I na 1.600 metara je očito da je vrijeme poludjelo. U Svetom Jurju podno Velebita magla i 11 stupnjeva. Na Zavižanu divan dan i 15 stupnjeva. More se skrilo ispod mora oblaka. Tek se nazire vrh Osorščice
ZAVIŽAN Idilična slika ispred doma na Zavižanu, na 1.594 metra nadmorske visine. Već legendardni domar Ante Vukušić priča s gostima koji na terasi ispred doma sjede u kratkim rukavima. Nevjerojatna slika za polovicu studenog, kada su snijeg i temperature duboko ispod nule u pravilu svakodnevica Velebita.
I na Zavižanu je očito da je vrijeme poludjelo. U Svetom Jurju u podnožju Velebita, magla i 11 stupnjeva. Na Zavižanu predivan dan i 15 stupnjeva. More se skrilo ispod mora oblaka. Nestali su otoci Rab, Krk, Cres. U daljini se nazire tek vrh Osorščice na Lošinju, a za zrak ispod oblaka bori se najviši vrh Raba Kamenjak. Oblaci su duboki 100 metara, procjenjuje Vukušić.
– Ovako toplo je bilo i 2007. godine kad smo u studenom imali 19 stupnjeva. Ove godine je rekord u studenom 17. Početkom mjeseca najniže temperature su ujutro bile minus četiri, a onda je zatoplilo. Jutros je bilo devet. Magle nad morem su karakteristične za proljeće i jesen. Dole magla, a ovdje predivno sunce. Posebna je bila magla koja je prekrila more 1991. U siječnju smo imali više sunčanih dana nego Hvar, priča Vukušić koji bdije nad meteorološkom postajom na Velebitu pune 42 godine.
Umjesto snijega, na Zavižan navalili izletnici. Za vikend ih je stiglo dvjestotinjak. U srijedu nije bilo nikoga, ali jučer nije bilo dosadno. Stigla je ekipa T-Coma, ljudi iz NP-a Sjeverni Velebit, izaslanstvo DHMZ-a. Lijep dan iskoristili su Jelena i Igor iz Kastva i tri sata pješačili. Tomislav Pajković iz Zagreba i Mile Orešković iz Ličkog Lešća biciklima su od Otočca do Zavižana prevalili više od 40 kilometara.
Zarobljen 40 dana
– Jutros je u Otočcu bilo tri stupnja kad smo krenuli. Došao sam jer želim uživati u prirodi. Moji su Ličani iz Jezerana, a ja živim u Sesvetama. Jednog dana ću se vratiti u Liku, živjet ću na Velebitu, dosta mi je gužve u Zagrebu. Jedino bih zabranio automobilima na Zavižan, kaže Tomislav koji je ostao noćiti u domu, dok je Mile krenuo u spust prema kući.
Na Zavižan je stigla i četveročlana obitelj iz Tara. Nikad ljepše za planinarenje, divno vrijeme, a nema poskoka, kažu rendžeri iz Nacionalnog parka Sjeverni Velebit čiji je Zavižan najzanimljiviji eksponat.
– Kad je dobra prognoza, ljudi se upute. Nije to kao nekad, oprema je dobra, Gorotex je svemoguć, priča Vukušić i posjetiteljima priča što je prava zima na Velebitu.
– Otkad sam ovdje, najviše je snijega bilo na zimu s 2012. na 2013. Izmjerena su 322 centimetra. Osamdeset i neke bilo je toliko snijega da 40 dana nitko nije došao niti otišao. Čak se ni vojska s vrha velebitske Plješivice nije probila, a oni su imali prvi motorne sanjke. To je bila moja najduža izolacija. Sad se bolje čisti, velika je to pomoć, osjećaš se sigurnije kad je cesta probijena. A kad nije? Pješice. Lako je dole, ali natrag…
Priča o brgljezu
Najniža temperatura na Zavižanu je izmjerena 1955., minus 29. Ja sam izmjerio minus 25, a uz to bura od 100 kilometara na sat. A mora se izaći izmjeriti podatke. Nekad se po tjedan dana ne može niti izaći na glavni ulaz doma od snijega. Bilo je godina kada se preko snijega ulazilo na prozore na prvom katu. Sada dvije skaline vode do doma, a tada sam morao u snijegu napraviti osam skalina da bih se spustio do vrata. Ove godine je bilo 160 cm snijega i minus 12, a bilo je i puno vjetra. Na jednom mjestu je metar snijega bura pomela u jednu noć – slušamo Vukušićeve priče o ledenim zimama na ugodnom suncu.
Toplotni rekord je 28,3 stupnja, izmjeren ove godine. – Nikad Zavižan nije dočekao 30 stupnjeva, priča Vukušić i prisjeća se »toplotnog« udara prije 24 godine. – Avioni jugovojske raketirali su dom. Osam raketa je završilo ispod stijena, sjeća se Vukušić. Tada je bilo najopasnije, a životinja se Vukušić ne boji i pokazuje nam fotografije medvjeda, medvjedica s mladima, vukova, divokoza. Mnoge od njih snimljene iz blizine.
Kako je na tim temperaturama, pitamo Vukušića.
– Zaustavi hladnoća dah, ne da disati, kaže domar sa Zavižana.
Zapusi na Zavižanu znaju biti visoki 20 metara. U ponikvama znaju dočekati i snijeg u sljedećoj sezoni.
– Djeca su 4. srpnja raskopala zadnju krpu snijega koja je ostala, kaže Vukušić koji će za sebe ponosno reći da je iz Gornje Klade. Nastavivši priču o životu na Zavižanu, najviše nas je nasmijao komentarom ptičice brgljez. – Vidiš, na slici jede crni kruh. Ali, kad ima bijelog kruha, neće pogledati crni. Zna ptica da to nije pravi crni kruh što mi kupujemo, komentira Vukušić.
