Stvaranje u Staroj Sušici

Ljetna škola pisanja CeKaPea: Kreativci “na zadatku” u idiličnom dvorcu

Marinko Krmpotić

Enver Krivac s polaznicama jedne od Ljetnih škola pisanja CeKaPea / Snimio Marinko KRMPOTIĆ

Enver Krivac s polaznicama jedne od Ljetnih škola pisanja CeKaPea / Snimio Marinko KRMPOTIĆ

Uz radioničke aktivnosti svaki će polaznik biti u prilici uživati i u nizu drugih susreta i sadržaja,  a većinu radionica ove će godine držati rilitovci, odnosno pripadnici riječke literarne scene



STARA SUŠICA  Od kraja narednog tjedna, točnije od 26. kolovoza pa sve do 2. rujna u Staroj Sušici bit će održana poznata Ljetna škola pisanja CeKaPea.


Osmo izdanje ovog druženja iskusnih pisaca i onih koji to tek planiraju postati zamišljeno je kao i ranijih godina na taj način da polaznici odaberu neku od radionica (proza, kratka priča, poezija te posebna radionica nazvana »U potrazi za glasom«), rade u njoj punih sedam dana te na taj način »bruse« i dorađuju svoju literarnu nadarenost.


Uz radioničke aktivnosti svaki će polaznik biti u prilici uživati i u nizu drugih susreta i sadržaja (predavanja, promocije…), a svakako je zanimljivo da će većinu radionica ove godine držati RiLitovci, odnosno pripadnici riječke literarne scene.





Iza svih navedenih autora stoji i niz zanimljivih izdanja. Enver Krivac javio se 1999. godine romanom »Piknik« napisanim u koautorstvu s Alenom Kapidžićem s kojim je, uz Mišu Novakovića 2005. godine objavio i roman »Smeće«. 2010. godine objavljuje zapažen roman »Ulica Helen Keller«, a 2012. godine nagrađivanu zbirku priča »Ništa a pisati kući o«. Uz književnost bavi se glazbom i stripom pa je 2007. godine objavio strip album »Priče iz Ž+K!«, a prošle godine strip album »Let iznad orlovog gnijezda«. Tea Tulić 2011. godine osvojila je nagradu Prozak za najbolji rukopis autora do 35 godina – proznu knjigu »Kosa Posvuda« koju je Ministarstvo kulture RH nagradilo kao jedno od najboljih romanesknih ostvarenja u 2011. Ova knjiga je također objavljena u Srbiji, Italiji, Makedoniji i Velikoj Britaniji. Engleski prijevod te knjige našao se u širem izboru za European Bank for Reconstruction and Development  literature prize 2018. U suradnji s Enverom Krivcem i glazbenim kolektivom Japanski Premijeri objavila je 2014. godine spoken word album »Albumče«, a prošle je godine objavila knjigu poetske proze »Maksimum jata«. Davor Mandić do sada je objavio knjigu pjesama »Mostovi« (2009), zbirku priča »Valjalo bi me zamisliti sretnim« te pred dvije godine zapažen roman »Đavolja simfonija«. Nova zbirka priča je u nastajanju.



Tako će Enver Krivac, koji iza sebe već ima nekoliko objavljenih knjiga, ali i solidno voditeljsko iskustvo u ovoj vrsti rada, voditi radionicu proze.


– Očekujem sjajnu radnu atmosferu jer sam se prošle godine uvjerio da je Sušica, uz voljne, angažirane polaznike, fantastično mjesto za takvu vrstu bavljenja. Dvorac i okolica pružaju ugodnu izolaciju od distrakcija svojim miješanim frankopanskim i dječje-socijalističkim elementima, zajedno s našim prekrasnim šumama. Priroda je često ogromna inspiracija većinom gradskim ljudima koji tamo dođu. Bivanje na istom mjestu, daleko od uobičajene svakodnevice, okruženost ljudima koji »gore« za istu stvar – pisanje/stvaranje – sve to zajedno stvara atmosferu u kojoj je, onda, užitak raditi. Bude poticajno. To je kao neka, što kažu, »cabin fever« situacija, ali pozitivna – kaže Krivac.


