Svoja na svome

JA OSTAJEM: ‘Gorski kotar možda nije idealan, ali želimo ostati u njemu’

Danijela Pleše

Jelena je zaljubljena u Gorski kotar i odlučila je njime "zaraziti" i ostale / Foto Jelena HOLENKO

Jelena je zaljubljena u Gorski kotar i odlučila je njime "zaraziti" i ostale / Foto Jelena HOLENKO

Suprotno današnjem trendu, Delničanka Jelena Holenko odlučila je posao i obiteljski život organizirati u Gorskom kotaru. Boravak u inozemstvu pomogao joj je u toj odluci, a prvo radno ljeto uvjerilo ju je da je ispravno odlučila



Kažu da je dom ondje gdje ga izgradiš, nebitno gdje ako si sretan. Danas su ljudi sve više nezadovoljni, što i nije čudno s obzirom na situaciju općenito u svijetu. No, teških vremena je bilo oduvijek, ali zato dok postoje pozitivne priče koje iskaču, isplati se. Nikome nije lako donijeti odluku o svom životu, jer više ništa nije sigurno. Ostati ili otići svakodnevna je dilema sve više Hrvata, ali još uvijek ima primjera koji znaju – ostati. Upravo zbog toga, donosimo pozitivne primjere iz Gorskog kotara koje zaslužuju biti pročitane kao dio priče »Ja ostajem!«.


U glavnoj ulozi jedne od njih je i Jelena Holenko, mlada perspektivna majka koja je odlučila ostati u svom domu u Gorskom kotaru.


Tko je Jelena Holenko?




– Jelena je jedna sretna 30-godišnjakinja s delničkom adresom. Majka, kći, snaha i prijateljica. Osim toga, i licencirana sam turistička vodičkinja zaljubljena u Gorski kotar te sve što on nudi. Rođena sam ovdje i kroz mladost sam upijala sve pozitivno i negativno iz svog kraja. Nakon završenog studija ekonomije u turizmu živjela sam neko vrijeme po Europi, radila različite poslove, učila jezike i upoznavala druge kulture. No, gdje god bila, što god radila, život u Gorskom kotaru vukao me je natrag. Najbolje spoznaš što tvoj dom zaista jest kada si daleko od njega. Putovala sam mnogo, a sada sam organizatorica putovanja za druge ljude.


Odlučili ste se vratiti. Zašto?


– Svatko tko ima potrebu, neka proba život u inozemstvu. Nije toliko bitno gdje, značajno je već samo iskustvo drugačijeg načina života, kulture, hrane… Sve što je povezano s tim. Ja sam odlično funkcionirala vani, ali sam shvatila da se ipak najbolje osjećam doma. Među svojima, nebitno je li to u obitelji ili s prijateljima – jednostavno doma! Mentalitet Gorana, jednostavnost, dostupnost svega: od životnih potrebe do mora, planina, snijega. Posložio mi se privatni i poslovni život te se ostanak u Gorskom kotaru ispostavio se kao jedini ispravni put. Barem zasada.


Nedavno ste odvažili zaploviti privatnim poslovnim vodama?


– Nakon deset godina rada, skupljanja iskustava, grešaka, trikova, no i znanja odlučila sam postati kreator svojih ideja i gospodar svoga vremena. Uspješno pokušavam balansirati loptice između obitelji, posla i drugih obveza. Nije uvijek lako, ali može se. Energiju najviše za to dobivam kada dobijem povratne pozitivne reakcije ljudi s kojima sam surađivala.


O čemu je zapravo riječ?


– Pokrenula sam »Lynx and Fox«, agenciju za turističko vođenje, marketing i organizaciju putovanja po Gorskom kotaru. Još nedostaje nekoliko završnih stepenica u organizaciji da postane prava turistička agencija – destinacijska menadžment kompanija. Oduvijek sam željela ono što znam o Gorskom kotaru prenijeti drugima, domaćim ljudima i strancima, ali na specifičan način. Zato sam i postala turistička vodičkinja i organizatorica izleta specijalizirana baš za područje Gorskog kotara. Ovo ljeto je bilo izrazito radno – vodila sam i organizirala za grupe, pojedince, timove i obitelji. Družila sam se s ljudima iz cijele Hrvatske, no i iz cijele Europe, Amerike, Izraela… Često me angažiraju agencije, hoteli, institucije i vlasnici apartmana da vodim i zabavim njihove goste po unaprijed dogovorenom programu, a kada radim izlete onda je to »krojeno po mjeri«. Takva organizacija podrazumijeva komuniciranje s naručiteljem izleta puno prije njihovog dolaska. Pokušavam saznati njihove želje, mogućnosti, potrebe te im sukladno tome ponudim dijelove Gorskog kotara i aktivnosti. Pokušavam unaprijed predvidjeti situacije i organizirati tako da svi u grupi biti zadovoljni jer mi je krajnji cilj stopostotno zadovoljstvo mojih izletnika.


Kako ste zadovoljni dosadašnjim radom?


– Do sada sam više nego zadovoljna. Uvjerena sam da radim odličan posao zbog pozitivnih recenzija koje dobivam nakraju izleta. Svi gosti, nakon druženja sa mnom, odlaze puni posebnih dojmovima o Gorskom kotaru. Fascinirani su našom prirodom, jezerima, spiljama… Trudim se ponuditi im domaće autohtone proizvode i suvenire. Pričam priče, legede i anegdote. Obožavam nasmijati ljude, pa tu i tamo moje turističko vođenje izleda kao stand up comedy show gdje cijeli autobus vrišti od smjeha. Odličan je to osjećaj. S jednom smo grupom, nakon razgledavanja, sjeli oko logorske vatre te pekli kobasice na štapu. Iskustva su šarolika jer su i grupe takve, no svakoj se trudim pristupiti pojedinačno i dati maksimum jer je njihovo zadovoljstvo najvažnije i najbolja reklama za dalje. S obzirom na jesensko doba, zainteresiranih ima još uvijek te radim bez obzira koji bio dan ili kakvo je vrijeme, jednostavno je sve stvar dogovora i organizacije.


Što biste poručili mladima u Gorskom kotaru?


– Neka probaju sve. Prije svega, važno je pronaći sebe. Kad nađeš sebe, lako je pronaći dom. Ja sam imala želju da ostanem, stoga mi je Gorski kotar bio i ostao sigurna luka. Dakako, ništa danas nije sigurno. Ne mogu sa sigurnošću tvrditi da ću zauvijek ostati tu, ali sada sam tu i s te pozicije gledam na svoju budućnost. Imam posao s kojim nije lako, ali ga volim. Ostajem ovdje te ću se i dalje truditi da bude tako. Nije idealno nigdje živjeti, jer financije određuju sve, ali akostenakraju dana sretni, isplati se imati i koji lošiji dan. Moj posao je san koji živim, obožavam se naći sa strancima koji nakraju dana postanu prijatelji s uspomenama iz Gorskog kotara. Osjećam se dobro kada znam da sam za to ja zaslužna. Konačno svoje ideje mogu provesti u djelo. Pokušat ću napredovati, obogaćivati ponudu kako bi što više ljudi moglo vidjeti gdje živimo i koliko možemo biti sretni što smo tu gdje jesmo.