101. rođendan

Vitalna Goranka otkriva tajnu vitalnosti: ‘Treba stalno raditi, da jednom zalegnem, ne bih se više ni digla’

Danijela Pleše

Foto Danijela Pleše

Foto Danijela Pleše

Nema tu tajne, radiš i živiš, poštuješ i cijeniš, jer ako ne možeš nekome učiniti dobro, nemoj ni zlo. To mi je nekako moto. Dođite vi i dogodine, poručila je starica koja još uvijek uređuje vrt, plete, čita...



MRKOPALJ – Doživjeti 101. rođendan u svom rodnom mjestu, još uvijek pokretan, lucidan te pun života – nije mala stvar, a jedna od onih koji od toga ne rade pompu, već i nakon stote žive skromno i zahvalno na svakom novom danu, je Zlata Frković iz Mrkoplja. Ona je ovih dana proslavila svoj 101. rođendan u društvu najmilijih, a bila je tu, naravno, i slavljenička torta i buket iz ruku načelnika Općine Mrkopalj Josipa Brozovića.


Želeći otkriti tajnu njene dugovječnosti, potražili smo mrkopaljsku slavljenicu, a raspitujući se po mjestu, otkrili smo da gospođu Zlatu znaju svi te da za nju imaju samo riječi hvale.


Na vratima nas je dočekala njena kći Anđelka Žaja, odmah nam pokazavši uređeni cvijetnjak, vrt i voćke koje, ponosno nam kaže, njena majka još uvijek održava sama.




Bilo je teško povjerovati u to, ali susret s vitalnom 101-godišnjakinjom, njen radoznali pogled i razgovor – odagnali su svaku sumnju.


Svaki posao je lak!


– Taman sam ušla u kuću nakon što sam pobrala travu za zimu, za čaj! Malo sam nagluha, ne zamjerite! Stalno sam u radu, jer da jednom zalegnem, ne bih se više ni digla, a navikla sam od pete godine raditi, u tome je spas! – razgovjetno započinje gospođa Zlata nudeći nas slavljeničkim kolačima.


– Ako radiš, imaš dobre odnose u obitelji, međusobno poštovanje te razumijevanje – svaki posao je lak! Imam dvije unuke i dva unuka te šest praunuka, a i brat Ivan je živ – on je 21. godište, pa računajte! Kod nas je uvijek bilo puno djece, radilo se, bili smo složni i poštovali smo roditelje i susjede. Životna škola uči, teška je, ali je i najskuplja. Cijeli život sam provela radeći i to me držalo. Posao medicinske sestre me svugdje odveo, upoznala sam teške životne priče ljudi koje sam susrela, ali moj dom je uvijek bio Mrkopalj. Zimus nisam mogla biti sama pa sam bila kod kćeri u Zagrebu. Ondje sam doživjela srčani te sam završila u bolnici gdje doktori nisu vjerovali koliko imam godina – rekla sam im da sam rođena 1918., da je do 2000. godine 82 godine i neka dodaju 19 godina i eto ga – valjda znaju računati!


Nema tu tajne


Čudili su se doktori mojoj sposobnosti te lucidnosti, dok sam se ja čudila njima! (smijeh). No, ne bih dugo mogla tamo biti, nema meni do Mrkoplja, tu mi je sve. Sada je sa mnom kći Anđelka, a i ostali dođu kada mogu, a za moj rođendan nastojimo se okupiti svi – ipak je to velika brojka. Kada krene zima, plest ću – raditi šalove i kape, čitati, pogledati malo televiziju i ode dan. Dobro je dok se sama obučem – makar »naopak«, jedem svojom žlicom i operem se sama – to je bogatstvo. Iako, doduše, dugo mi za sve to treba – ali ode vrijeme.


Nema tu tajne, radiš i živiš, poštuješ i cijeniš, jer ako ne možeš nekome učiniti dobro, nemoj ni zlo. To mi je nekako moto. Dođite vi i dogodine, možda budem tu – do kad mi je suđeno ili barem po zimi na čaj, bit će ga! – poručila nam je gospođa Zlata koju smo ostavili prepuni dojmova u toplini njenog doma, jedva čekajući da probamo njen domaći čaj, ali i slavljeničku tortu iduće godine…