Domaće je domaće

‘Jesmo li zaista slučajna država’: Poznati goranski stočar otvoreno progovorio o problemima s uvozom zaraženog mesa

Marinko Krmpotić

Foto M. Krmpotić

Foto M. Krmpotić

Naša Uprava za veterinu tvrdi da iz inkriminirane klaonice u Poljskoj nije bilo uvoza i ja vjerujem da je tako, ali to ne znači da se, primjerice, nije dogodilo da se to ugroženo meso iz Poljske, primjerice, izvezlo u Njemačku te potom iz Njemačke u Hrvatsku, upozorava Željko Mihelić



LIČ Sve što se posljednjih dana zbiva uz probleme s (ne)uvozom zaražene poljske junetine u zemlje EU-a, motiviralo je na reakciju i poznatog goranskog i hrvatskog poljoprivrednika i stočara Željka Mihelića, predsjednika odbora za mesno govedarstvo Hrvatske poljoprivredne komore i jednog od najvećih ekoloških proizvođača junećeg i telećeg mesa u Hrvatskoj. Ovaj nimalo bezazleni incident, ističe Mihelić, svojevrsni je šamar Hrvatskoj kad je riječ o odnosu države prema vlastitim stočarima i proizvođačima mesa.


– Prema podacima Croatia stočara, Hrvatska uvozi 70 posto tzv. mesa na panju, a kad je riječ o mesu u preradi, onda je riječ čak o 90-postotnom uvozu! Preneseno u brojke to je oko 20.000 tona mesa što iz uvoza dolazi u Hrvatsku, najvećim dijelom upravo iz Poljske. Naša Uprava za veterinu tvrdi da iz inkriminirane klaonice u Poljskoj nije bilo uvoza i ja vjerujem da je tako, ali to ne znači da se, primjerice, nije dogodilo da se to ugroženo meso iz Poljske, primjerice, izvezlo u Njemačku te potom iz Njemačke u Hrvatsku.


Zaokret k domaćem tržištu


Naravno, sve to djeluje po onom što bi bilo da je bilo, ali ta mogućnost postoji i nije nimalo bezazlena, ponajprije zbog velike količine uvoza mesa u Hrvatsku, upozorava Mihelić zaključujući da je određeni dio zaraženog poljskog mesa najvjerojatnije završio u mesu za preradu koje je stiglo i u Hrvatsku.





– Neki podaci vezani za odnos prema domaćim stočarima su za rubriku vjerovali ili ne. Primjerice, iako su potrebe našeg tržišta takve da bi sva proizvodnja naših stočara mogla biti prodana kod nas, junetina uzgojena u Republici Hrvatskoj se – izvozi! Točnije, gotovo 42.000 komada ili 22.000 tona junadi ekstra kvalitete završi u Libanonu ili drugim bliskoistočnim zemljama, a jedan se dio zakolje u RH i izveze u Italiju. Kod njih je naša junetina na visokoj cijeni, a kod nas je stanje takvo da je malo tko želi kupiti i radije se odabire uvoz 20.000 tona mesa iz drugih zemalja EU! Ili slučaj mog prijatelja koji je odlučio prodati 80 krava i nikako u Hrvatskoj nije mogao naći kupca, pa ih je izvezao u Bosnu i Hercegovinu. A istodobno Hrvatska uvozi 20.000 tona goveđeg mesa, primjećuje Mihelić.  



– No, mjesta za paniku nema jer se pri preradi meso kvalitetno obrađuje i kad prođe kroz termički postupak, onda je mikrobiološki sigurno pa se s te strane ne treba bojati nekih bolesti ili zdravstvenih problema, ali ono što meni osobno smeta, kao i drugim proizvođačima mesa u Hrvatskoj, jest da se ne kupuje naše meso koje je sigurno kvalitetno. To je ono što nije dobro i što, ako želimo dobro Hrvatskoj i ljudima koji ovdje rade i žive, moramo mijenjati. Sve ovo što se događa mora nam biti poruka da se umjesto prodaji mesa upitne kvalitete iz uvoza, okrenemo domaćem tržištu, domaćim stočarima i mesarima koji rade pod strogo kontroliranim uvjetima i kod kojih brend »Meso hrvatskih farmi« mora zadovoljiti brojne zahtjevne kriterije, ističe Mihelić.


– U Hrvatskoj imamo vrlo kvalitetno meso, pokrenut je i nova robna marka pod nazivom »Mlada hrvatska junetina«, a sve veći broj naših proizvođača mesa po svim kriterijima radi izuzetno kvalitetno. Nacionalna oznaka kvalitete traži da se zna i koje je podrijetlo i gdje se meso proizvodi, što osigurava kvalitetno meso i njegovu obradu.



– Ako jedna država koja ima milijun hektara poljoprivrednog zemljišta ne može proizvesti za svoje stanovnike dovoljne količine mlijeka i mesa, onda se zaista moramo pitati kakva smo mi to država? Jesmo li zaista slučajna, kako ju je prije koju godinu nazvao jedan naš političar? Svaka država koja drži do sebe mora osigurati tzv. samodostatnost, odnosno proizvodnju hrane koja će osigurati za cjelokupno naše stanovništvo dovoljne količine mlijeka, kruha i mesa. Mi, nažalost, nismo u ovom trenutku ni blizu toga! A to bi se dalo realizirati, smatra Mihelić.



Zato smatram da sve ovo što se dogodilo treba biti poruka da svi trebamo usmjeriti aktivnosti k domaćoj proizvodnji na svim područjima, u ovom slučaju proizvodnju hrane, odnosno mesa koju treba poticati kao strateški nacionalni interes kako bismo ovisili ponajprije o vlastitim mogućnostima.


Siguran sam da država za takve projekte i takav način rada ima interesa i treba se tome usmjeriti. Pa sami hrvatski proizvođači junetine mogu ostvariti 100 posto potreba Hrvatske!


Dostatna domaća proizvodnja


Nažalost, to nam se ne dozvoljava jer neke stare članice EU imaju hiperprodukciju i cilj im je svoje proizvode prodati izvan okvira svoje države. Primjerice, njemački mljekari proizvode 140 posto od ukupnih potreba Njemačke i logično je da njihova država stimulira izvoz pa njemačko mlijeko stiže, između ostalog, i u Hrvatsku gdje se prodaje po znatno nižim cijenama što stvara problem domaćoj proizvodnji. Slično je, ali ne u tolikoj mjeri, i s mesom, odnosno junetinom. To moramo riješiti jer jedino ćemo tako uspjeti promijeniti odnose, zaštititi svoju zemlju i svoje proizvođače te ponuditi našim ljudima kvalitetu i svim zakonskim odredbama provjereno meso, ističe Mihelić.