ZIMSKI HOBI Djecu želio izvesti na snijeg pa počeo izrađivati - sanjke

Foto R. Brmalj

Budući da u njemu podjednako uživaju i djeca i odrasli, sankanje se obično naziva obiteljskim sportom, a jedan od brojnih dokaza da je taj epitet zaslužen, svakako je i obitelj Burić iz Vrbovskog.Njihovo je zanimanje za ovaj danas nepravedno zapostavljen sport započelo s prvim sanjkaškim natjecanjima što su ih pod nazivom »Sanjkaški kup Gorskog kotara« goranske turističke zajednice organizirale zajedno s Goranskim sportskim centrom. – Bilo je to prije jedno šest godina. Promocija tih natjecanja bila je dosta »jaka« i puno se ljudi odazivalo na utrke koje su značile dobru zabavu, kako za djecu, tako i za odrasle. Skupila se ekipa koja je išla na sve utrke, a supruga Monika i ja to smo vidjeli kao priliku da sinove Jakova i Dominika »izvučemo« na snijeg i s njima vrijeme provedemo u smijehu i zafrkanciji, govori nam Saša Burić koji izazove vidi svuda oko sebe pa je iz obiteljskog zanimanja za sanjkanje proizašao i njegov hobi – izrada sanjki.– Bilo je presudno kad su djeca rekla da bi češće išla na sanjkanje s nama. Tad sam od Ivice Urbanca iz delničkog Sanjkaškog kluba »Prepnek« posudio jedne sanjke, dobro ih proučio i odlučio za nas četvero napraviti carving sanjke kako bi nam natjecanja bila još zabavnija, objašnjava Burić koji je od tada napravio njih 20-ak.

Detalji koji plijene pažnju

Carving sanjke od klasičnih se razliku po fleksibilnosti, odnosno mogućnosti mijenjanja geomerije što onda znači i bržu, ali i sigurniju vožnju. Kako nam objašnjava Saša Burić, na klasičnim (fiksnim) sanjkama zavoji se prolaze kočenjem (nogama), a na carving sanjkama zavoji se prolaze prebacivanjem težine sanjkaša i guranjem fleksibilnih dijelova sanjki te noge tijekom cijele vožnje ne dotiču snijeg.

A već prvi primjerci – oni obiteljski – dali su naslutiti da to neće biti tek obične sanjke. Naime, supruga je poželjela ružičaste s likom Hello Kitty, sin plave »Blue Thunder«, Saša je svoje ukrasio alanfordovskom mudrom izrekom (»Tko sanjka vrijedi, to ne sanjka ne vrijedi«), a nisu izostali ni sponzorski natpisi te naznake koje su krvne grupe vozača.Dakle, Saša Burić je već na samom startu visoko postavio letvicu pa ne čudi da su i njegovi prijatelji bili vođeni maštom pri molbi za novim sanjkama.– Uzorak zebre, riječki motivi, različiti natpisi…, sve sam želje uklopio na sanjke što sam ih do sada izradio, govori ovaj kreativan i vješt Vrbovščanin dodajući da je jedan Ravnogorac dvoje sanjke naručio za – ukras. – Jako su mu se svidjele. Napravio sam ih s paljenim jasenom što vrlo efektno ispadne, a tražio je da mu na njima napišem prezime. Na koncu su mu se jako svidjele i odlučio ih je smjestiti u vikendicu uređenu u rustikalnom stilu, objašnjava Burić.Onaj tko ga ne poznaje, bio bi uvjeren da je stolar, no zapravo po zanimanju je električar, no nema u čemu se nije okušao – od sitnih kućanskih poslova, preko zidanja i izrade krovišta do pčelarstva. – Ljubav prema drvu mi je u krvi, kao uostalom i brojnim Goranima, kaže Burić objašnjavajući korake u izradi sanjki kao i brojna poboljšanja koja je tijekom posljednjih nekoliko godina, zahvaljujući redovitom sanjkanju, osmislio.Štoviše, u nastojanju da što više saznaju o tom sportu, a ujedno i i samim sanjkama, Burići su se ove zime uputili u Austriju na sanjkalište u Bramberg gdje se nalazi staza duga čak 14 kilometara s visinskom razlikom od čak 1.300 metara.

Samo hobi

Unatoč tome što su upiti za izradu većeg broja sanjki sve češći, Saši Buriću izrada sanjki će i dalje biti samo hobi. Nema afiniteta hobi pretvoriti u posao, no spreman je sa svima koga zanima kako napraviti sanjke, podijeliti svoja znanja. Zapravo, od samog početka je tako krenuo budući da je svaki korak izrade prvih sanjki objavljivao na Facebooku.– Pokazalo se da puno ljudi to prati, tako da sam u jednom trenutku pomislio, a što ako ne uspijem?Dakako, uspio je, a njegov album u kojem je fotografijom popraćen svaki korak, podijeljen je na toj društvenoj mreži u velikom broju.– Slovenija ima dobro razrađen sustav pa tako obrtničke škole imaju zadruge u okviru kojih se izrađuju elementi za izradu sanjki, a njih otkupljuju proizvođači sanjki. Korist je višestruka, a rekao bih, najveća je ta što učenici imaju prilike raditi nešto konkretno i vidjeti finalni proizvod, govori Burić.

– Na početak staze voze grijane gondole, a mi smo se u jednom danu uspjeli četiri puta spustiti tom stazom, govori nam Saša Burić dodajući da njihove sanjke izgledom redovito izazivaju pažnju ljudi, gdje god se pojavili.

Bilo je tako i u Austriji gdje ga čovjek zadužen za iznajmljivanje sanjki pitao koji je proizvođač sanjki na kojima su se spuštali Burići, a zanimljivo je da je i iz Češke stigao upit za izradu 20 sanjki.– Ma meni je to prije svega hobi. I to samo tijekom zime. U drugo doba godina ima posla oko kuće, pčela… Kad zahladi, obično se spuštam u radionicu i zabavljam sanjkama, govori Saša Burić dodajući da sve radi amaterskim alatom, tek za jedan korak odlazi kod prijatelja kako bi na profesionalnom stroju napravio potrebnu obradu.A za izradu jednih sanjki treba mu, otprilike tjedan dana. Drvo od kojih radi je jasen koji karakterizira i tvrdoća i fleksibilnost te otpornost na vlagu. Zbog »šina« potrebne su i bravarske vještine, a više od svega koristi mu iskustvo sanjkanja. Brojni su detalji koje unaprijeđuje iz godine u godinu, baš kao i svoje sanjkaške vještine. Za njega nema nerješivog problema, u sve će se upustiti, jedino ga žalosti što rukovodeći ljudi goranskih općina i gradova ne prepoznaju potencijal koji ima sanjkanje.– Za razliku od skijališta, sanjkalište je moguće napraviti baš u svakom selu. Svako mjesto u Gorskom kotaru ima neku cestu koja se, barem zimi, ne koristi i na kojoj je moguće urediti stazu. A osim staze, za pravi ugođaj nedostaje muzika i ugostiteljska ponuda. Kad bi se pazilo na sve detalje, sanjkaške utrke donijele bi Gorskom kotaru višestruke koristi, zaključuje Saša Burić.

ZIMSKI HOBI Djecu želio izvesti na snijeg pa počeo izrađivati – sanjke

Detalji koji plijene pažnju

Samo hobi