Kolika ulaganja bi tražilo postavljanje sustava zasnježenja na skijalištu Petehovac koje ima stazu od 400 metara, idealnu za obiteljsko skijanje, upitali smo Giorgija Cerinija koji ima iskustva vezana uz izgradnju zasnježene sanjkaške staze u Kupjaku: »Za stazu od 400 metara potrebna su tri snježna topa koja bi, budući da je Petehovac odlično zaštićen od južnog vjetra koji je jedina prava opasnost za umjetni snijeg, osigurala sezonu od nekoliko mjeseci. Cijena jednog snježnog topa je između 30 i 40.000 eura. Na to treba dodati izgradnju infrastrukture (osam upojnih bunara, struja i voda), što znači da bi se s ukupnih oko 150.000 eura moglo napraviti sve što je potrebno da skijalište Petehovac radi od prosinca do ožujka. Naravno, za pojedinca ta je svota ogromna, ali za Županiju nije, pogotovo pogledaju li se svote ulaganja u Platak. A s druge strane, to bi Delnicama osiguralo tri-četiri mjeseca skijanja. Pa kad to vežete uz činjenicu da u mjestu već postoji klizalište i bazen, onda je jasno da su potencijali ogromni i nejasno mi je zašto se ne ulaže u to«, rekao je Cerini.

Nelogične odluke

»Javno je već u nekoliko navrata rečeno da se u projekt Platak planira uložiti nekoliko milijuna eura. Kad bi se od tih silnih milijuna eura bar jedan uložio u tri postojeća goranska skijališta – Čelimbašu, Petehovac i Rudnik – došlo bi do preporoda zimskog turizma u Gorskom kotaru. Naime, tim bi se novcem mogla već postojeća infrastruktura nadograditi snježnim topovima, a to je preduvjet razvoja bilo kakvog zimskog turizma vezanog uz skijanje i sanjkanje. Pa zar nije logično uložiti u nešto što već postoji i u što treba uložiti daleko manje, nego planirati ulaganje milijuna eura u skijalište koje nema budućnosti jer je više no očigledno da su klimatske prilike na Platku nepovoljne za ozbiljniji zimski turizam. Zbog nelogičnosti tih odluka, sve se više pitam nije li riječ o pokušaju da se kroz ovakve besmislene projekte samo osigura višegodišnja plaća za niz ljudi koji će raditi na tim »projektima«, a istodobno se u potpunosti zanemaruje Gorski kotar i postojeća infrastruktura«, konstatira Ognjena Iršević.

Skupo atestiranje

»Jasno je meni da bi snijeg značio razvoj turizma. Čim ima snijega, sve je puno i telefoni stalno zvone jer svi žele doći. Znači, kad bih imao osiguran snijeg, sezona bi sigurno bila uspješna, a ukupna turistička ponuda ovoga kraja daleko veća i sadržajnija. No, problem je u tome što je teško realizirati i ono osnovno vezano uz dozvole za rad vučnice. Konkretno, tehnički pregled i atest kod nas u Hrvatskoj košta 40.000 kuna i za taj je posao zadužena samo jedna firma kojoj se morate obratiti i to platiti. Ista takva dozvola u Sloveniji košta 350 eura! Pokušao sam angažirati slovensko poduzeće, ali se to u Hrvatskoj ne smije jer taj posao radi isključivo jedna zagrebačka firma kojoj moram platiti koliko kažu! Zbog svega toga razmišljam da u potpunosti odustanem od ski turizma jer pod ovim uvjetima za mene je rad sa skijalištem čisti gubitak«, komentira Orešković, koji je također nezadovoljan okretanjem GSC-a prema Platku:

   »Čemu uopće naziv Goranski sportski centar ako je ta firma sve više okrenuta Platku. GSC vuče novce i iz Delnica, a sve ide na Platak. Čak i ono malo što imamo u Delnicama najčešće ne radi pa je tako primjerice bazen nekoliko mjeseci mirovao. Najavljena količina ulaganja u Platak po meni je besmislena. Tamo su samo planinarski domovi i gore gosti neće dolaziti na nekoliko dana, što znači da se golem novac ulaže u izletnički jednodnevni turizam, i to bez imalo osvrtanja na Gorski kotar i bez imalo želje da se skijališta razvijaju i u Gorskom kotaru. Što mi kao ugostitelji imamo od Platka? Tko će s Platka dolaziti u Delnice, Mrkopalj i Tršće? Možda bi netko došao da su ovdje uređena skijališta i da kartu s Platka može koristiti na Petehovcu, Čelimbaši, Rudniku. No, o tome se, čini mi se, uopće ne razmišlja«, rekao je Orešković.