VRBOVSKO Sukladno važećim zakonskim propisima, OŠ Ivana Gorana Kovačića iz Vrbovskog od danas radi – nelegalno! Odnosno, znatan dio nastave uopće se ne bi smio odvijati, ali je ravnatelj Anton Burić, sukladno svojim ovlastima i obvezama, odlučio osigurati održavanje nastave te najkasnije u roku od 15 dana održati sjednicu Školskog odbora na kojoj će, ne dođe li do promjene okvira u kojima škola posluje nezakonito, odlučiti što i kako dalje.

Ako ste možda pomislili da škola ne bi smjela raditi zbog dramatično otežanih uvjeta rada, zaraznih bolesti, potresa, poplave ili neke slične elementarne katastrofe – prevarili ste se. Škola ne bi smjela raditi zbog već svima znanog bajnog hrvatskog zakonodavstva, točnije zbog nedavne Odluke o zabrani novog zapošljavanja službenika i zaposlenika u javnim službama. Evo priče dostojne mjesta u golemoj zbirci zvanoj Sve hrvatske gluposti.

Neočekivani odgovor

U veljači ove godine uposlenik koji je u drugoj po veličini goranskoj osnovnoj školi obavljao poslove domara, ložača i vozača odlazi na bolji posao, a ravnatelj Anton Burić pronalazi mu zamjenu, čovjeka koji posao dobiva na određeno radno vrijeme. Svjestan činjenice da taj posao itekako traži stalnog zaposlenika, ravnatelj Burić automatski šalje i zahtjev u Ministarstvo prosvjete kako bi na upražnjeno radno mjesto bila primljena nova osoba.

Odgovora nema ne samo do kraja prošle školske godine, već ni do početka nove, pa ravnatelj Burić u rujnu ponavlja zahtjev na koji mu odgovor stiže prije koji dan, iako je nadnevak na njemu 6. listopada, a u odgovoru piše da, s obzirom na to da je na snazi Odluka o zabrani novog zapošljavanja službenika i zaposlenika u javnim službama, Ministarstvo ne može odobriti taj zahtjev. Drugim riječima, na upražnjeno radno mjesto – a to znači da nije riječ o novom zapošljavanju, već samo popunjavanju postojećeg itekako potrebnog radnog mjesta – vrbovščanska škola ne smije primiti novog domara/ložača/vozača! To je, piše u odgovoru, u skladu sa zakonom.

Lijepo. Ali zakon očigledno uopće ne prepoznaje stanje na terenu koje je sljedeće: OŠ I. G. Kovačića iz Vrbovskog škola je s najviše područnih škola na području Primorsko-goranske županije, a s tih sedam područnih škola (Moravice, Jadrč, Severin na Kupi, Jablan, Gomirje, Lukovdol i Senjsko) u vrhu je i u Hrvatskoj po broju područnih škola. Učenicima koji su iz tih PŠ-a za prijevoz do škole koristili školski kombi, sad se to onemogućava čime su, što god rekao bilo koji zakon, uskraćena njihova ustavna prava, kao i ista prava njihovih roditelja.

Upitno i grijanje

Nadalje, niz brojnih aktivnosti (škola plivanja u Delnicama, sportski susreti, suradnja vrbovščanske škole sa školama u Hrvatskoj i Sloveniji te Srbiji...) doveden je u pitanje, a uz silne poteškoće s prijevozom, odluka o nemogućnosti zapošljavanje jedne osobe koja bi obavljala tri posla (domar, ložač, vozač) znači i opasnost za održavanje sustava grijanja u školskim zgradama što, s obzirom na goranske vremenske prilike, nije nimalo bezazlen problem i predstavlja sigurnosnu opasnost za rad u tim školama jer kotlovnice nisu pod nadzorom.

Sve to oni koji su odbili prijedlog o zapošljavanju domara/vozača/ložača – i koji je potpisala ministrica Divjak – očigledno niti razumiju, niti znaju, niti su uzeli u obzir, pa je očigledno da Ministarstvo prosvjete radi totalno kontra prosvjete i obrazovanja jer, boreći se protiv zapošljavanja (!) oduzima učenicima mogućnost školovanja! Da nije tragično, bilo bi užasno smiješno!
Ravnatelj Anton Burić smatra da je ipak posrijedi pogreška te da će ponovo zatražiti od Ministarstva da preispita svoju odluku i da uvaži stanje na terenu.

– Jasno mi je da se oni ponašaju u skladu s određenim zakonskim odredbama, ali u našem slučaju nije riječ o novom zapošljavanju, već o nastavku posla koji postoji već godinama i za koji je mjesečni osobni dohodak manji no što bi naš osnivač, a to je PGŽ, morao izdvajati za plaćanje vanjskog pružatelja usluge, dakle nekog prijevoznika! Dakle, naše je rješenje najbolje i financijski najpovoljnije – kaže ravnatelj Burić koji je uvjeren kako će na kraju ipak prevladati razum.