica Neli podsjetivši kako je prva mačka crikveničkih maškara Vedrana Šegulja iz Jadranova, još koji dan do novog izbora, aktualna kraljica Riječkog karnevala.


   A među domaćinima u Matkovićima bila je i najstarija maškaronka. Može se reći i najveselija, teta Ivana Baranović, koja je s prijateljicom Svemilom, inače majkom aktualne meštrice, duša svih maškaranih događanja.



U Matkovićima je bila i nezaobilazna Udruga umirovljenika Sunce iz Crikvenice čiji su članovi uvijek puno volje i entuzijazma, kazao je Danijel Babić. Prežidente je otkrio i da su domaćini za goste pripremili sega dobroga za pojist i popit, uz ostalo pravu domaću batudu i kuhano vino. A i objasnio kako uniforma domaćina ima tri boje pa tako tradicija nalaže – žuto, crveno i crno. A simbol crikveničkih maškara je mačak. I to pravi črni. Koji u jednoj ruci drži čašu, a u drugoj riblju kost. Odnosno »za pojist i popit«. Doznali smo i da mesopust u Matkovićima još uvijek nema ime, krstit će ga se imenom, naime, tek zadnje mesopusne subote.



Nema straha


Vesela teta Ivana uz smijeh nam je kazala kako cijela obitelj ide u maškare, čak i praunuci. A sama je oduvijek sudjelovala u maškaranim zbivanjima.


   – Joj, Svemila i ja smo uvijek bile po maškarama. I moji stari su hodili i voleli maškare tako da smo i mi danas u tome. Nekad je bilo pitanje ča ćemo obuć. I niš, znami koltrini, zašij šos i stavi ručnik ko balerina. Danas je drukčije, prisjetila se ova zaljubljenica u tradiciju i maškarano veselje te dodala kako »nekad, dok se ni smelo, smo mlatili po kućah«. Znalo je biti zima, pa onda u suknjici od koltrini i papučicama po ledu… Ali išlo se! Kasnije se počelo ići u Esplanadu. S time da su maškare na ulasku – morale pokazati lice. Simpatična teta Ivana tako se tijekom godina preobrazila i u pajaca, beduinku, kuharicu.


   – Uf, svega je bilo. Ma čagod ćete! Mi stvarno volimo maškare, malo nas je al’ smo veseli, zaključila je teta Ivana te istakla kako svake godine na harmonici maškarani svijet u Matkovićima, uz ostale, uveseljava njen nećak Darko Babić.


   A veselog maškaranog svijeta u Matkovićima se skupilo puno dokazujući još jednom kako za maškaranu tradiciju nema straha. Pa i ako mesopust ove godine traje samo šest tjedana!