Skupa gozba

Opasan nametnik ugrožava goranske šume: Proždrljivi potkornjak napao smreke

Marinko Krmpotić

Cijeli biološki sustav je ugrožen – Siniša Lakota, Davor Košmrlj i Goran Šoštarić  / snimio M. KRMPOTIĆ

Cijeli biološki sustav je ugrožen – Siniša Lakota, Davor Košmrlj i Goran Šoštarić / snimio M. KRMPOTIĆ

Premda je smrekov potkornjak sićušan i kržljav, te »pušta vjetru da ga nosi«, kada dospije do stabla smreke vrlo je agresivan i hraneći sebe uništava stablo koje se suši i propada te poprima smeđu boju - upozorili su privatni šumovlasnici



Dečki, Hrvatska je zbilja raj na zemlji – rekao je prije otprilike godinu i pol dana svojim na milijune brojnim prijateljima gospodin Smrekov Potkornjak, a budući da su ga njegovi brojni rođaci itekako poslušali i krenuli na gozbu u, za sada, goranske šume, stanje je danas takvo da postoji realna opasnost da se sve smreke koje postoje u Gorskom kotaru osuše! To bi ugrozilo oko 40 posto ukupne goranske šume. Naime, šumu u Gorskom kotaru čini 30 posto listače (bjelogorica) i 70 posto četinjače (crnogorica), a od ukupne količine crnogorice oko 60 posto je smreka što znači da, gledajući u cjelini, čini oko 40 posto šume na goranskom području!


I sve to ugrozio je sićušni kržljavi nametnik čija su krilca toliko slaba da ne može ni letjeti, već pušta vjetru da ga nosi, ali kad dospije do stabla smreke, onda napada žestoko te hraneći sebe uništava smreku koja se suši i propada pa umjesto lijepog zelenila napadnuta šuma brzo poprima tužnu smeđu boju i prepuna je stabala smreke suhih grana. Borba protiv ovog nametnika nije ništa novo i nepoznato, ali je u Hrvatskoj ona bitno otežana nedostatnim i često nelogičnim zakonskim odredbama zbog kojih se onaj naš »gospodin potkornjak« s početka teksta i može »hvaliti« kako je Hrvatska raj na zemlji! Naime, dok se u Hrvatskoj odgovorne institucije bezuspješno dogovaraju tko bi i što trebao napraviti, smrekov pokornjak zauzima sve veća područja i ostavlja iza sebe sve veću pustoš.


Koliko je stanje teško, još jednom su upozorili predstavnici Udruge privatnih šumovlasnika Čabar i Udruge privatnih šumovlasnika Gorski kotar Delnice u čije ime Siniša Lakota, predsjednik čabarske udruge, ističe kako su upravo privatni šumoposjednici još u srpnju prošle godine prvi reagirali na sve očitiju pojavu nazočnosti smrekovog potkornjaka. »Među rijetkima smo koji su ukazali na problem potkornjaka i pokušali ga riješiti u okviru svojih mogućnosti. U nekoliko smo navrata za isti stol posjeli sve koji o tom problemu imaju što za reći.





Savjetodavna služba iz Ureda u Tršću ove i prošle godine učinila je puno na suzbijanju ove pošasti, smatra Goran Šoštarić dodajući kako je prošle godine podnijeto 325 zahtjeva za sječu, a ove godine do 1. rujna već 242. Prošle godine doznačeno je za sječu 41. 841 m3, a ove godine do 30. lipnja 31. 544 m3 ili čak 75 posto u odnosu na prošlu godinu. Nadalje, Ured Tršće za aktivnosti vezane uz biološku obnovu šuma koristio je 27. 875 sadnica ili 87 posto sadnica korištenih na području cijele Primorsko-goranske županije, a utrošeno je za to 264. 842 kune što je 77 posto od za PGŽ raspoloživih 345. 000 kuna.



