Vlasnik hotela kaže da mu gosti odlaze zbog ribarskih brodova, buke i smrada pred hotelom, a ribari tvrde da je suživot moguć, no da ih svugdje tjeraju, iako zapošljavaju tisuće obitelji
JABLANAC » Imamo li viziju razvoja Hrvatske? Iz svakodnevice vidimo da nemamo, a jablanački slučaj još je jedan dokaz lutanja. Vizija hrvatskog turizma debelim bi flomasterom potcrtala mali obiteljski hotel u malom mjestu koji radi devet mjeseci. Želi li zaista hrvatski turizam tako nešto ili je vizija samo lijepa priča s figom u džepu? Sudeći po slučaju u Jablancu, ne treba nam turizam od devet mjeseci u mjestu kojem živi 50 stanovnika, niti mali obiteljski hotel, niti poduzetnici koji će uložiti svoju ušteđevinu i još staviti sve na kocku da bi digli kredit i pokrenuli posao.
Vječito naglašavamo da smo ribarska zemlja. Kunemo se u ribarstvo. Sudeći po priči ribara koji iskrcavaju ribu u Jablancu, ne trebamo ni ribare, ni poduzetnike koji će uložiti milijun eura u brod i izvoziti u EU. Ribari se tuže da na papiru imamo dosta iskrcajnih luka, ali da ih nitko ne želi u lukama i da na sve načine pokušavaju istjerati ribarice iz svojih luka.
Uz Jablanac i Stinicu, na popisu iskrcajnih mjesta za ribarska plovila u susjedstvu su Senj, Sv. Juraj, Karlobag i Klenovica. Zašto ribarski brodovi ne mogu u Strinicu, modernu trajektnu luku, udaljenu tek milju sjevernije od Jablanca? Dr. Krstina Mišlov Jelavić ističe da se u Stinici nalazi samo jedan vez za ribarske brodove i da trajekti ne žele ribare u luci.
Vlasnik hotela »Lux« u Jablancu Mijo Anić ogorčen je na državu jer je luku u malom Jablancu još 2009. godine stavila na popis iskrcajnih mjesta za ribarska plovila. Problem nije bio prisutan dok je iz Jablanca plovio trajekt za Rab. Tada ribarski brodovi nisu dolazili u Jablanac. U srpnju prošle godine trajekti sele u obližnju Stinicu, a Jablanac je dobio svoj mir i priliku za turizam. No, u Jablanac stižu ribarski brodovi.
– Hotel neće funkcionirati ako se na rivi pred njim vežu ribarski brodovi i iskrcavaju ribu. Brodovi dolaze po noći, vika i buka smetaju gostima i oni odlaze. Pred hotelom se peru brodovi, u luci je prljavština koje prije nije bilo. Ako bude brodova, neće biti hotela. Ovdje nema uvjeta za iskrcaj ribe, nema nadzora, nema sanitarnog inspektora. Riva se ne ispire i ujutro imamo smrad i muhe pred hotelom. Dolaze kamioni hladnjače pred hotel. To što pet brodova potpuno zaklanja pogled na more još je najmanji problem, a jasno je da gost koji sjedne na terasu hotela uz more želi vidjeti to more zbog kojeg je došao, objašnjava Anić dodajući da zaista nema ništa protiv ribara koji rade svoj posao, već smatra da se može naći rješenje koje bi ostavilo šansu za razvoj turizma u Jablancu.
Divlji vezovi
– Država je odredila popis luka, a koliko sam doznao, nitko nije pitao ljude u Gradu Senju ili Ličko-senjskoj županiji. Još bih shvatio da se radi o brodovima domicilnog stanovništva, no oni nisu iz ovog kraja. Ne znam zašto žele baš Jablanac. U susjedstvu je trajektna luka Stinica. I ona je na popisu 106 ribarskih luka za plovila duža od 15 metara, ribarima nije daleko. Ne vidim zašto ne bi preselili tamo, kaže Anić dodajući da, prema njegovim saznanjima, brodovi ne plaćaju privez u Jablancu.
Gradonačelnik Senja Darko Nekić upoznat je s problemom i objašnjava da je Grad Senj doznao da je Jablanac proglašen iskrcajnom lukom tek kad je popis iskrcajnih mjesta za ribarska plovila objavljen u Narodnim novinama. Grad Senj je pokrenuo proceduru da se iskrcajno mjesto preseli iz Jablanca još kada je talijanski poduzetnik i jetseter Riccardo Mazzucchelli kupio staru školu, naumio je preurediti u hotel i u Jablanac dovesti elitni turizam. Zahtjev Senja još uvijek očito stoji u nekoj ladici Ministarstva poljoprivrede, zaključio je Nekić.
