Foto: Anto Ravlić
Uz običaj izrade mesopusta povezana je i legenda koja kaže da, ako se mesopust ukrade prije pokazivanja, sedam godina ne smije biti maškara
SELCE Ove godine Selčani obilježavaju 150 godina mesopusne (ili maškarane) tradicije. Jubilej je vrijedan jer se običaj održao u izvornom obliku.
Selce je specifično po svojim četvrtcima pod nazivima: tusti, fusti i poberuhi, kada selačka mantinjada obilazi mjesto. Mantinjada je u Selcu naziv za mažoretkinje i svirače koji sviraju puhačke instrumente. I tu se tradicija ponešto izmijenila jer se nekad sviralo trieštinke i sopile. U Selcu su bitne i srijede. Tri srijede neoženjeni mladići idu u krađu. Bez straha od posljedica. Kad zaškuri mladići uzimaju stvari iz dvorišta neudanih djevojaka i nose ih na selačku tržnicu.
Ujutro najčešće po stvari dolazi otac. Krađe nisu bile klasične već s duhom. Trebalo je smisliti ukrasti vrata dvorišta, sušilo s robom pa čak i barke iz mora. Imaju Selčani i svoj ponedjeljak kada su mladići uz svirku harmonike obilazili neudane djevojke. Nezgodnije i odgovornije je, prema običaju, zaplesati s majkom djevojke.
Do šezdesetih godina 20. stoljeća su se subotnje zabave uz ples pod maskama održavale u Domu prosvjete. Potom su preselile u hotele, a od 2010. godine ponovno se zabavlja u Domu prosvjete. Posljednje subote se izrađuje mesopust, ove godine je dobio ime Guzičar.
Mještanima se otkriva nakon nedjeljne mise. Uz običaj izrade mesopusta povezana je i legenda koja kaže da, ukoliko se mesopust ukrade prije pokazivanja, sljedećih sedam godina ne smije biti maškara. Mesopusni utorak je zadnji dan maškara. U poslijepodnevnim satima mantinjada ide u dio mjesta koji se zove Brdo i uzima sa sobom mlatačice, žene s grabljama te žene u svečanim i radnim narodnim nošnjama. Povorka ide prema crkvi sv. Josipa, spušta se na rivu i dolazi do tržnice. Tada u prvi plan stiže jedinstven običaj u našim krajevima – mlaća slame.