Birokratska šuma papira


Sastanci u Županiji, pa u ministarstvu, kontakti sa Šumarskim fakultetom, Institutom, snimanja za razne televizije, posljednje i za slovensku televiziju, niz natpisa u novinama i nastupa u radijskim programima. Nadalje, organizirali smo niz radionica, do sada njih ukupno desetak, educiramo naše članove, obilazimo s njima teren, povezujemo se u mrežu Udruga, pišemo projekte, kontaktiramo stručnjake iz Hrvatske i inozemstva i na svoj skroman način pokušavamo suzbiti pošast koja uništava goranske šume.


Upravo stoga nikako ne možemo prihvatiti tezu »sami su si krivi« koja se već dugo provlači na svim razinama, od rasprava po kafićima, do ministarstva, uz tvrdnju kako je glavni problem širenja ovog nametnika vezan uz privatne šume čiji vlasnici ne reagiraju kako treba. Istina, ima neodgovornih pojedinaca, ali većina se bori i nastoji promijeniti stvari što je jako teško zbog imovinsko-pravnih zavrzlama i nesređenih knjiga, birokratske šume papira koji su potrebni da se išta napravi u šumi i za šumu, nelogičnosti u samom upravljanju šumama, nedostatku inženjera, sjekača, traktorista, smiješnim cijenama po kojima se drvo može plasirati… Na sve dodajmo da prosječni šumovlasnik ima više od 65 godina, nema svoju motornu pilu i traktor i sve mora platiti, a primanja su im vrlo mala. Uza sve to, suvlasnik je zajedno s još desetak ljudi na toj istoj parceli od 500 kvadrata«, govori Lakota.



Među one koji su svjesni ozbiljnosti problema Lakota ubraja Primorsko-goransku županiju koja je dala svu potporu udrugama šumoposjednika te pokušala podići problem na državnu razinu. »Zahvalni smo Primorsko-goranskoj županiji koja nam pruža čak i financijsku potporu, ali bojimo se da sredstva koja imamo nisu dostatna da pomognemo u suzbijanju potkornjaka. Problem se mora dignuti na državnu razinu jer ugrožava život ljudi, mada mnogi toga još nisu svjesni«, rekao je Lakota.


»Stanje je na razini prirodne katastrofe, tisuće hektara zahvaćeno je napadom potkornjaka i prave štete bit će tek vidljive. Idealna varijanta bila bi da kad se u šumi uoči bolesno stablo, odmah bude pokrenut postupak rješavanja problema, a to znači rušenja jer jedino se tako širenje potkornjaka može zaustaviti. To je jasno. Nažalost, u ovim zakonskim okvirima to nije moguće napraviti i zato reakcije nema, mada bi u ovako opasnim uvjetma morala postojati uredba kojom bi se to rješavalo«, smatra Lakota.



Prijeti katastrofa


Davor Košmrlj, koji u udruzi brine o pravnim aspektima, ističe kako je stanje vrlo teško zbog neriješenih imovinsko-pravnih odnosa i premalog broja vlasnika šuma upisanih u Upisnik šumoposjednika jer jedino oni koji su upisani mogu koristiti mjere biološke obnove šuma koje osigurava Savjetodavna služba. »Zato nam je sada jedna od glavnih aktivnosti motivirati ljude na upisivanje jer tek kad stanje s vlasništvom bude u potpunosti jasno, moći će se kvalitetno reagirati. S druge strane nastojimo o ozbiljnosti problema upozoriti one najodgovornije u državnim institucijama ali tu, na žalost, konkretnih pomaka čak ni nakon sastanka u Zagrebu, nema. Umjesto toga nekoliko institucija koje mogu i trebaju reagirati prebacuju odgovornost jedna na drugu. Očigledno je da ne shvaćaju da je riječ o velikoj opasnosti jer je ugroženo oko 40 posto naše šume, a znamo da šuma čuva vodu, zemlju i zrak. Nestankom šume nema pročišćavanja zraka, počinju problemi s klizanjem zemljišta, nestaju izvori vode, nastaju bujice… jednostavno, cijeli biološki sustav je ugrožen, a naše institucije to nisu u stanju uočiti i shvatiti pa me je strah da će mnogi razmjere katastrofe shvatiti tek kad bude prekasno«, smatra Košmrlj.