Sedam vukova trgalo je ždrijebe tek kilometar od sela Pleteno. Vukovi zaklali i ždrijebe od godinu dana nadomak raskršća u Pletenom, a noć prije rastrgano je ždrijebe od tjedan dana
U zaleđu Novog Vinodolskog vukovi napadaju i usred dana. Pred očima mještana Batera koji uzgaja konje, sedam vukova trgalo je ždrijebe tek kilometar od sela Pleteno odnosno tri kilometra od Batera. Vukovi su i srijedu navečer zaklali ždrijebe od godinu dana nadomak raskršća u Pletenom, a noć prije rastrgano je ždrijebe od tjedan dana.
U Bateru, na 501 metar nadmorske visine koji je od Novog Vinodolskog udaljen tek 11 kilometara, pitamo hoće li vukovi napasti i čovjeka kad su se tako ohrabrili.
– Ne znam, ne bi to mogao reći, ali više čovjek ne zna. Nisi siguran niti po danu, kaže Jovanović dok nam u kafiću u centru Batera, na cesti Novi Vinodolski – Ogulin, pričaju kako je nedavno vuk pretrčao cestu usred naselja
U društvu predsjednika Konjogojske udruge Primorac Mijata Jovanovića te Damira Smolčića i Vlade Jurčića čija su konje napali vukovi krenuli smo do predjela Veliki rujnik nadomak Pletena na kojem su nekoliko sati ranije harali vukovi.
– Išao sam jutros do konja i osjetio sam kako su nemirni. Nisam se želio igrati s vukovima pa sam otišao i kasnije se vratio u društvu prijatelja. Na jednom ždrijebetu uočio sam tragove ugriza. Morali su biti negdje blizu kad sam došao, priča Smolčić.
Kad smo prišli na pedesetak metara od raskomadanog ždrijebeta, gledamo kako s lešine uzlijeće sokol. Uz kobne razderotine uočavaju se i svježi tragovi komadanja. Između dva dolaska vlasnika jata do lešine se vratio vuk ili je plijen nanjušila lisica.
Jurčić nas vodi do mjesta gdje su preksinoć vukovi presudili jednogodišnjem ždrijebetu i objašnjava da su mu konji jedina egzistencija.
– Dvije godine sam nezaposlen, a ranije sam radio kod privatnika koji mi je ostao dužan 28 tisuća kuna. Ne znam što bi bez konja, a ako vukovi nastave ovako bojim se da ću ostati bez konja, jada se mještanin Pletena.
U sličnoj situaciji je i Damir Smolčić. Kao i kolege koje se bave konjogojstvom ostao je bez posla, a treba prehraniti dvojicu srednjoškolaca, kaže Smolčić.
– U posljednje dvije godine ne možemo se obraniti od vukova. Šutjeli smo, ali sada više nećemo. Vukova ima svugdje od Krmpota do Lukova. Deset ljudi koji su nakon propasti DIP-a ostali na ulici žive od konja. Gledaš u konja kao u Boga i onda ostaneš bez njega. Vukovi su desetkovali stada. U ogradi sam imao deset kobila i pastuha. Svaka je imala ždrijebe. Danas više nema nijednog ždrijebeta. Ovo su neki drugi vukovi, puno veći od vukova koji su se u mom djetinjstvu znali pojaviti tu i tamo. Došli su odnekud. Kad sam bio mali, vuka danju nisi mogao vidjeti, a danas šeću bez straha. I divljač su prorijedili. Jedina šansa je podizanje kvote odstrijela za vukove koji su zaštićeni, objašnjava Mijat Jovanović koji ima starinu u Bateru i kojeg brine još jedan detalj.
– Ovaj kraj je pust. Ljudi su nestali. U sela je nedavno došao asfalt, stigla je voda. Ruralni turizam se javlja kao nada koja bi oživjela napuštena sela. No, ne možete paralelno su vukovima, zaključuje Jovanović
