Snimio Marinko KRMPOTIĆ
Bio je filozof i psiholog, a ostavio je trag i u književnosti, medijima i društvenom radu. On nije bio jedan čovjek, odživio je nekoliko života, pokrenuo niz projekata i zalagao se za stvari za koje bismo se svi morali boriti. No, nije bilo hrabrih da ga prate, kaže Glad
MRKOPALJ Sutra (petak) u 18 sati u Domu kulture Mrkopalj bit će predstavljena knjiga »Goranski MIR-ovi« kojom njena autorica, ugledna novinarka Nada Glad, progovara o životu i djelu Franje Starčevića, poznatog hrvatskog (mrkopaljskog) mirotvorca i intelektualca. Knjiga je rezultat napornog šestogodišnjeg rada u koji je, ističe autorica, krenula potaknuta željom pokojnog Starčevića za objavljivanjem autobiografskog teksta »Ispovijest«:
– Na jedan način nisam poslušala Franju jer je on želio da mu pomognem samo oko objavljivanja njegovog teksta, ali nije se slagao s mojom idejom da tu njegovu ispovijed, upotpunjenu emotivnim pismom njegova oca koji ga moli da se, nakon što je obolio, vrati kući, zaokružimo i pričom o njegovom životu. No, nakon što sam taj tekst priredila za tisak, odlučila sam ipak učiniti po svom i obraditi njegov život jer sam smatrala i smatram da je on to itekako zaslužio, pogotovo kad je riječ o njegovu projektu Škole mira. No, radeći na materijalima vezanim uz njegov život i rad, shvatila sam da je uz Školu mira tu bilo jako puno drugih aktivnosti, projekata, nastojanja i preusmjeravanja inicijativa na boljitak Gorskog kotara i Hrvatske, odnosno ljudi općenito. Sad mi je drago da sam tako reagirala jer sam, vjerujem, ovom knjigom posvjedočila tko je bio Franjo Starčević i kakav je njegov značaj za naš zavičaj, pa i šire – govori Nada Glad koja na pitanje kako je tekao rad na knjizi pažnje vrijednih čak 500 stranica, kaže:
Priču iz ove knjige namjeravam nastaviti, odnosno proširiti kroz dva nova naslova, jedan će biti pohvala dobroti ljudi koji su humanitarnim radom vidali ratne trenutke i rane u našem kraju, a drugi će sažeti još jedan pogled na ovdašnji naš Domovinski rat. Smatram da je doprinos ljudi, reći ću civilnih struktura jako zanemaren, zapostavljen i bit će zaboravljen, a bio je temelj iz kojeg je sve kretalo. Prinos obrani nas koji smo ostali ovdje u tim danima, ovdje u Gorskom kotaru, po mom mišljenju, je bar pet koraka ispred onih sredina koje su bile srušene i uništene. Takav razvoj događaja bio je moguć, uvjerena sam, i zbog našeg mirotvorstva, dakle i zbog djelovanja Franje Starčevića i nas koji smo razmišljali na taj pozitivan i mirotvoran način. Suprotan onome koji je nametao jedan muški glas kad je kroz eter lanuo: »Zamjerit će vam Hrvatska što i vi niste srušeni!«, rekla je Nada Glad.
Povrijeđen i razočaran
– Nije bilo lako. Znate, najprije je tu bio osjećaj neke ljutnje, jer je otišao povrijeđen, razočaran. Onda, kad rastvarate tuđi život, zateče vas, zakoči neko strahopoštovanje. Zatim je, u tih šest godina koliko sam radila na knjizi, naišao i niz teških dana u mom osobnom životu. Posustajala jesam, ali ne i odustajala i drago mi je što sam bila uporna. »Iskopala sam sve što sam s Franjom radila«, kontaktirala sam pojedince koji su s njim surađivali na različitim područjima djelatnosti, bilo mi je »na ruku« desetak njegovih bivših riječkih studenata koji su se družili s njim i pomagali mu sve do njegove smrti. Bili su mi, koliko podrška, toliko i nestrpljivi poticatelji. Prikupljala sam i analizirala njegov rad i zapise od njegovih gimnazijskih dana u Senju pa do svega što je radio u posljednjim godinama svog bogatog života. Bio je filozof i psiholog, a ostavio je tragove i u književnosti, medijima, u društvenom, humanitarnom i mirotvornom radu. On nije bio jedan čovjek, u njemu je bilo puno ljudi, on je odživio, čini mi se, nekoliko života, pokrenuo niz projekata, iznosio stavove i zalagao se za stvari za koje bismo se svi morali boriti. Nažalost, nije bilo dovoljno hrabrih i jakih ljudi da ga prate u tim njegovim idejama – govori autorica, dodajući kako je istražujući segmente bogatog Starčevićevog življenja, mnoge pojedinosti od prije zaokružila, a neke nove spoznala, otkrila. Uopće je malo ljudi s takvom karizmom, a takvom jednostavnošću, neposrednošću, toplinom, životnom vedrinom i duhovnošću.
»Među velikom količinom materijala u knjizi su i biljezi s osudom i društvenim izopćenjem u nekim vremenskim sekvencama, recimo onaj iz čuvene, za Starčevića sudbonosne 1971. godine, pa do nekih kasnijih. Profesor nije bio čovjek kontroverze, ali je često tako ocjenjivan. Recimo, tu je Starčevićeva bitka za njegovanje spomena na smrznute na Matić poljani i očuvanje partizanskog spomen-obilježja, ali i Franjin »Razgovor s ustašom«, tekst u kojem on kroz razgovor s jednim Mrkopaljcem, članom ustaških postrojbi, nastoji i uspijeva pokazati kako je bila riječ o običnom čovjeku kojeg su vjetrovi vremena, kao i mnoge od nas, bacali kako su htjeli. Osuda tog čovjeka, kao i drugih sličnih mu, bez obzira kojoj političkoj strani pripadali, bila je, uočljivo je, nepotrebna. Tu je pismo-molba hrvatskom ministru da se srpski sinovi ne novače u Hrvatsku vojsku. Tu su potom i njegove nade da će društvo, akademske zajednice ili Crkva spasiti gašenje Škole mira, makar imenujući Mrkopalj ekumenskim središtem. Tražio je rješenja koja bi donijela korist objema stranama, zalagao se za ravnopravan odnos prema životu, no za ostvarenje je izostala reakcija druge strane«, ističe Nada Glad.
Zakazale institucije
