Noa Pahlić

Crikvenička sportska nada: Priča o jedanaestogodišnjoj skupljačici plivačkih medalja

Nataša Car

Snimila Nataša CAR

Snimila Nataša CAR

Ni sama nije sigurna koliko je dosad točno osvojila medalja, no taj broj prelazi 200. Ipak, ono što joj je najvažnije, jest napredak. Najdraži trenutak na bilo kojem natjecanju joj je onaj kad čuje da je poboljšala vrijeme



CRIKVENICA Kada je prije četiri godine prvi put plivala od Šila do Crikvenice, na pola je puta razmišljala o tome da odustane. Ove je godine 11-godišnja Noa Pahlić osvojila medalju za najbržu Crikveničanku na plivačkom maratonu Šilo – Crikvenica s vremenom od 01:01:57.


Kada je imala tri godine, samo je htjela biti kao svoja starija sestra koja ju je potakla da se priključi Plivačkom klubu Crikvenica. Iako su Noini plivački uspjesi započeli u njezinom rodnom gradu, to je bilo mnogo prije osvojenih medalja. U međuvremenu, Noa je promijenila klubove, točnije prije par godina priključila se Plivačkom klubu Rijeka. Odlučila se za Rijeku zbog bazena koji PK Crikvenica nema. Preko zime članovi kluba su uvijek morali trenirati u bazenu u Thalassotherapiji koji nije dovoljno velik, pogotovo za veći broj djece.


Svaki put sve bolja


Iako je navikla na treninge i natjecanja u bazenu koja su joj nešto lakša, Noa se više puta natjecala i u moru. Posljednje natjecanje bio je 106. plivački maraton Šilo – Crikvenica koji je preplivala za sat vremena 1 minutu i 57 sekundi i time osvojila medalju za najbržu Crikveničanku na ovom maratonu. Noa nije bila nervozna prije maratona jer joj ovo nije bio prvi put da ga pliva. Prisjetila se kako ju je tijekom prvog maratona, na kojem je bila najmlađa natjecateljica, uhvatila sumnja te nije bila sigurna hoće li uspjeti otplivati do kraja. Ipak, uz podršku pratioca uspjela ga je preplivati za sat i pol.




Drugi put trebalo joj je sat i devet minuta, a ove je godine i samu sebe iznenadila odličnim vremenom. Medalja koju je osvojila služi joj kao poticaj za dalje. Iako joj je manje važno biti na postolju, Noa ima impresivnu kolekciju medalja. Ni sama nije sigurna koliko ih je točno, no taj broj prelazi 200. Ipak, ono što je Noi najvažnije, jest napredak.


Najdraži trenutak na bilo kojem natjecanju joj je onaj kad čuje da je poboljšala vrijeme. Jedno od najdražih natjecanja joj je bilo ono u Zagrebu na kojem se kvalificirala za državno prvenstvo na kojem je nedavno sudjelovala. Ništa joj nije moglo pokvariti trenutak kada je saznala da je otplivala normu i da ide na državno natjecanje. Osim lokalnih i državnih natjecanja, Noa se sa svojim klubom natječe i u inozemstvu, najčešće u Sloveniji.


Učenica generacije


Svi ovi uspjesi rezultat su svakodnevnih treninga. Iako je tijekom kolovoza bila slobodna, Noa je plivala svaki dan. Na ovom se maratonu nije natjecala kao članica svog plivačkog kluba, već se prijavila svojevoljno, no treninzi koje kroz školsku godinu odradi u klubu također su pridonijeli pobjedi. Noa nakon školskih sati svaki dan putuje u Rijeku na treninge.


Nedjeljom je uglavnom slobodna, osim kad se klub sprema na natjecanje jer tada i nedjeljom mora odraditi trening. Dan joj je ispunjen školskim i plivačkim obvezama te kaže da u školi mora pomno pratiti nastavu kako bi potom samo ponovila gradivo jer joj navečer nakon treninga ne preostaje puno energije.


Ipak, sve je razrede prošla s 5,0 te je bila i učenica generacije. Zbog mnogih obveza tijekom školske godine ne stigne se često družiti s prijateljima pa to nadoknađuje tijekom ljetnih praznika. No, oni su brzo prošli. Noa je krenula u šesti razred, a startali su i plivački treninzi. Noa se plivanjem planira baviti do daljnjega, a hoće li to prerasti u nešto više od hobija, pokazat će vrijeme.