Objavljena knjiga

Goranov rodni kraj dobio novo kapitalno djelo

Marinko Krmpotić

Knjiga nastala na temelju doktorske disertacije, plod je višegodišnjeg proučavanja istočnogoranskih kajkavskih govora.  Autorica je kontaktirala brojne pojedince koji još uvijek u govoru koriste mjesni idiom, citirala brojnu literaturu, obradila povijest...



SEVERIN NA KUPI Lijepo je da je Goranov rodni kraj dobio jednu ovakvu vrijednu i sa znanstvenog stajališta vrlo značajnu knjigu. Naime, uvod u knjigu »Kajkavski govori istočnoga Gorskoga kotara« je poznati Goranov dijalektalni lirski biser »Rodni kraj«, a potom nam autorica Marina Marinković detaljno, sveobuhvatno, argumentirano i stručno priča o tome kako i zašto su nastale i koje su karakteristike ne samo divnih riječi iz te pjesme, već cjelokupnog govornog nasljeđa koje obuhvaća ponajprije prostor kojim danas upravlja Grad Vrbovsko.


Knjiga je nastala na temelju prerađene doktorske disertacije »Fonologija i morfologija istočnogoranskih kajkavskih govora« koju je autorica obranila 2015. godine na Filozofskom fakultetu u Rijeci, a ta je građa, ističe autorica, dopunjena novom: »Podaci koje ovdje donosimo rezultat su višegodišnjeg proučavanja istočnogoranskih kajkavskih govora, započetog nedugo nakon osvješćivanja spoznaje da se o njima u literaturi zna vrlo malo, fragmentarno i nepovezano…


Istraženo 19 punktova


Stoga je prvi zadatak terenskog istraživanja bio popisati govore koji čine korpus pretpostavljenog poddijalekta, naći poveznice među njima, utvrditi skupinu govora i njihova obilježja, opisati reprezentativne govore i, na koncu, ponuditi model klasifikacije ovih govora…





Knjiga je namijenjena dijalektolozima, akcentolozima, slavistima, studentima slavenskih filologija te svim lingvistima zainteresiranim za kajkavsku dijalektološku i jezičnopovijesnu problematiku. Zbog specifičnoga geografskog položaja analiziranih govora te, posljedično, međunarječnih interferencija koje iz toga proizlaze, poslužit će i istraživačima koji su zaokupljeni fenomenom dijalekatskog kontakta te prijelaznih i miješanih govora. Na kraju, vjerujem i nadam se da će i nelingvisti, entuzijasti i zaljubljenici u usmenu baštinu i domaću riječ naći u njoj svoj djelić duše«, piše Marina Marinković u uvodnoj riječi, da bi u zaključku rekla i ovo: »U knjizi su na temelju vlastitih terenskih istraživanja analizirane fonološke, morfološke i tvorbene značajke govora koji su u dosadašnjoj dijalektalnoj literaturi svrstani u istočni poddijalekt kajkavkog govornog dijalekta. U prvoj fazi istraživanja istraženo je 19 punktova. Neki su od njih do sada bili predmetom dijalektoloških istraživanja, neki su istraženi parcijalno, a neki su bili neistraženi. Nakon preliminarog ispitivanja prema utvrđenim su kriterijima ovi govori podijeljeni u tri skupine. Nakon prikaza njihovih osnovnih obilježja, uslijedila je podrobna fonološka, morfološka i rječnotvorbena analiza triju punktova-reprezentanata: mjesnih govora Osojnika, Smišljaka i Lukovdola«.


Da bi realizirala svoju ideju, autorica je provela opsežno i dugotrajno terensko istraživanje.


Vremešni ispitanici


Kontaktirala je brojne pojedince koji još uvijek u govoru koriste mjesni idiom, pri čemu je najveći broj tih ispitanika rođen tridesetih i četrdesetih godina prošlog stoljeća što jamči dobro poznavanje starijeg jezičnog izričaja kojim se služe i danas. Uz to je konzultirana i citirana brojna domaća i strana literatura, obrađena i povijest toga kraja te, naravno, povijest dijalektoloških i lingvističkih istraživanja vezana uz to područje, a vrlo vrijedan dio knjige je i onaj u kojem se analizirani govori smještaju u širi dijalektološki kontekst, odnosno navode obilježja susjednih nekajkavskih govora: slovenskih belokrajinskih govora, čakavskih govora u okolici Vrbovskog i Bosiljeva te štokavskih, kojima se na tom području također govori. Sve u svemu, Marina Marinković stvorila je kapitalno djelo kad je riječ o govorima istočnoga Gorskoga kotara pa je stoga ova knjiga iznimno važan i značajan doprinos ne samo za dijalektološku sliku ovoga kraja, već i za povijest i kulturu ovog dijela Gorskoga kotara.



Marina Marinković (r. Valenčić) rođena je 13. srpnja 1983. u Karlovcu. Osnovnu školu pohađala je u Severinu na Kupi, a Opću gimnaziju u Karlovcu. Na Studij hrvatskoga jezika i književnosti te komparativne književnosti na Filozofskome fakultetu u Zagrebu upisala se 2002. Diplomirala je u lipnju 2007., a iste se godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci upisala na Poslijediplomski sveučilišni doktorski studij Povijest i dijalektologija hrvatskoga jezika. Na tom je studiju doktorirala 2015. s temom »Fonologija i morfologija istočnogoranskih kajkavskih govora« pod mentorstvom dr. sc. Sanje Zubčić i komentorstvom dr. sc. Anite Celinić. Od veljače 2008. zaposlena je kao znanstvena novakinja u Zavodu za lingvistička istraživanja Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, a 2015. izabrana je na suradničko radno mjesto u zvanju poslijedoktoranda.