Crikvenički koloriti

Nakon 20 godina vratila se kolonija likovnjaka

Anto Ravlić

Snimio Anto RAVLIĆ

Snimio Anto RAVLIĆ

Kolonija bi se mogla shvatiti i kao neka vrsta ispita pred javnošću. Svakako si dostupniji, odmah te ocjenjuju, ali nema tu neke suštinske razlike. Vidjeli slike odmah ili vidjeli na izložbi, opet te ocjenjuju, kaže voditelj kolonije i glavni »krivac« za njezin povratak u Crikvenicu Miroslav Cimer



CRIKVENICA Često se povede polemika koji je najbolji posao na svijetu. I uvijek se na kraju rasprave na vagi nađe dvojba: umjetnik ili sportaš. Za sportaša treba puno odricanja, ali i umjetnici »krvavo« rade.


Glazbenici sviraju po osam sati ukoliko žele urezati svoje ime u svijet glazbe. Pa tu je i trema, iščekivanja što će reći publika. Nekako se složimo da je najljepše zanimanje na svijetu slikar.


Nisam nikad podvukao crtu i složio se do kraja s mojim filozofskim krugom, no likovna kolonija koja je obilježila crikvenički vikend sigurno me približila zaključcima diskutantske većine.


U ritmu kasnog ljeta




Platna u sjeni parka, more mami poglede i maštanja, prolaznici se zagledaju u slike, djeca se vrte oko boja, nitko krvavih očiju s tribine ne urla: igrajte ped… Sve je u ritmu kasnog ljeta, bez žurbe. Slika je likovne kolonije Crikvenički koloriti koja je na dva dana okupirala Park palih za domovinu. I još jednom oživjela prostor koji je sve do lanjskog Božića stajao po strani, a danas je postao atraktivna oaza za intimnija druženja.


Krivac za koloniju je voditelj Miroslav Cimer i njegova ljubav prema Crikvenici.


– Postojala je kolonija, no ugasila se prije 20 godina. Zašto? Ne znam. Bitno je da Crikvenica opet ima koloniju. Nadam se da će sljedeće godine postati međunarodna. Sama ta želja govori da želimo da kolonija postane tradicionalna, priča Cimer.


Svaki umjetnik ima zadatak ostaviti u Crikvenici dvije slike. Netko se s lakoćom nosio s takvom produkcijom, netko je sporiji, no 35-40 slika će ostati organizatoru manifestacije, TZ Grada Crikvenice.


Teme neisrcpne, more i Crikvenica. Voditelj Cimer olakšao je posao kolegama i donio fotokopije zanimljivih objekata Crikvenice i okolice.


Domaće snage i gosti


Kako je umjetnicima, dušama koje uglavnom vole stvarati u miru tek u društvu svoje inspiracije, rađati slike pred pogledima prolaznika?


– Kolonija bi se mogla shvatiti i kao neka vrsta ispita pred javnošću. Svakako si dostupniji, odmah te ocjenjuju, ali nema tu neke suštinske razlike. Vidjeli slike odmah ili vidjeli na izložbi, opet te ocjenjuju, kaže Cimer dodajući da većina članova kolonije već godinama stvara u okviru kolonija.


Među umjetnicima je i Mladen Lugomer Lugi iz Zagreba.


– Poznam Crikvenicu, znam doći često s familijom. Savršena lokacija, tko će pogledati kako radimo, neka pogleda. Sve pet. Nadam se da će im se i dopasti i da se vidimo i sljedeće godine, kaže Lugomer.  


Na koloniji su nastupile domaće snage, Nino Bijelac iz Novog Vinodolskog, Libuša Kirac, Dubravka Kanjski, Suzana Kljuš i Ambroz Oroši iz Crikvenice, Maja Lončarić iz Selca te Marijan Mavrić iz Grižana.


Miroslav Cimer i Miroslava Kos sebe vide napola Crikveničanima, a napola Zagrepčanima. U goste su stigli Toni Franović iz Legrada, Zoran Ivić iz Koprivnice, Zagrepčani Marija Jambrešić, Mladen Lugomer, Ivan Maretić te Ljubica Zuccon. Iz Siska su stigli Slavica Orešković, Dragan Šalić, Edina Šalić i Jadranka Štajduhar, iz Jastrebarskog Milan Stunja.