Legenda o Prpi

Umro je dobri duh Velebita: Nađeno je tijelo Vlade Prpića, čovjeka s planine. Planinari ga ispraćaju u legendu

P. N.

snimio Dino Stanin / PIXSELL

snimio Dino Stanin / PIXSELL

Opisivali su ga kao "velebitskog botaničara, arheologa, geologa, zmijara, pisca i mistika", ali za ljubitelje Velebita bio je i ostat će - Prpa, čovjek s planine, gorštak s Baških Oštarija, legenda Velebita.



Umro je Vlado Prpić Prpa, dobri duh Velebita. Pripadnici Hrvatske gorske službe spašavanja iz Gospića pronašli su njegovo tijelo jedan kilometar od nastambe u kojoj je živio.


Među zaljubljenicima u mitsku planinu, naročito među planinarima, ova vijest pronosi se s tugom i poštovanjem prema čovjeku koji je Velebit volio više od svega.


Opisivali su ga kao “velebitskog botaničara, arheologa, geologa, zmijara, pisca i mistika”, ali za ljubitelje Velebita bio je i ostat će – Prpa, čovjek s planine, gorštak s Baških Oštarija, legenda Velebita.




Vlado Prpić Prpa bio je jedan od najvećih poznavatelja Velebita, enciklopedija iz koje ste mogli saznati sve o životu na planini, o velebitskim putevima, biljkama, životinjama, o ćudljivim vremenskim prilikama u planini i najboljim skloništima u nuždi.


Svojevremeno je utemeljio planinarsko društvo Prpa, a potom podignuo i svoj planinarski dom, zapravo naselje od nekoliko bungalova koje je uredio na rubu oštarijskog polja. Prvi članovi njegovog planinarskog društva bila su petorica znanstvenika, nekadašnji dekan PMF-a Ivan Gušić, geolog Vladimir Jelaska, Stjepan Jecić, Željko Kućan i Sergej Forenbacher.


– Oni su me zarazili znanošću. Sad, kad vodim grupu ljudi po planini, raspamete se kad vide da znam odgovore na sva pitanja. Ne postoji stvar na koju ne mogu odgovoriti, govorio je Prpa. 



– Dugo sam na Velebitu i znam sve kutke, sva sela, sve sam prošao i bez lažne skromnosti mogu reći da će teško itko ikad ovo prijeći. Prehodao sam sve uz obalu, sve doline, vrhove, putove, sela, gotovo sve biljke sam pronašao, snimio, zanimali su me nastanak i geologija planine. Sakupio sam puno iskustava, puno toga napisao. Objavljivali su mi u časopisu Priroda, imao sam svoju stranicu ‘Flora Velebitica’ dok je Oskar Springer bio urednik. Pisao sam o zaštićenom, rijetkom, ugroženom, ljekovitom bilju i svem ostalom, napravio na desetke tisuća fotografija na filmu, koje čuvam u albumima kod kćeri na tavanu, gdje su mi i knjige, jer drugdje nemam mjesta, govorio je o svom životu na Velebitu, o ljubavi i interesu za planinu.   



Na Velebitu je proživio djetinjstvo, otišao u Zagreb, ali planina ga je dozvala nazad. Živio je i umro onako kako je želio.


Ime i lik Vlade Prpića Prpe ostat će urezani duboko u sjećanje svih planinara i zaljubljenika u Velebit, koji su ga barem jednom imali priliku sresti.