U potrazi za glasom


Radionicu »U potrazi za glasom« vodit će Tea Tulić koja je prozu  objavljivala u raznim domaćim i inozemnim književnim časopisima, a prošle je godine objavila knjigu poetske proze »Maksimum jata«.



 – Ima jedna scena od prošle godine iz Sušice koju sam već nekoliko puta prepričavao, za koju mislim da najbolje opisuje atmosferu Ljetne škole. U pauzi poslije ručka stojim na verandi dvorca s kolegom i gledamo parkić preko puta dvorca, a tamo, raštrkani po raznim sjedalicama i piknik dekama, sjede polaznice i polaznici i pišu svoje zadaće, radove. Dvadesetak ljudi piše književnost razbacano po prirodi, svatko u svom gruvu, usred šume, usred kasnoljetne belece od dana. Takva scena je, iz perspektive nekog tko se stalno bavi stvarima koje su nacionalno u svakom smislu zadnja rupa na svirali, čisto utopijska scena, znanstvena fantastika, nešto što te u ovom tamnom svijetu ispuni svjetlom. Nakon prošlogodišnjeg »prvog puta«, ove godine imam puno bolje razumijevanje što se može napraviti u tjedan dana, što baš i ne pa sam kalibrirao program kako bi učenje i stvaranje u tih tjedan dana bilo što optimalnije, ali uz istu dozu opuštenosti – kaže Krivac.



– Kako u Rijeci već vodim radionicu naziva »U potrazi za glasom«, u Staroj Sušici ću primijeniti isti koncept samo u intenzivnijoj varijanti pošto ta radionica u Rijeci traje deset tjedana, a u Staroj Sušici svega tjedan dana. Naglasak je i dalje u opuštanju autora (u nastajanju) prema tekstu u nastajanju, u opuštanju prema pisanju u prvom licu jednine. Nema zadane forme. Kao voditeljici, bitno mi je na polaznike i polaznice prenijeti ideju i osjećaj slobode ispreplitanja onog što nazivamo stvarnim i fikcije te stvaranju autentičnog pripovjednog glasa. Dakle, nećemo pisati o tome kako ne znamo o čemu bi pisali, što početnici često rade, već ćemo pokušati stvoriti konkretan sadržaj i to sve uz podražaj predivne prirode Gorskog kotara. Na koncu se nadam zanimljivim tekstovima pomoću kojih će polaznici i polaznice naučiti nešto o sebi kao stvaraocima i o samoj prirodi književnosti. Pisanje, ples pa spavanje, svaki dan iznova – najavljuje Tea Tulić.


Kratke priče


Radionicu kratke priče vodit će Davor Mandić koji napominje kako je relativno nov u ovom timu.


– Vodio sam semestralnu radionicu kratke priče u okviru CeKaPea i to mi je bilo jedno od najintenzivnijih radioničkih iskustava u kojima sam sudjelovao, bilo kao polaznik, bilo kao predavač. Možda zato što sam se konačno osjećao svoj na svome, tko zna, a možda zato što sam imao sreće pa za prvi (pravi) put dobio sjajne polaznike, koji su ustrajno peglali sve neravnine i nezgrapnosti moje pripreme. Ta interakcija okupljenih oko, u biti, jednog jedinog cilja: bolje riječi, rečenice, književnosti… toliko je inspirativna da je i moj kreativni nerv bio potpuno napet tijekom radionice, pri čemu su nastale i tri stožerne zbirke moje nove knjige priča. Jer jednostavno je: tamo nema profesora i učenika, tamo je samo kreativnost, osluškivanje kolega i vlastitoga glasa i otvorenost prema novome kako polaznika tako i predavača, koji dođe kao neki fini moderator, oblikovatelj svjetla prije nego redatelj. Intenzivnost tjedne radionice, ove u idiličnoj atmosferi jednoga dvorca (može li se i zamisliti bolje mjesto, retorički se pitam), pomalo me i plaši, jer možda je toliki naboj opasan po zdravlje, ali nekako mi se čini da ćemo to preživjeti i izaći iz te »kratke priče« mnogo mnogo bogatiji – kaže Mandić.