Zahvalnice

Čak 650 Gorana daje kapi koje život znače

Danijela Pleše

Foto D. Pleše

Foto D. Pleše

Bilo da je riječ o prometnoj nezgodi, prirodnim katastrofama ili zdravstvenim tegobama, kap vaše krvi dio je priče koja spašava milijune – rekla je ravnateljica GDCK-a Delnice Snježana Krizmanić



DELNICE – Prigodni svečani program u povodu Dana dobrovoljnih darivatelja krvi te podjele priznanja i zahvalnica višestrukim darivateljima krvi za 2019. godinu održan je u Radničkom domu u Delnicama.


– Današnji dan, Dan dobrovoljnih darivatelja krvi, obilježava vaša humanost i plemenitost. Bilo da je riječ o prometnoj nezgodi, prirodnim katastrofama ili zdravstvenim tegobama, kap vaše darovane krvi dio je priče koja u svijetu spašava milijune života. Ovim putem u ime Gradskog društva Crvenog križa Delnice zahvaljujem vam na svemu što činite – u svom govoru je naglasila ravnateljica GDCK-a Delnice Snježana Krizmanić.


Stalni broj od oko 650 dobrovoljnih darivatelja krvi na sedam jedinica lokalne samouprave u Gorskom kotaru poručuje da humanosti itekako u Gorskom kotaru ima.




– Broj dobrovoljnih darivatelja krvi je promjenjiv, moglo bi se reći živi organizam jer se stalno mijenja. Velik broj ljudi daruje krv primjerice u Rijeci jer im je tako lakše zbog posla ili privatnih obaveza – objasnila je Snježana Krizmanić.


Emotivni dio donijela je Mirjana Petrač koja je svoj autorski tekst posvetila svim prisutnim dobrovoljnim darivateljima krvi, a za glazbeni dio zaslužan je bio srednjoškolski bend The Dust. Prisutnima se obratila i zamjenica gradonačelnika Delnica Katarina Mihelčić, poručivši svima koliko je i sam Grad Delnice zahvalan svakom darivatelju krvi koji nesebično daje dio sebe i pritom ne traži ništa zauzvrat nego samo pokazuje svoju humanost i ljudskost.


U neformalnom druženju čestitalo se darivateljima s višestrukim brojem darivanja, poput Zlatku Puškariću iz Crnog Luga koji je došao do troznamenkastog broja.


– Ove godine na proljeće stigao sam do broja 100, na što sam ponosan, ali mi je jedino žao da nije zbog određenih životnih situacija bilo toga i više. Krenuo sam davne 1979. godine dok sam još bio u vojsci i jednostavno to je za mene pod normalno, ništa herojski. Ako mogu, zašto ne. Prvo se ja osjećam bolje jer znam da sam nekome pomogao i to mi je najbitnije – poručio je Zlatko Puškarić, jedan od Gorana koji samozatajno pomaže drugima kojima i kap krvi daje život.