Posljedice po životinje

Goleme količine snijega ugrozile divljač: Pogledajte snimke životinja koje bježe prema Kupskoj dolini

Marinko Krmpotić

Nailazimo na krda od po četrdeset i pedeset primjeraka jelenske divljači koje se skupljaju na pojedinim lokacijama. Organizirali smo niz radnih akcija i svaki im dan odvozimo sijeno i kukuruz. Već smo iscrpili naše zalihe pa smo dobili pomoć iz Klane i susjednog slovenskog Kočevja, kaže Toni Ribić, predsjednik LD-a »Divokoza« iz Broda na Kupi



BROD NA KUPI Iako konkretni podaci još nisu poznati, nedvojbeno je da će se za Gorski kotar povijesne rekordne visine snijega zime 2018. godine negativno odraziti i na inače vrlo bogat životinjski fond ovog planinskog područja Hrvatske. Naime, visine snijega registrirane na mjernim meteorološkim postajama (rekord je, podsjetimo, 182 cm u Delnicama), zasigurno su ispod onih na šumskim lokacijama viših planinskih predjela, odnosno područja gdje životinje u najvećem broju borave.


Seoba ka Kupi


Naravno, goleme količine snijega i hladnoća ugrozile su život gotovo svim vrstama pa je posljednjih dvadesetak dana uočljivo sve brojnije spuštanje životinja prema Kupskoj dolini u kojoj ipak ima manje snijega pa je životinjama lakše se kretati i pokušati preživjeti.


Sve to uočili su goranski lovci koji su reagirali onako kako njihov kodeks i nalaže, odnosno – odlučili su pomoći životinjama pa su proteklih dana sve goranske lovačke udruge i društva organizirale takozvanu prihranu životinja odnoseći u šumu bale sijena, kukuruz, stari kruh i ostalu hranu. Među lovačkim društvima koja to rade je i LD »Divokoza« iz Broda na Kupi koja gospodari državnim otvorenim lovištem Kupjački vrh koje se proteže od Delnica do Broda na Kupi, od Broda na Kupi prema naselju Planica i Podstene na brodmoravičkom području te sve do Donje Dobre.





Sve odmah pojedu


Znatan dio lovišta nalazi se uz rijeku Kupu i Kupsku dolinu prema kojoj su se u velikom broju počele pred visokim snijegom spuštati brojne životinje, posebno jelenska divljač, divlje svinje i druge vrste. Toni Ribić, predsjednik LD »Divokoza« naglašava da su članovi te lovačke udruge odmah reagirali i odlučili pomoći ugroženim životinjama.



– O kolikom se obimu bijega životinja iz viših prema nižim predjelima radi jasno je iz činjenice da nailazimo na krda od po četrdeset i pedeset primjeraka jelenske divljači koje se skupljaju na pojedinim lokacijama. Zato smo kroz nekoliko naših grupa organizirali niz radnih akcija i svaki dan odvozimo im sijeno i kukuruz pri čemu smo već iscrpili naše zalihe te dobili pomoć iz Klane i susjednog slovenskog Kočevja. Sve što ostavimo već drugi dan nestane što znači da su životinje gladne pa smo srušili i nekoliko zakržljalih bršljana koji također već naredni dan ostanu bez lišća jer ih jelenska divljač odmah »obradi«, govori Ribić koji na pitanje može li se već sada procijeniti šteta na ukupnom životinjskom fondu odgovara da je to trenutačno još nemoguće reći preciznije.



Marljivo rade i u LD-u »Jelenski jarak« iz Vrbovskog čiji nam je predsjednik Igor Baraba rekao da prihrana divljači nije samo zakonska obveza lovoovlaštenika.


– Takav odnos prema životinjama i prirodi nalaže nam prije svega lovačka etika. Sve to opravdava našu tvrdnju da su lovci ipak u prvom redu zaštitari prirode i njezinih vrijednosti. Na području Vrbovskog najveća stradavanja divljači zabilježena su uz željezničku prugu na potezu od Moravica do Gomirja. Također, viđeno je dosta iznemogle srneće i jelenske divljači koja je sada prepuštena na milost i nemilost vukovima. Na tim područjima se najviše i obavlja prihrana te se boravkom lovaca na terenu divljač pokušava zaštititi od grabežljivaca, a i od mogućeg krivolova, rekao je Baraba.



Velike štete


– Sigurno je da će štete biti velike. Već smo vidjeli brojna mrtva tjelesa životinja koje su uginule ne zbog napada vukova, već zbog nemoći pred zimom. Nažalost, priroda ima svoje zakone koji su nama možda surovi, ali sve je to u svrhu opstanka. Primjerice, česta je pojava da košute, osjećajući smrtnu opasnost, jednostavno ostave svoju lanad koja, naravno, ugine, ali košute prežive i naredne će godine opet okotiti mlade. Zanimljivo je sada i ponašanje vukova koji ne koriste situaciju i ne priređuju takozvane »vučje pirove«, odnosno ne ubijaju kao što to znaju raditi ljeti, po nekoliko primjeraka, već uhvate i ubiju po jedan primjerak jelenske divljači i hrane se njime dok god ne iskoriste sve što je moguće.


Vrlo su ugrožene, što je manje poznato, i divlje svinje. Naime, zbog svoje veličine oni su stalno trbuhom i donjim dijelom tijela u doticaju sa snijegom i hladnoćom što je u dužem vremenu izloženosti takvim prilikama opasno. Zato one sada miruju više nego obično, a one najugroženije izlaze iz šume i spuštaju se čak i prema naseljenim područjima pa su nedavno uočene u Mrkoplju gdje su se spustile do pilane. Kod nas u Kupskoj dolini je dosta i divokoza, ali one se bolje snalaze u ovim uvjetima, mada ni njima nije lako, jer ih često uočavamo uz samu cestu, što nije nimalo uobičajeno, a i vidi se da su neishranjene, rekao je Ribič koji procjenjuje kako će životinjama još neko vrijeme biti teško.



Naravno, uz LD »Divokoza« na prihrani, spašavanju i zaštiti životinja rade i ostala goranska lovačka društva. Ribić napominje da članovi delničkog LD-a »Tetrijeb« u Lešnici i Kuželju te ostalim lokacijama na kojima gospodare također brinu o divljači. – Radimo koliko je god to moguće. Primjerice, mi smo u posljednjih desetak dana u šumu prebacili 300 bala sijena i dvije tone kukuruza zaliha LD-a, a tome treba dodati i znatne količine vlastitog sijena i kukuruza koje su na teren odnijeli sami članovi, rekao je Ribić.


Vukovi u prednosti


– Otopljavanje snijega najprije će korist donijeti vukovima jer ni njima po pršiću nije bilo tako lako hodati, a sad će, kad snijeg bude kompaktniji, biti pokretljiviji pa će lakše loviti jelensku divljač koja će se i dalje teško kretati, kaže Ribić.


Sve u svemu u ovom je trenutku teško reći kolike će biti štete na divljači, ali da će biti velike to nije dvojbeno. Naravno, sigurno bi bile i puno veće da lovci nisu odradili sjajan posao i svakodnevnim mukotrpnim radom jako puno pomogli i sigurno sačuvali i spasili dio životinja, Štoviše, kako nam je rekao jedan od njih, ozbiljno će – nakon što je vidio kako se pate ove zime – razmisliti o tome hoće li uopće više ikad pucati na njih. Puno je ljepše brinuti o njima i pokušati ih sačuvati.