Crikveničko i selačko (ne)spaljivanje pusta finale nesporazuma

Komercijalizacija dovela do maškaranih podjela?

Anto Ravlić

Predsjednik Društva Crikveničana Slavko Matejčić objašnjava da se teško mogu pomiriti interesi ljudi koji ulažu puno dobrovoljnog rada i ljudi koji s pravom žele zaraditi na maškarama. I eto nezadovoljstva 



CRIKVENICA  Umjesto da se čovjek nakon maškara vrati kući s osmijehom, zadovoljan što se družio sa sugrađanima, prijateljima, tradicijom i starim običajima, ljudi su se nakon nepaljenja pusta u Selcu i paljenja pusta u Crikvenici vraćali u svoja četiri zida, s grčem, gnjevom i pitanjem: postoje li maškare da bi se veselili i satirom uzvratili na sva zla ili da frustriraju ljude.


Koliko su zbivanja u Selcu isfrustrirala ljude, moglo se vidjeti i na komentarima na društvenim mrežama. Nove podjele, oštre riječi i optužbe. Nespaljivanje spusta samo je finale višegodišnjih maškaranih nesporazuma u Crikvenici.   

Nije od jučer


Prije tri godine diskutiralo se i politički prepucavalo zbog visokih troškova maškara u Crikvenici. Pitalo se treba li Crikvenici šator, u zaleđu su prigovarali da maškare i koncerti estradnih zvijezda zatiru zabave s tradicijom u domovima. Slijedili su bojkoti grupa u šatoru i na čitanju šentence.


Zamjeralo se da je prošlogodišnji odabir mesopusta posljedica osobnih sukoba. Ove godine je završilo mesopustom Svitkom i kolektivnom ostavkom svite i meštra Veleta uz obrazloženje da ni o čemu ne odlučuju već tri godine i da ne žele biti dio cirkusa. Ostavku su obznanili na čitanju šentence na Trgu Stjepana Radića. 


Što se događa s maškarama? Treba li netko odozgo, kao što otac razmaženom derištu stavi loptu na najvišu policu i zabrani mu tri dana igranje loptom, zabraniti maškare pa da ih se Crikveničani ponovno zažele i postanu pitomi? Naravno da se tako nešto neće dogoditi, ali je istina da su maškare uz sve pozitivno, posljednjih godina dovele i do podjela i ružnih riječi.   

Različit pristup




Što se događa zadnjih godina, pokušali smo doznati od predsjednika Društva Crikveničana Slavka Matejčića koji će se u početku ograditi da nije duboko u maškaranim događanjima, ali i ponuditi zanimljivo objašnjenje. Po njemu je za nesuglasice posljednjih godina kriva komercijalizacija maškara. 


   – Ljudi se love nečega što zahtijeva puno dobrovoljnog rada, a s druge strane na maškarama netko hoće i zaraditi, što je normalno. Grad omogući šator. Da nema šatora, maškare bi bile na ulici. Kad je šator tu, netko taj šator mora platiti i isplatiti. Dakle, tu je netko tko zarađuje. I onda se netko tko u čitavu priču ulazi dobrovoljno, uzima godišnji, pita što njemu treba dobrovoljan angažman u nečemu na čemu drugi dobro zarađuju. Netko profitira, netko radi badava. Ja vučem, a drugi zarađuje. Da li Grad treba napraviti reda, uvesti kodeks? Pitanje je po kojim kriterijima. Da li običajni dio odijeliti od zabave? Na koji način, pita se Matejčić. 



S druge strane živi priča iz Novog Vinodolskog. Tamo živi demokratičnost u svojevrsnom savjetu mesopusnih mudraca. Svake godine na tron stupa novi predsjednik mesopustarskog društva koje je najzaslužnije što je novljanski mesopust dobio status nematerijalnog kulturnog dobra Republike Hrvatske. Sijede novljanske mesopusne glave puštaju mladima maštu na volju, ali su i korektiv koji će vratiti mladalačku euforiju na kolosijek ako negdje zapne. Takvi savjetnici dobro bi došli još negdje pa se ne bi dogodilo da se stav izrazi na nerazumljiv način i pokrene lavina nesporazuma. Dok se u Crikvenici i Selcu negodovalo, u Novom Vinodolskom se na pozdravljanju grada pljeskalo ovogodišnjem predsjedniku mesopustarskog društva Veliboru Topolovcu koji je nakon niza godina oživio zabave u novljanskom Domu kulture. Tajnik novljanskog DVD-a je jedan od rijetkih predsjednika kojima se plješće.



  Kruha i igara


Kako je Novi Vinodolski uspio zadržati maškarani mir i jedinstvo, pitamo Matejčića. 


   – I tamo može doći do slične situacije, mijenjanju se generacije, možda će oni koji dolaze drugačije gledati, razmišlja Matejčić. 


   Istina je da se tisuće ljudi dobro zabavilo na maškarama. Da ljudi žive s tradicijom u srcu. Istina je da se u šatoru na koncertu Joleta nije igla mogla baciti u šator. I možda je sva ta buka oko maškaranih nesporazuma besmislica. Možda je najmudrije poručila Selčanka novinarima koji su okupirali Selce: »Nije vas bilo kada nismo dobili šest mjeseci plaće u hotelu Marina kod bivšeg gazde, a sada ste došli zbog jednog pusta«. 


   Kad nema kruha, neka barem ima igara.