Anić ukazuje na još jedan problem vezan uz poslovanje hotela, odnosno sadržaja koji bi privukli goste.
– Primijetio sam da postoji interes gostiju za izlete gliserima. Kanio sam uzeti dva glisera i od Županijske lučke uprave Senj tražio dva mjesta za privez. Nisam ništa tražio besplatno, platio bih. I ništa. Na dijelu rive za koji sam tražio koncesiju ili nešto slično osvanuli su divlji vezovi. I nema pomaka. Želimo li mi uopće turizam, pita se vlasnik hotela s 30 kreveta, restoranom i deset zaposlenika u sezoni.
– Ljudi prvenstveno dolaze u hotel zbog mira koji im pruža Jablanac. Moji gosti su ljudi koji posjećuju Zavratnicu, Velebit, Plitvice, Rab, Pag… Sve zanimljiva mjesta u susjedstvu. Od Zagreba smo dva sata i sigurno smo atraktivna destinacija. Pod uvjetom da se odluči želimo li turizam u Jablancu, zaključuje Anić.
Svoju priču imaju i ribari. U Jablancu ribu prekrcava firma »Mišlov« iz Kalija na Dugom otoku.
– Moja obitelj posjeduje dva ribarska broda, zapošljavamo 25 radnika, koji nisu sezonci poput većine radnika u turističkom sektoru, već radnici koju su zaposleni 12 mjeseci u godini. Od rada naša dva ribarska broda direktno živi 25 obitelji, indirektno barem 30. Naši brodovi love malu plavu ribu, prvenstveno srdelu i inćune. Cjelokupni naš ulov odlazi u preradu (soljenje, mariniranje ili u konzerve) i na uzgajalište tuna. Prerađeni proizvodi namijenjeni su prvenstveno izvozu. U posljednjih nekoliko godina putem IPARD programa (mjera 103) izgrađeno je nekoliko tvornica za preradu male plave ribe u kojima je zaposleno stotine ljudi.
Ribarstvo dio turizma
Jedna od rijetkih država s kojom Hrvatska ima pozitivnu izvoznu bilancu je Japan, a sve zahvaljujući izvozu uzgojene tune, a da bi se tuna uzgojila i prodala potrebna joj hrana koju brodovi poput naših love. Da bi se sve ovo gore ostvarilo ribari moraju negdje istovariti svoju ribu i to u što kraćem roku da bi riba došla zdravstveno-higijenski kvalitetna u tvornice/hladnjače. Većina ulova male plave ribe odvija se u ljetnim mjesecima te je potreba ribara za iskrcajnim lukama veća, s većim ulovom i sam iskrcaj duže traje te postoji potreba za više iskrcajnih mjesta, objašnjava dr. Krstina Mišlov Jelavić iz firme »Mišlov« s Dugog otoka.
Ribari iz Kalija smatraju da i oni moraju živjeti kao i turistički djelatnici, ali da svi moraju biti svjesni da je prijeko potreban suživot.
– Isto kao što su potrebne rive i luke za turističke brodove i turiste, potrebne su i za ribare. U Hrvatskoj trenutno od ulova male plave ribe te njene prerade živi nekoliko tisuća obitelji. U svim europskim državama Mediterana ribarstvo i ribari su dio turizma, sastavni dio života pojedine države, njena osobitost. Postoje gradovi i manja mjesta u kojima su turizam i ribarstvo u suživotu, i nemaju međusobnih konflikata. Dapače, postoji niz turističkih gradova uz talijansku i španjolsku obalu u kojima se svakodnevno obavljaju ribarski poslovi bez ikakvog problema. Štoviše, njihovi turistički djelatnici gledaju na ribare kao atrakciju za turiste, objašnjava dr. Krstina Mišlov Jelavić.
Niti jablanački hotel niti ribari ne vide drugu stranu kao neprijatelja i žele jedan drugom da dobro rade, no ne slažu se u jednom. U hotelu tvrde da ribari ostavljaju neurednu i smrdljivu ribu, dok to ribari poriču. Može li se naći kompromis da vuk bude sit, a ovce na broju ili u ovom slučaju da hotel s pogledom na more bude pun turista, a ribe u hladnjačama na vrijeme prekrcane u adekvatnoj luci?
