Sve ih je više i nimalo se ne boje ljudi. U dijelu Kupjaka prema Skradu gotovo da nema kuće kojoj nisu nanijele ozbiljnu štetu, kaže Tomislav Požarić. Stanje u naselju je sve teže, ljudi se boje i ne izlaze iz kuća
KUPJAK » Prije gotovo pola stoljeća TV programom bivše države vladala je serija »Kuda idu divlje svinje?«, a odgovor na pitanje iz naslova tog serijala danas glasi – u Kupjak!
Uništile njivu
Ovako zaista nikada nije bilo, govori nam Tomislav Požarić na čiji smo poziv i došli u Kupjak i koji se godinama bavi uzgojem krumpira.
– Nekada smo, nas nekoliko kooperanata, znali uzgajati i po četrdeset tona krumpira na nekoliko velikih njiva, ali gotovo nikad nije bilo problema s divljim svinjama. No, ovo što se događa ove godine zbilja je zabrinjavajuće. Divljih svinja sve je više i nimalo se ne boje ljudi, a budući da su shvatile da ovdje svaki dan mogu naći hranu počelo je, čini mi se, dolaziti nekoliko tih krda. Mojoj susjedi, starijoj ženi, uništile su cijelu njivu krumpira, doslovce sve što je posadila, a u ovom dijelu Kupjaka prema Skradu gotovo da nema kuće kojoj nisu nanijele ozbiljnu štetu. Stanje je takvo da smo obavijestili lovce, Općinu Ravna Gora, Primorsko-goransku županiju i nadležna ministarstva jer nam je potrebna zaštita, kako kad je riječ o šteti, tako i kad je u pitanju sigurnost jer to nisu bezopasne životinje u što se neku večer uvjerio jedan naš sumještanin koji ih je pokušao otjerati, ali je krmača krenula prema njemu!«, govori Požarić.
– Stvar je jednostavna – divljači je u šumi previše i počela je hranu tražiti izvan šume, a ovo što mi uzgajamo idealno im je za prehranu, konstatira Babaj dodajući kako ima razloga i za strah kod ljudi jer se divlje svinje znaju ponašati agresivno.
Najteže je stanje kod Marije Pleše čija se kuća nalazi uz samu cestu i gdje su neželjeni posjetitelji izrovali nekoliko metara zemlje uz cvjetnjak, a iza kuće ispod ovećeg stabla stanje izgleda kao da je pala bomba. U krugu od desetak metara sve je izrovano i to nekoliko puta, uništena je u potpunosti i obližnja njiva, a gospođa Pleše tvrdi da više uvečer i ne izlazi iz kuće te da ne vjeruje da će im bilo tko vratiti učinjenu štetu. Pedesetak metara niže kod obitelji Josipa i Mire Gecan stanje je bolje samo utoliko što imaju veliku i lijepu ogradu koja štiti dio okućnice. No, izvan toga, a tamo se nalazi i voćnjak, sve je izrovano.
– To su pametne životinje i kad shvate da im ne prijeti opasnost ponašaju se bez straha. Naš ih je sin pokušo gađati zračnom puškom, neki su ljudi bacali petarde – ali to im ne smeta. Pokušavali smo vikati, ali ništa. Neki dan sin je išao na posao i četiri divlje svinje je sreo uz cestu. Sklonile su se u šumu tek kad je izašao iz auta, govori Josip Gecan, a Tomislav Požarić duhovito predlaže da se mještani organiziraju te na ulazu i izlazu iz Kupjaka počnu naplaćivati karte jer jedino u Kupjaku zaista možete svjedočiti »suživotu« ljudi i životinja. Ujutro vidiš čovjeka kako radi u polju, a predvečer eto divljih svinja kako uništavaju trud ljudi!
Švedski stol
– Imamo i psa, ali ne samo da ga se ne boje, već se i on na njih naviknuo pa znaju doći, a on više i ne laje, govori Mira Gecan, a njen suprug Josip smatra kako je bitnom porastu divljači kumovalo pretoplo ljeto.
– Da nam ne čine štetu, čak bi ih bilo zanimljivo i gledati. Promatrali smo neku večer krdo divljih svinja. Kreću se u skupini i polako dolaze kad padne mrak pa ih je teško uočiti, ali ipak vidiš kako se crna masa kreće naprijed. Kad dođu do voćke, sve što se čuje samo je hrskanje dok jedu, govori nam Nada Pleše koja ih je izbrojila petnaest i pokušala otjerati glasnom glazbom radijskih programa. No – badava. »Švedski stol« bio je samo dodatno zanimljiviji – upotpunjen glazbom!
