Kuća u Ulici Topolovac prva je na redu za rušenje u Lokvama / Snimio Marinko KRMPOTIĆ
Česti problem znaju biti nepoznati ili više vlasnika, pa komunalne službe nemaju kome ispostaviti račun za rušenje koje nije nimalo jeftino – troškovi su u prosjeku 30-ak tisuća kuna, a potrebno je napraviti i projekt rušenja, što dodatno poskupljuje postupak
LOKVE Sve ozbiljniji problem u gotovo svim goranskim mjestima predstavljaju (pre)stare i trošne zgrade koje ne samo da nagrđuju izgled mnogih mjesta, već su u sve većoj mjeri i sigurnosni problem jer prijete rušenjem na prometnice uz koje se nalaze.
O ozbiljnosti problema svjedoči i činjenica da su tijekom posljednjih godinu-dvije dana problematiku rušenja takvih objekata na sjednicama gradskih i općinskih vijeća inicirali vijećnici Čabra, Mrkoplja i Lokava, a slične probleme, sigurno je, imaju i ostali.
Nepoznati vlasnici
U Lokvama, govori nam načelnik Toni Štimac, trenutačno su četiri kuće u kritičnom stanju i njihovo je rušenje sve nužnije: »Jedna od njih je, kako je u mjestu zovu, »slikaričina kuća« na Homeru. Dio te kuće je u vlasništvu Ministarstva socijalne skrbi, a dva dijela vlasništva imaju privatne osobe.
No, tu bi se kuću možda još možda i moglo preurediti, ali za kuću u Ulici Topolovac to je nemoguća misija i ona je za sada najizvjesnija za rušenje, i to ne samo zbog stanja u kojem se nalazi, već i zbog činjenice da je tu vlasništvo u potpunosti poznato«, govori Štimac, pojašnjavajući kako je u Gorskom kotaru, pa i u Hrvatskoj u sličnim krajevima, problem što je vlasnika ovakvih starih kuća najčešće više, nekad se i ne zna točno tko su, a najčešće više i nisu u Hrvatskoj pa sve to skupa jako komplicira stvar jer na kraju dolazi do situacije da ne znaš kome naplatiti trošak rušenja!
Najviše uspjeha s rušenjem starih zgrada za sada imaju u Mrkoplju gdje su, ističe načelnik Ivica Padavić, u rušenje išli tek nakon ozbiljnih dogovora i razgovora s vlasnicima: »Srušena su tri zaista za okolinu opasna objekta, a postupak je bio takav da smo točno ustanovili vlasnika te im zatim kroz razgovore s njim ili njima dokazali kako će im biti znatno povoljnije sruše li objekt sami, nego da im ga se ruši na teret Općine. Dakle, nikakve prisile nije bilo, a tako ćemo pokušati i dalje jer postoje još tri-četiri jako ruševne kuće koje ćemo morati srušiti jer prijete sigurnosti i opasne su za okolinu«, rekao je Padavić po čijim iskustvima su troškovi rušenja teški od 30 do 50 tisuća kuna, a ono što mnoge šokira je da za rušenje teba imati – projekt. Naravno, i projekt se plaća.
Opasnost za prolaznike
»Rješenje o rušenju odnedavno izdaje komunalni redar, a ne kao do sada građevinska inspekcija. Čim vlasnik dobije rješenje mora krenuti u rušenje, a ako se ne krene, onda rušenje obavlja lokalna samouprava koja trošak naplaćuje vlasniku ili vlasnicima. Rušenje nije tako jednostavno kao što većina ljudi misli pa je za taj čin potrebno angažirati građevinske tvrtke koje su opremljene za ovakve poslove i čiji radnici znaju kako bez posljedica srušiti ovakve objekte. Troškovi ovise o veličini kuće koju treba rušiti, ali mislim da rad dva stroja, ukrcaj i odvoz materijala vrijedi sigurno oko 30.000 kuna. To, naravno, nije mali novac ni za lokalnu samoupravu, a kamo li za pojedince. Zato je za sada tih rušenja malo, ali mislim da će ih u budućnosti biti znatno više jer će se jednostavno morati ići u rušenje tih objekata zbog zaštite imovine i ljudi. Većina tih starih ruševnih zgrada smještena je uz prometnice i ugrožavaju pješake i vozače pa će se jednostavno morati reagirati, kako zbog sigurnosti, ali i zbog estetike mjesta jer neke od tih starih napuštenih zgrada izgledaju baš ružno«, rekao je Štimac.
