GEROVO Koliko je teško pomiriti opći razvoj s pojedinačnim sudbinama i potrebama, pokazuju nam zbivanja koja se posljednjih nekoliko mjeseci odvijaju u Gerovu, točnije uz područje tzv. bivših vojarni na kojem makedonski ulagač namjerava već u tijeku ove godine izgraditi pogon za izradu peleta i uz dvadesetak zaposlenih krenuti u proizvodnju.

Svako novo radno mjesto na nezaposlenošću ugroženom području Grada Čabra vrijedno je zlata pa su najave o novoj firmi koja može uposliti dvadesetak ljudi obradovale mnoge. No, ta priča ima i drugu stranu na koju su nas upozorili susjedi buduće peletare, obitelji Štanfelj i Malnar, koje uz ostale koji žive u tom dijelu Gerova pokušavaju zaustaviti izgradnju postrojenja koje će, ističu, u velikoj mjeri ne samo umanjiti stadard života, već i pogubno djelovati na zdravlje, zbog čega razmišljaju čak i o odlasku.

Ono što u cijeloj ovoj priči najviše smeta stanovnicima desetak kuća koje se nalaze neposredno uz buduću peletaru je činjenica da, po njima, bilo kakav proizvodni ili industrijski pogon tu nikada nije trebao ni biti. Riječ je, naime, o stanovništvu ovoga kraja jako dobro poznatoj lokaciji nekadašnjih vojarni na kojoj je, nakon osamostaljenja Hrvatske, trebao niknuti dom za starije osobe.

Tu ideju nastojalo je realizirati nekoliko bivših gradonačelnika ovog područja (Marijan Filipović, Željko Erent), a za saziva prošle vlasti (HDZ) čak je potpisan i prvi u Hrvatskoj ugovor o javno-privatnom partnerstvu na temelju kojeg je jedan njemački ulagač trebao izgraditi dom za umirovljenike.

Nažalost, ideja je propala onog trena kad je postalo jasno da ulagač nema dovoljno novca, a nova vlast kojoj je na čelu gradonačelnik Kristijan Rajšel (SDP) uskoro je, vidjevši da ideja o izgradnji doma za starije nikako ne prolazi, odlučila mogućnost korištenja tog prostora ponuditi i ostalim ulagačima, čak i onima koji imaju vezu s privrednim aktivnostima.

Pred svršen čin

I tu je, u stvari, izvor sadašnjih problema za obitelji koje tu žive. Naime, pri dolasku na ovu lokaciju pred skoro dvadeset godina svim potencijalnim kupcima građevinskog zemljišta rečeno je kako tu neće biti nikakvih proizvodnih pogona i upravo to privuklo je nekoliko ljudi koji su iznad područja bivših kasarni, na lokaciji znanoj kao Ognjišće, sagradili nove kuće. Jedan od njih je i Zdravko Štanfelj koji se sa svojom velikom obitelji (on i supruga Jelena imaju sedmero djece) doselio 2014. godine i to ponajviše zbog zdravlja: »Do te godine živjeli smo u Gerovu i to u neposrednoj blizini Finvestove peletarnice što je jako smetalo jednoj našoj kćeri koja je imala velikih poteškoća s disanjem i dva puta mjesečno trpjela je bolne i neugodne napade, tzv. bronhijalne spazme.

Liječnici su nam rekli da je sve skupa vjerojatno posljedica prašine koja nastaje pri proizvodnji peleta i da bi najbolje bilo da živimo na nekoj lokaciji koja nije ugrožena tom prašinom. Upravo zato kupili smo zemljište kraj nekadašnjih vojarni budući da tu nije u planu bilo industrijsko postrojenje. Počeli smo 2009. graditi kuću u koju smo uselili prije dvije godine.

Nažalost, 2013. godine Grad Čabar izmijenio je prostornoplansku dokumentaciju i to tako da su za bivši prostor kasarni dozvolili industrijsku zonu. Ne znam imaju li za to uporište u zakonu i smije li se prostornoplanska dokumentacija tako drastično mijenjati s obzirom na činjenicu da je baš na tom području prije toga prodan znatan dio građevinskih zemljišta i izgrađene obiteljske kuće.

Tom odlukom svi smo mi pretvoreni u građane drugog reda i već su nam u nekoliko navrata u Gradu rekli da je sve skupa gotovo i da se tu ništa ne može. Tako smo dovedeni pred svršen čin i ja, ponajprije zbog zdravlja naše djece, najozbiljnije razmišljam o odlasku iz Hrvatske jer me boli to što nikakvu zaštitu nemamo, iako plaćamo sve obveze te kroz moj pekarski obrt itekako pridonosimo proračunu i svom zavičaju«, govori Štanfelj, dodajući i to da je na ratištu u Domovinskom ratu bio od 1992. do 1995. godine.

Strah za bolesno dijete

Slično ogorčenje, a još i veće zdravstvene probleme, ima susjeda Štanfeljovih, Žanina Malnar koja ima troje djece, a opravdano je u strahu za zdravlje, čak i život 10-godišnjeg sina Petra: »On ima ozbiljnu srčanu manu zbog koje smo prije nekoliko godina bili na vrlo složenoj i zahtjevnoj operaciji u Italiji, a do petnaeste godine očekuje ga vjerojatno još jedan takav riskantan operativni zahvat. Po liječničkim uputama on mora, dok se ti problemi ne riješe, živjeti bez velikih napora i izbjegavati nezdravu okolinu.

Nažalost, to će sada biti potpuno nemoguće jer je naša kuća od budućeg pogona udaljena samo 40 metara, a silos buduće peletare navodno će biti točno u razini prozora njegove sobe. Kako ga zaštititi od opasne prašine, toplinske energije te za njegovo srce još opasnijih vibracija strojeva, ja zaista ne znam«, očajno govori Žanina Malnar, a naši sugovornici upućuju poziv svima koji im mogu pomoći u ovoj borbi Davida i Golijata.

Većina mještana ZA

Gradonačelnik Čabra Kristijan Rajšel upoznat je sa cjelokupnom situacijom i smatra da su reakcije obitelji koje žive na tom području prenaglašene, a u potpunosti odbacuje optužbe da je Grad Čabar promijenio prostornoplansku dokumentaciju i pretvorio to područje u industrijsku zonu: »To jednostavno nije točno jer svaka promjena takve vrste zahtijeva javnu raspravu na koju bi se ljudi koji se bune sigurno javili.

Ništa mi nismo mijenjali i na tom je području po davno postavljenoj prostornoplanskoj dokumentaciji moguće graditi i proizvodne pogone. Štoviše, na tom je području bilo predviđeno kogeneracijsko postrojenje i da se krenulo u njegovu izgradnju, stvari bi za susjede bile puno, puno gore.

Nova peletara neće zagađivati okolinu jer se proizvodnja peleta iz piljevine temelji na vodenoj pari, a buka iznad 55 decibela nije dozvoljena. Sve to je tim ljudima rečeno i oni to znaju pa smatram da se neopravdano bune. Uostalom, nedavno smo povodom izgradnje peletare u Gerovu održali zbor građana na kojem je većina mještana Gerova podržala izgradnju tog objekta«, rekao je Rajšel.